Prvom polovinom šesnaestog stoljeća Engleskom vlada kralj Henry VIII. Iz braka sa prvom suprugom Katarinom (od Aragona) imao je samo kćer, ali ne i nasljednika. Pokušao se razvesti i potražiti sreću s nekom drugom. Ali... Papa Klement VII je odbio da odobri razvod.

(Doba je vladavine katoličanstva i na britanskom otočju, a Henry je od pape dobio titulu "Branioca vjere". Ironično, istu titulu i danas ima britanski monarh. Bez obzira što je protestantizam odavno dominirajući među Britancima.)

Ljut na papu, Henry naređuje parlamentu da kreira Englesku crkvu neovisnu od Rima. Sebe je postavio na čelo novoformirane Crkve (Act of Supremacy, 1534.). I započeo progon katolika. Dobio je željenog sina, Edward-a, koji nasljeđuje oca na tronu. Slabog zdravlja, Edward umire u petnaestoj godini. Njegova polusestra Mary ("krvava Marija") postaje kraljicom i ona progoni protestante. Nakon njene smrti, na prijestolje dolazi još jedna Henryjeva kćer: Elizabeta Prva. Ova opet nastavlja krvavu obiteljsku tradiciju: ovaj put stradavaju katolici.

Fina obitelj, nema što.

O kraljici Elizabeti kružila je fama da je čitav život bila djevica. Interesantna verzija za publiku. Mene zanima ona druga po kojoj je, iz njene veze sa ljubavnikom Robert Dudleyom, rođen Francis Bacon.

Nesumnjivo, najvažniji čovjek čitave ere. Francis Bacon je bio Veliki Majstor Engleske Masonske lože, otac moderne nauke, vjerojatni autor "Šekspirovih" djela. Bio je pokretačka snaga u širenju masonskog pokreta Europom tih desetljeća.

Francis je podignut u obitelji Bacon (Nicholas i Anne), dobio grofovsku titulu (viscount od St. Albanija) i postao engleskim "premijerom" (Lord Chancellor of England). Iako nije ni toliko bitno da li mu je mati bila kraljica, njegov uspon na vrh i utjecaj koji je imao, nisu plod slučajnosti.

Nakon Elizabetine smrti, James I ujedinjuje engleski i škotski tron 1603. Bacon, ne da nije izgubio na utjecaju, već je dobio. Pod "visokim" kraljevim pokroviteljstvom, zajedno sa Robert Fluddom, prevodi Bibliju i otada u štampu ide i danas dominirajuća verzija Biblije poznata kao "King James verzija".

Analizom ove verzije (studija iz 1881.) i uspoređenjem sa starijim verzijama, ustanovljeno je da je Bacon napravio 36.191 grešku u prevođenju. Hm? Najškolovaniji čovjek tog doba pravi desetine tisuća grešaka? Očito da je bila riječ o još jednom preuređenju "svete knjige".

Bacon se smatra i ocem moderne nauke. Riječ je o (još uvijek dominantnom) pogledu na svijet koji se samo fokusira na fizički/materijalni nivo egzistencije. "Postoji samo jedan svijet i to naš...Postoji samo pet čula i to je sve". Bazirano na njegovim uputama kasnije se u Londonu osniva Kraljevski Institut koji je određivao putokaz službene naučne misli u narednim stoljećima. Iz Bacon-ovog doba, još dva masona su udarali temelje naučnim procedurama: Isaac Newton i Robert Boyle (Veliki Majstori lože Priory of Sion).

E sad, zašto je Francis Bacon toliko bitan?

Zato što formira dva suprotstavljena pogleda na svijet:

- "naučni", materijalistički
- dalje dijeli kršćansku crkvu vlastitom verzijom Biblije

Slučajno?

Nimalo. Veliki majstor Francis Bacon imao je pristup tajnim znanjima, spiritualnim učenjima i tehnikama. I bio među šačicom onih koji su odlučivali u kome smjeru da se kreće dominacija nad većinom. Primjeniti klasični sistem kontrole: "Zavadi, pa vladaj".

Protestantsko-katolički-kalvinistički ratovi haraju Europom, stradavaju stotine tisuća ljudi. "Materijalistički" i religijski pogledi na svijet produbljuju razdor u socijalnom tkivu. Sve do danas. Globalna kontrola se lako uspostavlja nad podijeljenim stanovnicima Planete.

(Slijede navodi iz knjige David Icke-a: "The Biggest Secret", 1999)

"Astrolog kraljičin bio je John Dee, mason koji je prakticirao crnu magiju. John Dee je putovao širom Europe dajući zamah masonskom pokretu. Bio je blizak sa habsburškim carem Rudolfom Drugim, također okultistom. Prilikom susreta u Pragu, John daje caru ilustrirani rukopis napisan u kodu. Autor je bio Roger Bacon (ne Francis), franciskanski svećenik iz 13. stoljeća. Crkvene vlasti bile su ogorčene na Bacona koji je u ovoj knjizi izlagao sasvim nove ideje, razmišljanja, proročanstva. Knjiga obiluje najavama sprava kao što su mikroskop, teleskop, automobil, podmornica, avion... Zastupa vjerovanja o Zemlji kao lopti, umjesto ravnoj plohi.

