Cholula je danas zaboravljeno predgrađe dvomilionskog Puebla. Nekada je ovaj kolonijalni gradić bio drevno središte blistave civilizacije odakle se dizala najveća piramida ikada sagrađena.

“Cholula” – “grad onih koji su otišli”. Tko su “oni”? Kada i gdje su otišli?

Ime gradu su dali Indijanci koje su u XVI stoljeću zatekli španjolski konkvistadori.

Hernan Cortes je u 34. godini, sa 400 vojnika (topovima i konjicom), krečući se sa Kube, započeo osvajanje Aztečkog carstva 1519. godine. Iskrcao se na istočnoj obali današnjeg Meksika u Veracruzu-u. Odavdje je pošao na zapad i redom osvajao gradove da bi sve okončao padom glavnog grada Tenochtitlan-a (današnjeg Meksiko Sitija) i ubojstvom lorda Monteczume.

Na polovini puta se isprečila Cholula koju Cortez opisuje slijedećim riječima: “To je veliki grad sa dvadeset tisuća kuća i populacijom od sto tisuća ljudi. Ujedno, to je i religijski centar sa više od 360 hramova.” (Hammond Innes, “The Conquistadors”, Alfred Knoph, 1969, New York). I, nastavlja: “Grad ima svoju upravu i ne odgovara nikome. Zemlja je plodna i navodnjava se. Ovo je najljepši grad izvan Španjolske po svojim građevinama i prirodi.”

Ulazeći u Cholulu Cortes je saznao o klopci koju su mu pripremali Meksikanci. Preduhitrio ih je pogubljenjem vojnih poglavica i zatim masakrom nad 6.000 Indijanaca.

Sa obadvije strane Cholule dižu se dva velika vulkana: Popocatepetl (5.500 metara) i Iztacihuatl (5.300 metara). Ostaci kamenih građevina (“hramovi”) su pronađeni na oba vulkana i stoga se smatraju “svetim planinama”.

Imena vulkanima dolaze od Azteca – posljednje civilizacije u Meksiku prije dolaska Španjolaca. Na Nahuatl jeziku Popokatepl znači “planina koja se dimi”, a Iztacihuatl je “uspavana bijela ljepotica”. Romantična legenda govori o ljubavi između velikog ratnika i kraljeve kćeri. Ratnik (Popokatepl) ju je zaprosio , na što mu je kralj odgovorio da će odobriti brak samo ako pobijedi suparničko pleme. Popokatepl je otišao u borbu i zadržao se duže nego što se očekivalo. Uspio je pobijediti u ratu, ali su za vrijeme njegovog odsustva počele kružiti priče da je smrtno stradao. Bijela ljepotica je umrla od tuge. Kada se ratnik vratio, odnio je njeno tijelo na vrh planine i položio je tu zauvijek. (Zapadni obod planine ima oblik zaspale žene.) A Popokatepetl se, shrvan tugom, popeo na drugi planinski vrh i uzeo zapaljenu baklju kako bi vječno mogao gledati svoju izgubljenu ljubav.

Iz te “zapaljene baklje” ne prestaje ići dim koji upozorava na činjenicu da je vulkan aktivan i potencijalno opasan.

Ostalo je zabilježeno da je Moctezuma svojevremeno poslao svojih deset najboljih ratnika da otkriju porijeklo ovog misterioznog dima. Slijedili su ga Cortesovi vojnici, 1522. Uspijevajući se popeti na vrh oni su bili Europljani koji su se uspeli na najviši vrh do tada.

Maketa piramide Cholula, Puebla, Meksiko

Dosadašnja arheološka istraživanja upućuju da su 1700 godine p.n.e. dva naselja prerasla u jedno formirajući grad koji će neprekinuto biti naseljen u narednih 3700 godina. Pretpostavlja se da su radovi na velikoj piramidi započeti 100 g.p.n.e. kada je Cholula postala važno regionalno središte.

Nagađa se da je Cholula po bogatstvu bila ogledalom slavnog Teotihuacan-a; kolosalne građevine, praćene identičnim stilom, istim periodom rasta (od 100 g.p.n.e. do desetog stoljeća), istim trenutkom propasti (početkom 900. godine). I, slično kao Teotihuacan, nakon par stoljeća napuštenosti, Indijanci sa sjevera oživljavaju ovaj grad (Olmeci, Tolteci-Cicimeka, Azteci) da bi ih Španjolci definitivno počistili sa povijesne pozornice.

