“Ox” (tri), “kin” (sunce) “tok” (oštro) je van glavnih turističkih puteva. Ovdje je ustanovljen arhitektonski stil Puuc (300. p.n.e. - 350. a.d.).

Od sačuvanih hijerogilifa istiću se oni koji govore o konkretnim Gradskim događanima iz 475. i 487. godine, te hijeroglif u kojemu Maje opisuju događaje od prije 400 miliona godina! To zvuči toliko nevjerovatno.

Međutim, tu niz nevjerovatnih stvari ne prestaje.

Đavolja piramida, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Među 12 piramida/hramova Oxkintok-a pronađeni su potporni stupovi u obliku čovjekolikih stvorenja. Preciznije, riječ je o četiri kipa visokim dva i po metra koji izgledaju kao vanzemaljski humanoid. Velika glava je podijeljena na dvije istaknute polovine sa udubljenjima po sredini i na čelu (“treće oko”).

Gle slučajnosti. Prilikom pisanja o južnom obodu kraljevstva Maja - Copan-u u Hondurasu, naišao sam piktoglif koji je imao identičan oblik glave vanzemaljca.

Arheološki tim koji je prvi nabasao na ove statue je nazvao piramidu đavoljom. A da slučajni posjetioci ne bi puno lupali glave o porijeklu hijeroglifa i kipova, oni su sada sklonjeni na sigurno.

Najveća piramida u ovom Gradu, neinventivno nazvana “Struktura broj 1”, zauzima centralno mjesto. Pretpostavlja se da je podzemnim tunelima vezana za ostale hramove i palače.

“Struktura broj 1”, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ispred jedne od palača nalaze se ostaci potpornih stupova nazvanih “Ratnici Atlantiđani”. Oni su u prirodnoj ljudskoj veličini, lijepo trodimenzionalno isklesani, tako da se i nakon tisuća godina izloženih nevremenu lica lako prepoznaju.

“Ratnici Atlantiđani”, Oxkintok, Yucatan, Meksiko

I tu nastaje novi problem za modernu povijest. Naime, “Atlantiđane” susrećemo na raznim stranama Meksika: od Tule (sjeverno od Mexico City-ja), preko Oxkintok-a do Chichen Itza-e. Nema dvojbe oko njihove funkcije: služili su kao potpora platformama koje su smještene iznad njih. Međutim, likovi Atlantiđana su različiti i predstavljaju različite rase, sa različitim odorama i fizičkim karakteristikama.

Postavlja se pitanje kako su autori kipova znali za različite rase prije dvije tisuće godina, kad je u ovoj regiji svijeta živjela samo jedna? A pogotovo, kako su poznavali sve rase sa Planete?

Tu pitanja ne prestaju.

Skoro su španjolski arheolozi završili rekonstrukciju nekoliko prostorija unutar jedne od palača (Tzat Tun Tzat) poznatih pod imenom Labirint. Zbilja, uski tuneli, prolazi, stepenice i sobe kreirali su jedinstvenu građevinu u svijetu Maja. Strateški razmješteni prolazi i prozori donose svjetlost u labirint. To je osobito vidljivo tokom dva dana u godini: proljetnjeg i jesenjeg ekvinocija (21.03. i 23.09.) Tada sunčeva svjetlost osvijetli sve prostorije kroz seriju otvora u zidovima!

Labirint Oxkintok, Yucatan, Meksiko

Ulaz u labirint je na donjoj terasi. Nakon niza stepenica i prolaza, izlaz je pri vrhu građevine.

Labirint simbolizira tamnu i svijetlu aveniju. Funkcionira kao sveti put kojom osoba kreće od vanjskog svijeta prema unutarnjem, a zatim od unutarnjeg prema vanjskom; od nizih realma prema višim.

Ulazak u tunel je ulazak u nepoznato, u našu skrivenu stranu. Sklon sam tezi da su Maje labirint koristile za školovanje šamana i iniciranih. Tu su oni, simbolično, prevazilazili strah od nepoznatog i skrivenog. A kad se jednom identificira naša tamna strana, onda možemo da preuzmemo kontrolu.

I kao sto Labrint Maja spiralno završava na vrhu piramide, tako se i mi nalazimo na spiralnom putu zvanom život. U centru tog puta je tamno središte naše Galaksije Mliječni put, koja se, zatim, spiralno otvara i širi, a mi, naš Sunčev sistem i mi kao ljudska bića smo na vanjskom obodu te spirale koje zahvaća sve šire beskonaćne prostore svemira.

Spirala Mliječnog puta je primjer harmonične geometrije. Ona kreira i premošćava dimenzije, spiritualni i materijalni svijet.

Spiralna formacija je metafora za mistično putovanje vječnog života. Na tom putu mi stječemo svijest o sebi. Nju širimo iskustvima u ovom životu, smrti i ponovnom rođenju.

Spiralni put je sveto duhovno oruđe onih koji su tražili spoj sa svemirskim centrom… koji daje i uzima život.

U Oxkintok-u su se šamani morali suočiti sa tamnom stranom svoje duše i integrirati je u svoju svijest. Morali su proći test labirinta, susresti i zatim kontrolirati svog unutarnjeg “đavla”; tek onda su bili spremni za potpunu duševnu integraciju… koja ih je vodila prema međudimenzionalnim i ekstraterestrijalnim putovanjima.

Slike koje su viđali na svojim putovanjima tokom hladnih i tamnih svemirskih noći su bile strane, čudne i “vanzemaljske”. Ali, znanja koja su donosili sobom su im pomagala da otkriju svoj istinski svemirski identitet… i time je padalo velo Zemaljske amnezije u kojoj su živjeli.

“Cal” (vrat), “ceh” (jelen) “tok” (kamen) kompleks podzemnih pećina je drugi po veličini na Yukatan-u.

Ovo bila posljednja linija obrane za Indijance pred Španjolcima koji su ih ovdje porazili polovinom XVI stoljeća. (Gledam prema otvoru i zamisljam konkvistadore u njihovim željeznim oklopima i mačevima žednih krvi. Nakon godina skrivanja padala su zadnja uporišta indijanaca.)

Pećina “Grutas Calcehtok”, zadnje uporište indijanaca, Yucatan, Meksiko

U kamenu isklesane posude koje prikupljaju kapi vode sa tavanice. Na nekoliko mjesta se stapaju stalaktiti sa stalagmitima. Centralna galerija sa vrlo visokom tavanicom, izravnan kameni pod. Na sredini kružni kamen. “Oltar”.

U procijepima se vide ostaci keramike Maja. Na drugom mjestu školjke. Zatim kameni noževi. Sa tavanice strši kamena figura krokodila: poluotvorena usta sa zubima, oči, tijelo i dugački rep. Na drugoj strani svoda morska sipa. Lijevo do nje konture vanzemaljca.

Konture vanzemaljca, lijevo od sipe, Calcehtok, Yucatan, Meksiko

Kakvo je bilo njihovo iskustvo?

Svemirsko.