Teče zamišljeni razgovor između čovjeka XXI stoljeća i Maja.

XXI: “Jedna stvar mi ne ide u glavu…”
Maja: “Koja?”
XXI: “Kako to da vi niste razvili alate i tehnologiju, a bili ste toliko mudri?”
Maja: “Misliš li ti da mudrost i ljubav zrači iz alata? Ali, meni su jasne tvoje nedoumice. U vašem svijetu je manje osjetilnih organa i čula… a vi to nadomještate alatima i tehnologijom. Ali, zapamti, to nikako nije znak da ste superiorniji! Naprotiv.”

Ovaj lajtmotiv mi se stalno ukazuje pred očima. Mudrost ne dolazi iz tehnologije. A da li tehnologija proistiće iz mudrosti? Ili nas tehnologija uljuljkava u mišljenju da smo dostigli naročiti visok nivo… a u stvari nas samo limitira i onemogućava u razvoju mentalnih sposobnosti?

Meni je odgovor jasan. Tehnologiju bih opisao kao materijalne produžetke našeg tijela i naših čula (automobil, kompjuter, teleskop). A ono što nazivamo povijesti ili povijesnim progresom zapravo svodimo na povijest tehnologije. I onda to poistovjetimo sa civilizacijom.

Prema našim standardima, društvo okruženo tehnološkim komforom se smatra razvijenom civilizacijom.

Ali, upitajmo se, da li tehnološki napredak razvija istinsku kreativnost kod čovjeka ili njegov spiritualni nivo?

Da li je moguće da sve sprave kojima smo okruženi zapravo limitiraju naše frekvencije i isključuju naša osjetila… ne dozvoljavajući nam da primamo svježe svemirske informacije?

Savršeno zaobljeni kameni blokovi hramova, Tikal, Guatemala

Kameni blokovi su “letjeli zrakom” i bili ugrađivani u čudesne objekte u Guatemali, Peruu, Egiptu i Tibetu; pjesma i instrumenti su stvarali frekvencije koje su mijenjali lice Planete; Aboriđini Australije, Atlantiđani, Tibetanci ili Maje su znali da su i kamen i Zemlja i Sunce živi organizmi.

Njihovo je doba pred-povijesno i ujedno pred-tehnološko. Doba u kome mi živimo je doba povijesti ili tehnološko doba. Ono što nas čeka (u povoljnoj varijanti) je doba post-povijesti, odnosno post-tehnološko vrijeme.

Povratak našim mentalnim sposobnostima.

(Naravno, mogućnost super-tehnološkog doba koje je uništilo staru Atlantidu je također opcija. Da čovjek strada od nekontroliranog razvoja tehnologije.)

Prigušena ljepota Tikal-a me ne zbunjuje. Čudnovate građevine su skrivene iza naslaga zemlje i biljnog svijeta; korijeni stoljetnih stabala prekrivaju kamene stepenice; vlaga se duboko uvukla u nekad savršeno oblikovane kamene blokove.

Ali, hladni kamen Tikal-a odiše mirnoćom i skladom sa okolinom. Gusto zelenilo, pomalo močvarno tlo i izgubljeni mostići ne mogu skriti činjenicu da je ovaj, nekada najveći grad Maja, blistao sa veličanstvenim zgradama, jezerima i kamenim mostovima.

“Hram broj četiri, zapadno od Velikog trga, je visok 96 metara. To ga čini najvišom strukturom koju je sagradila indijanska ruka u Americi”.

“Razlika između piramida i hramova je u tome što piramide imaju sve četiri strane iste, a hramovi imaju prednju, ulaznu stranu koja se razlikuje od ostalih…”.

“Piramide su izgrađene u savršenom odnosu sa stranama svijeta…” ili “Maje su se plašile dolaska 2012 godine koja je za njih bila kraj svijeta (?)”.

Nekad se kaže nešto korisno… a nekad nisu ni svjesni kako su daleko od istine.

Piramida dijelom oteta ispod brda, Tikal, Guatemala

Grad izgubljen u vremenu. Elegancija trgova. Savršeno zakrivljeni kutni blokovi. Stepenice za stepenicama. Platforme na vrhu. Uski hodnici, male prostorije i prolazi upereni prema nebu.

Najimpozantnija građevina Tikal-a, tzv. “Hram broj četiri”, je najviša struktura u Gradu. Stotinjak metara iznad zemlje i, vjerovatno, 15-ak metara ispod površine. (Zamislimo dva Cibonina nebodera, jedan na drugom.) Stepenice i zidine hrama je okupirala šuma tako da samo vrh strši, netaknut.