Prije 100 godina, na ovom mjestu, bili su započeti radovi na izgradnji psihijatrijske bolnice (azila). Te, 1910. godine, prilikom kopanja temelja okriveni su tragovi mnogo starije kamene građevine. Trebalo je proći još dvadesetak godina da bi započela prva faza istraživanja (1931-1956); prokopana su dva tunela ukupne dužine osam kilometara na pravcima sjever-jug i istok-zapad da bi se ustanovile dimenzije kamene strukture. Arheolog Ignacio Marquina se oslanjao na iskustva stečena iz otkopavanja Teotihuacan-a. Zaključci su bili frapantni: otkrivena je najveća građevina ikada sagrađena na meksičkom tlu. Dokazao je postojanje kamene piramide sa stranicama od skoro 450 metara i visine od 65 metara! To daje volumen koji nadmašuje i Keopsovu piramidu i Piramidu Sunca u Teotihuacan-u.

Maketa na fotografiji prikazuje vjerojatni izgled piramide sa pratećim objektima.

Tuneli piramide, Cholula, Puebla, Mekisko

Druga faza istraživanja (1965-1972) je bila fokusirana na analizu pronađenih artefakata. Dokazano je da je piramida neprestano ugošćavala različite kulture bivajući centar svih zbivanja.

Međutim, piramida u cjelosti nikada nije otkopana. Samo njen manji dio. Razlog: protivljenje Crkve. “Dalja iskopavanja mogla bi dovesti do pada crkve.”

Nakon Cortes-ovog krvavog masakra, došla je njegova zapovijed da se sruši preko 360 hramova/piramida (neki izvori spominju 365 objekata za svaki dan u godini; drugi izvori spominju iznos od 400 građevina što, po meni, više odgovara istini, jer je 400 sveti broj Maja). Na temeljima hramova, Cortes je dao obećanje, “podići će se identičan broj katoličkih crkava”.

Hramovi “nevjernih” Indijanaca su srušeni. Ali, zavjet o katoličkim crkvama nikad nije bio do kraja ispunjen. Od prvobitno izgrađenih sedamdesetak crkava, danas je u životu samo 39 (i to većina u dosta jadnom stanju).

Interesantno je da je najveća crkva sagrađena na jedinom brdu koje se dizalo iznad Cholule. Trebalo je proći 400 godina da se dozna da je to brdo u stvari najveća piramida Cholule za koju Španjolci nisu znali.

Crkva na vrhu piramide, Cholula, Puebla, Meksiko

Legenda s kojom domaće stanovništvo dočekuje turiste je da su stanovnici Cholule, u iščekivanju Cortes-a, prekrili piramidu zemljom kako je Španjolci ne bi uništili. Nažalost, ova romantična priča nema uporište u stvarnosti: piramida je bila pod dubokom šumom stotinama godina prije dolaska konkvistadora, potpuno zaboravljena i nepoznata tadašnjim Indijancima.

Neposredno nakon osvajanja Cholule, Španjolci su na vrhu brda prvo postavili ogroman križ. Iste godine, križ je prepolovljen udarom groma. Španjolci su postavili novi koji je, “igrom slučaja”, doživio istu sudbinu. Zatim se pravi prva crkva (Santuario los Remedios) na visini od 75 metara. Tokom narednih stoljeća, crkva je stradala tri puta od potresa i gromova. Zadnji put 2001. godine. Međutim, svećenstvo i dalje misli da je crkvi mjesto na vrhu piramide i uporno je obnavljaju. Prilikom moje posjete mogao se osjetiti miris nove farbe.

A superiorna gradnja piramide odolijeva potresima već tisućama godina. Naime, originalni graditelji su koristili posebni dizajn (“tablero”, okrenuto slovo “T”, koji je doprinosio izdržljivosti zidova.

Tablero dizajn na piramidi, Cholula, Puebla, Meksiko

Od murala i slika sa zidova nije ostalo mnogo. Ali, onaj jedan sačuvani zid koji prikazuje “zabavu sa pićem” (i koji još nije protumačen) meni sliči na preteću četverodimenzionalnog kubizma.

Preteća kubizma, Cholula, Puebla, Meksiko

Izgrađene su grandiozne građevine sa protupotresnim dizajnom. Piktoglifi koje ne možemo da protumačimo. Kultura o kojoj ne znamo skoro ništa: tko, kada i zašto? I nestanak koji koincidira sa nestankom Maja (jugoistočno odavdje) i polumilionskog Teotihuacan-a (sjeverozapadno odavdje).

Piramida Cholula, Puebla, Meksiko

Cholula otvara nova pitanja.