1912. godine ovu ilustriranu knjigu kupuje Amerikanac Wilfred Voynich i ona postaje poznata kao "Vojnićev rukopis". Napravio je desetine kopija koje je poslao ekspertima. Oni su zaključili da većina od stotine prikazanih biljaka uopće ne rastu na ovoj Planeti... da pojedine ilustracije, gledane pod mikroskopom, nalikuju nepoznatom tkivu... i da pojedine ilustracije prikazuju druge zvjezdane sisteme nepoznate dotadašnjoj nauci..."

Ovaj rukopis je samo jedan u nizu koji su bili dostupni elitnom krugu... koji je držao mase u potpunom neznanju.

Znanje je moć. Ako posjeduješ znanje, a drugi ne, ti si onaj koji ima moć. Zašto bi onda hijerarhija željela informiranu masu?

Nije zgoreg ovdje spomenuti da je upravo Francis Bacon inicirao "lov na vještice", proganjajući i spaljujući desetine tisuća onih koji su smatrani vidovitima, imali razvijeno "šesto čulo", moć intuicije, predviđanja i prorokovanja. Pod religijskim plaštom uspjevao je zatomiti svaki duhovni uzlet iz pučanstva.

William Shakespeare je, kako nas povijest književnosti uči, vjerovatno najistaknutiji autor svih vremena. Opus mu je veličanstven i odaje osobu sa univerzalnim znanjem, poliglotu (francuski, italijanski, španski, danski, latinski, grčki i, naravno, engleski), mislioca koji je imao more pročitanih knjiga iza sebe. Usto i osobu koja je proputovala tada poznati svijet.

Milioni ljudi posjećuju maleni Stratford u spomen ovom velikanu.

Šekspira su slikali različiti umjetnici pri čemu je svako imao bitno različiti doživljaj kako je izgledao ovaj književni bard. Zapravo, ne postoji autentični portret Šekspirov!?.

I ne samo to.

Ono što je autentično i poznato, je slijedeće:

- Šekspirovi roditelji bili su nepismeni;
- Šekspir je bio potpuno nezainteresiran za svoje školovanje;
- Njegova kćer, Judith, bila je potpuno nepismena i u svojoj 27. godini;
- Selo Stratford nije imalo škole koje će nekome pružiti solidnu mogućnost obrazovanja;
- Postoji samo šest primjera Šekspirovog originalnog rukopisa; riječ je o njegovim potpisima, od kojih su tri na njegovom testamentu. Potpisi odaju primjer čovjeka koji je nevješt pisanju. Usput, njegova ostavština se sastoji iz kreveta, srebrne kuhinjske posude ... ni riječi o književnom opusu;
- Tokom svog života Šekspir nije napustio Englesku;
- Šekspir nije imao svoju kućnu knjižnicu iz koje bi crpio znanja;
- Prema pričanju njegovog školskog kolege Ben Jonsona, Šekspir je znao "vrlo malo latinskog i još manje grčkog".

Šekspirijanski opus očito je pripadao nekome drugome. Nekome tko je bio posvećen fantastičnom rangu knjiga i iskustava stečenih kroz putovanja. Francis Bacon se nameće kao logičan izbor.

Prema nekim autorima (Manly P. Hall) Bacon je čak i u pisanim "Šekspirovim" komadima nebrojeno puta ukazivao da je on stvarni autor. Ali, u seriji kodova.

Baconov ezoterični broj je bio 33. Na samo jednoj stranici djela "Henri Četvrti", ime Francis se pojavljuje 33 puta. U komadu "Folio 1623" Baconovo kršćansko ime se pojavljuje 21 put na stranici 56 (brojevi 21 i 56 su simbolično značajni u tarotu, kojeg je Bacon bio majstor). Ide se toliko daleko da se tvrdi da se "čitav Šekspirov opus može promatrati kao sistem tajnih učenja te rituala masonskog reda" (Manly P. Hall: "The Secret Teaching of All Ages"). Naravno, detaljno tumačenje omogućeno je samo probranima; onima koji mogu čitati tajni kod.

"Čitav svijet" slavi polupismenog seljaka koji se nije znao ni potpisati kako treba i ide u pohode da vide rodnu kuću čovjeka koji nije napisao "Šekspirova djela".

Ali, moć zvaničnih priča je toliko uvjerljiva da bajke postaju "povijest".

A sve to da bi se kontroliralo ponašanje stanovništva.

Šta još u povijesti nije istina?

Skoro sve!

Francis Bacon (1561-1626), Veliki Majstor engleske Masonske lože, otac moderne nauke, prevodilac i danas dominantne verzije Biblije, stvarni autor Šekspirovih djela, promotor masonskih ideja u Europi i kreator londonskog Kraljevskog Instituta koji određuje putokaz naučne misli već stoljećima.