Hram broj četiri, najviša struktura “indijanske Amerike”, Tikal, Guatemala

Slojevite kamene strukture, zgrade u kojima ne možeš zamisliti nekog da je stanovao u njima. U središtu su tzv. Hram jedan i Hram dva, ili poznatiji kao Hram Velikog jaguara i Hram Maski. Sučelice, okrenuti jedan prema drugom, nijemo komuniciraju. Goleme kamene ploče, sa središnjim otvorima, imale su točno određenu svemirsku svrhu.

Hram Velikog jaguara, Tikal, Guatemala

Njihovo shvaćanje života i svemirskih procesa bilo je mnogo dublje.

Maje su bile galaktički informirani. Svuda gdje bi išli nosili su svemirske informacije. Planetama omogućavali da se uspostavi dvosmjerni galaktički tok informacija.

I ne samo to. Za Maje je sve bilo inteligentna energija: svemir, Sunce, komad kvarca, mrav ili čovjek. Sve je živo. Sve ima svoju frekvenciju. Sve je informacija. A informacije se kreću. Inteligentne informacije, kao što su ljudi, imaju mogućnost da prebacuju svoju informaciju s kraja na kraj Galaksije. Svemirsko putovanje bilo je, za Maje, kretanje informacija.

Za kretanje informacija nisu potrebni svemirski brodovi, raketno gorivo i brzine veće od svjetlosti. Potrebno je znanje svemirskih frekvencija.

Svemirski marker i Hram sa platformom, Tikal, Guatemala

Zamišljam Maje na vrhu Hrama Velikog jaguara koji se u predvečerje nalaze u onom kamenom otvoru i pripremaju za put prema svom sunčevom sistemu. Trenutna materijalna dezintegracija, prebacivanje “informacije” sa Hrama na drugi kraj Galaksije. U Tikal-u, obični ljudi koji prisustvuju ovom svemirskom putovanju, počinju legende o bogovima koji odlaze i dolaze sa neba, snagom svojih misli.

Otvoreni završeci hramova i piramida su služili kao svemirske platforme Majama za njihova galaktička putovanja.

Pogled na džunglu sa vrha piramide, Tikal, Guatemala

U devetom stoljeću dolazi do enigme za povijesničare i arheologe. Jedan za drugim, svi vodeći centri Maja, su napušteni. Nema tragova ratnim pohodima, borbama, bolestima, požarima, prirodnim kataklizmama. Kao da su gradski centri ispražnjeni preko noći, po komandi, bez nereda i kaosa. Poljoprivrednici sa periferija gradova i iz džungli ostali su zbunjeni. Više nije bilo vodstva. Svemirska civilizacija Maja je netragom nestala.

Njihova misija na našoj Planeti je bila okončana.

U kamenu su ostali zapisani beskrajni datumi svemirskih događaja i astronomskih informacija… onima koji će doći u budućnosti.

Istina, sa gašenjem Tikal-a u Guatemali, Copan-a u Hondurasu, Palenque-a u Meksiku (koji će biti metom moga narednog pisanja), nije se ugasilo ono što se smatra civilizacijom Maja. Završen je klasični period, a počeo je post-klasični sa centrima u meksičkom Yukatan-u. Miješanjem onog što povijesničari zovu civilizacijom Tolteka i Maja, dolazi do također veličanstvenih arhitektonskih dostignuća u Uxmal-u i Chichen Itza-i. Ali, dok su “klasične Maje” bile apolitične, dotada je novo doba bilo oličeno ratovima i žrtvovanjima, a astronomska znanja se više nisu spominjala.

Iza pravih Maja su ostavljeni pojedini čuvari znanja i magije, čarobnjaci i poznavaoci drevnih tradicija – oni su uspijevali da održe živima znanje, kodove i informacije, linije Istine koje vode direktno do zvijezda.

U momentima našeg rođenja, sa prvim dječjim plačem, počinje naš put u misteriju nepoznatog. A na kraju svog životnog puta izgleda da znamo manje nego na početku.

Možda nam se čini da nemamo ništa zajedničkog sa Majama, svemirskim putnicima. Pa čak i da nemamo fizičkih sličnosti sa tijelima koje su Maje naseljavale; fizičke karakteristike indijanaca srednje Amerike su drugačije.

Ali, naša budućnost je da, vremenom, mi postanemo planetarne Maje.

Da prisvojimo i razvijemo njihovu briljantno jednostavnu i sofisticiranu tehnologiju koja harmonično spaja frekvencije Sunca i naše psihe. Da kreiramo čiste planetarne tehnologije i živimo udobno u manjim zajednicama… izloženi protoku svemirskih informacija. I obasjani galaktičkim svijetlom koje će nam osvijetliti sve naše misterije i učiniti da dođemo do svih odgovora.