Na jednoj strani imamo zvaničnu znanost koja tvrdi da je život na Zemlji nastao kao rezultat kombinacije beživotnih kemikalija i plinova.

Na drugoj strani, biblijski tekstovi govore o stvaranju čovjeka iz gline i žene iz Adamovog rebra.

Nažalost, milijarde ljudi bespogovorno prihvaćaju ili jednu ili drugu teoriju. (Ne uzimamo u obzir one koji se tokom svog života i ne stignu upitati kako smo nastali, jer to ne smatraju bitnim.)

Očito je da zdrav razum ne dozvoljava da se zadržimo na ovako površnim objašnjenjima.

Kako je moguće da sav zemaljski život ima samo jedan genetski kod? (Sve je svedeno na odnos između nukleotida/DNA i amino kiselina/proteina.) Ako je život nastao u onoj pretpovijesnoj kemijskoj kasi (kao što znanstvenici vjeruju) onda bi logično bilo očekivati da se razviju organizmi sa mnoštvom različitih genetskih kodova.

Ili, recimo, zašto elemenat molidben igra ključnu ulogu kod enzimskih reakcija koje dovode do života? Molidben je izuzetno rijedak elemenat na našoj Planeti. Da li bi bilo logičnije da su njegovu ulogu imali, recimo krom ili nikal, kojih ima u izobilju? (A koji su, usput budi rečeno, nebitni prilikom kemijskih reakcija.)

Nadalje, manje-više postoji suglasnost da je starost Zemlje oko četiri i pol milijarde godina. Novija istraživanja potvrđuju da su vrlo jednostavne životne forme bile prisutne već nakon nekoliko stotina miliona godina. To izgleda isuviše rano za spori evolutivni proces.

Sve ovo nedvojbeno upućuje da je zemaljska životna iskra došla iz svemira.

Kolizijom Zemlje sa nekim od nebeskih tijela, kometom, asteroidom ili planetom, na kojima su već postojali sićušni životni organizmi? Ili je život zasadila neka od vanzemaljskih civilizacija iz svog svemirskog broda? Ili, kao što Sitchin tvrdi, sudarom životom bogate Dvanaeste planete sa Tiamatom (budućom Zemljom) što je dovelo do prenosa životnih klica na našu Planetu?

Ideja da je "Čovjeka" kreirao Nefilim, prvi put je zapisana kod Sumerana. I kao takva izgleda da se suprotstavlja objema vladajućim teorijama: židovsko-kršćanskoj baziranoj na Bibliji i Darvinovoj baziranoj na evoluciji.

Ali, prema Sitchin-u, "...informacije sadržane u sumeranskim tekstovima mogu potvrditi valjanost i teorije evolucije i biblijskih priča, i pokazati da, u stvari, između njih nema konflikta!

U svojim epovima, Sumerani opisuju čovjeka i kao "stvorenog od strane bogova", ali i kao "vezu u evolucionarnom lancu" koji je počeo sa nebeskim događajima opisanim u "Epu o Kreaciji".

Svi sumerski tekstovi upućuju da su bogovi stvorili ljude da rade za njih. Tako u "Epu o Kreaciji" stoji:

"Ja ću stvoriti Primitivnog,
Čovjek će biti njegovo ime,
Stvorit ću primitivnog radnika,
Biti će mu zadatak da radi za bogove,
Kako bi njima bilo lakše..."

Sami termini kojima Sumerani i Akadani zovu "čovjeka" opisuju njegov status i svrhu. On je bio "lulu" (primitivan), "lulu amelu" (primitivan radnik) i "awilum" (radnik). Termin koji se obično prevodi kao "bogosluženje" ili "obožavanje" (warship) zapravo je doslovno značio: "rad za bogove".

U biblijskoj "Genezi", knjizi nastanka, koristi se plural Elohim ("bogovi") i izvještava:

"I Elohim reče,
Stvorimo Čovjeka,
Prema našem izgledu..."

Novo biće, kako Stari Zavjet kaže, nazvan je "Adam". Sumerski "adama" je značilo zemaljsko tlo. Adam je, drugim riječima, bio "zemljanin".

Čovjekov daleki predak Homo je nesumnjivo proizvod evolucije. Ali Homo sapiens je proizvod nekog iznenadnog, revolucionarnog događaja. Jednostavno se pojavio nekoliko miliona godina prije reda. Znanost nema definitivan odgovor. Ali, sumeranski i babilonski tekstovi ga imaju. I Stari Zavjet također.

Homo sapiensa, modernog čovjeka, su stvorili bogovi. Superiorna vanzemaljska civilizacija. Oko 300000 tisuća godina unatrag, Nefilim je uzeo majmunolikog čovjeka (Homo erectus), genetski ga modificirao, unaprijedio (prema svojoj slici) i stvorio "Čovjeka koji misli". Evolucija i drevne bliskoistočne priče nisu u kontradikciji. One dopunjavaju jedne druge. Jer, bez kreativnosti Nefilima, mi bi bili milionima godina udaljeni od našeg evolutivnog stabla.

Nefilim je u svojim periodičnim posjetama planeti Zemlji uzimao materijalne resurse koji su mu bili neophodni na njegovoj planeti, Marduku. Broj astronauta-radnika je bio relativno malen, a zahtjevi veliki. Potreba za dodatnom radnom snagom je rasla i donesena je odluka da se domaća primitivna vrsta (Homo) genetski unaprijedi i zamijeni "bogove" u radu.

Brojni slikovni i tekstualni dokumenti govore o ovom laboratorijskom procesu genetske manipulacije. Nakon niza testiranja i prolaza kroz pokušaje i pogreške, došlo se do savršenog proizvoda. Enki, jedan od bogova (naravno pod "bogovima" uvijek podrazumijevamo posjetioce sa Marduka) ga je nazvao "Adapa"; u Bibliji se on spominje kao "Adam", a moderna znanost ga zna kao Homo sapiensa. Jedna od boginja (očito genetski inženjer) je bila "...vrlo zadovoljna rezultatom da je odlučila da tom stvorenju da kožu bogova - glatku, bezdlaku kožu, toliko različitu od onog dlakovog majmuna-čovjeka."

"Finalni proizvod" je bio genetski kompatibilan sa Nefilim bićima. Drugim riječima, bogovi su mogli da imaju djecu sa novostvorenim ljudima.

Drugo poglavlje "Knjige nastanka" nudi tehničku verziju nastanka čovjeka:

"I Jahve, Elohim, je oblikovao Adama,
od zemaljske gline,
I upuhao mu je kroz njegove nosnice dah života,
I od Adama je nastala živuća duša..."

(Ne mogu a da se ne prisjetim genetskih manipulacija Greys-a koji ne mogu riješiti problem vezanja duša za svoja hibridna eksperimentalna bića. Očito je da su stanovnici sa Marduka bili tehnološko i spiritualno napredniji.)

Ponovo na prvo poglavlje biblijske "Geneze":

"Elohim je kreirao Adama po uzoru na sebe,
Muško i žensko je on kreirao..."

Očita kontradikcija. Prvo se kaže da je bog stvorio Adama, a onda da su oboje istovremeno kreirani.

Po Sitchin-u, biblijski tekstovi su bili kondenzirani originalni sumerski tekstovi. A ovi izvori govore da "...nakon što su pokušali da stvore čovjeka kombinacijom majmunolikog čovjeka i životinje, shvatili su da jedina kombinacija koja daje dobre rezultate je ona između Nefilima i Homo bića. Nekon nekoliko neuspjelih pokušaja, model "Adapa/Adam" je stvoren. U početku bijaše samo jedan "kalup".

Kada se pokazalo da je ovaj model dobro riješenje, on je korišten kao genetski kalup za kreiranje duplikata. A duplikati su bili i muški i ženski. Biblijsko "rebro" iz koga je nastala žena je, u stvari, igra riječi. Sumerska riječ "Ti" znači "rebro", ali i "život". Na taj način se potvrđuje da je Eva nastala iz Adamove "životne supstance".

(Time su, konačno, muški šovinisti došli do sebi drage spoznaje. I onda mi padne na pamet jedan slikoviti vic o tome tko je pametniji muško ili žensko, i kako se žena priključuje na inteligenciju.)

Drevne legende, biblijske informacije i moderna znanost imaju iste zaključke u još jednm aspektu. Naime, moderni antropolozi tvrde da je Čovjek nastao i evoluirao u jugoistočnoj Africi.

"Mezopotamijski tekstovi sugeriraju da je stvaranje Čovjeka bilo u zemlji Apsu, nižem svijetu (južna Afrika), gdje su zemlje i rudnici bili locirani. U toj zemlji je bog Enlil imao strašno oružje sa "zubom" koji je napadao i uništavao velike zidove. Prema ovom opisu, riječ je bila o moćnom vozilu nalik buldožeru, koje je s lakoćom bušilo zemljane zidove, imajući sprijeda neku vrst bušilice.

Tek mnogo kasnije su bogovi doveli Adama istočno, u Mezopotamiju, na druge "zadatke".

Općepoznata priča o Adamu i Evi i njihovom boravku, a onda izbacivanju iz rajskog vrta, traži povijesno objašnjenje. Dok su bili u raju, Adam i Eva su bili goli. Uzimanje jabuke, na nagovor zmije, završilo je pojavom "stida", oblačenjem prvih ljudskih bića. Dolazak do "znanja". Da li je to, zbilja, poruka koju trebamo zapamtiti iz ove ključne biblijske priče?

"Kao što mnogi sumerski slikovni dokumenti pokazuju, bilo je vrijeme kada je Čovjek, primitivni radnik, posluživao svoje bogove gol. On je bio gol kada im je služio piće i hranu, ili kada je bio na poljima i građevinama... Jasna je indikacija da je status čovjeka prema bogovima bio u nivou domaće životinje. Bogovi su jednostavno unaprijedili postojeće životinje da bi zadovoljile svoje potrebe.

Duž čitavog "Starog zavjeta" termin "znati" se upotrebljava da označi seksualni odnos, u svrhu imanja potomstva. Priča o Adamu i Evi je priča o ključnom događaju u čovjekovom razvoju: dobivanju mogućnosti da se razmnožava!

Ideja da prvi ljudski predstavnici nisu bili u mogućnosti da se razmnožavaju, ne treba čuditi. Bez obzira koji je metod Nefilim koristio da kombinira svoj genetski materijal sa majmunolikim čovjekom, prva bića su bili hibridi. Mješavina dva različita bića. Mule, kombinacija magarca i kobile, su također sterilni sisari. Kroz proces umjetnog oplođivanja mi možemo proizvesti mula koliko želimo. Čak i bez seksualnog odnosa roditelja. Ali, mula ne može donijeti na svijet svoje mlado.

Da li je, dakle, Nefilim, u početku, proizvodio "ljudsku mulu" za zadovoljenje svojih ograničenih potreba?

U južnom Elamu pronađena je scena uklesana u kamen u kojoj se prikazuje neka vrst "laboratorija". Bogovi rade u njoj, a kao rezultati su redovi i redovi ljudskih bića koji su identični. Proizvodi istog kalupa. Nadalje, sumerske priče o ne-savršenim muškarcima i ženama, upućuju na ova bića kao seksualno ne-kompletna. Dakle, prvi, hibridni ljudi, mada stvoreni na sliku bogova, su bili seksualno inferiorni. Nedostajala im je ta komponenta, ili ono što tumačimo kao biblijsko "znanje".

Biblijski serpent, "zmija", nije bio niže biće. On je razgovarao sa Evom, znao je za "skriveno znanje". Ponovo biblijska objašnjenja moraju ići prema svojim korijenima, Sumeru. Biblijski termin "zmija" dolazi od riječi "nahash", koja zbilja označava zmiju. Ali isto tako ova riječ znači i "otkriti", "onaj koji otkriva". A taj je bio bog Enki, glavni znanstvenik Efilima, bog znanja. I upravo Enki je bio onaj koji je omogućio savršenijeg primitivnog radnika da dobije sposobnost razmnožavanja.

Dobivanjem te sposobnosti, došlo je do "konflikta u raju". Čovjek je unaprijeđen, a bogovi su se zavadili oko ove odluke.

Kakvo tipično "ljudsko ponašanje" ovih bogova. Prvo su odlučili da stvore čovjeka, jer su se njihovi radnici pobunili što su morali sami da kopaju po rudnicima. Kada su stvorili sebi zamjenu, vremenom su ga dalje unaprijeđivali i ponovo se međusobno posvađali, jer nisu imali konsenzus kojim putem dalje. I onda će ovaj novi čovjek, kao što će vrijeme pokazati, početi da se oslobađa svojih kreatora i gospodara.

Ovaj obrazac se, vjerojatno, često susreće u svemiru. Pa i mi ga primjenjujemo sa svojom tehnologijom. Stvorit će mo androide i robote koji će nas prvo zamjenjivati u dosadnim i teškim poslovima. A sa razvojem umjetne inteligencije stvorit će mo bića koja misle i kojima mi nećemo biti potrebni. A imat će mogućnost "reprodukcije".

Sitchin daje interesantne odgovore. Ali, otvara i nova pitanja. Što će biti kada se Marduk ponovo pojavi u orbiti u blizini Zemlje? Da li su Nefilim nastali sporim evolutivnim procesom, ili je i kod njih neka svemirska ruka posijala sjeme života?

I tako se ponovo krećemo prema Izvoru svog života u svemiru. I pitanju svih pitanja.