U vremenskom rasponu dužem od tri tisuće godina Maje su bilježile astronomska znanja, zemaljske i svemirske legende, vlastitu povijest i umjetnost.

Omiljeni medij su im bile slikovne knjige, koje bi višestruko presavili. Zvali su ih kodeksi. Danas se zna za postojanje samo tri takve knjige koje nose nazive po muzejima gdje se nalaze: Drezdenski, Madridski i Pariški.

Pismo Maja je vrlo složeno i pored intenzivnog istraživanja epigrafa ostaje većim dijelom nerazjašnjeno. Riječ je o kombinaciji sistema znakova (glifa) koji predstavljaju čitave riječi, procese ili manje zvukovne kombinacije (slogovi). Dosada je identificirano oko 800 glifa od kojih se za četvrtinu pretpostavlja da im se zna značenje. Ova vrsta slikovnih znakova se naziva logografi i najčešće se javlja u obliku slike. Na primjer, riječ “jaguar” je predstavljen crtežom glave jaguara.

Neke riječi koje nije lako predstaviti slikom, Maje su predstavljali glifom koji se izgovarao kao željena riječ. Na primjer, glagol “brojati” (“shok” na jeziku Maja) se predstavljao glavom mitske ribe koja se također zvala shok.

Kombinacija riječi i slogova najčešće je nalikovala rebusu. Svaki znak je imao više značenja; svaka slika se mogla tumačiti također na više načina (doslovnim prijevodom onog što predstavlja ili izgovorom koji onda označava nešto drugo). Da li je “shok” značio “brojanje” ili “ribu”?

Glif sa stiliziranim osmjehom (“crtica osmijeha)” i dva mala kvadratića (“dva prednja zuba”) ima, barem, slijedeća značenja: duh, dah, vjetar, svemirska energija, inspiracija, životni princip, sistem disanja, sjever (strana svijeta)!

Zamislimo moguće kombinacije 800 ovakvih slikovnih znakova. Koje spiritualno znanje je potrebno za njihovo dešifrriranje ili pisanje.

Ali, ne samo da svaka riječ ima više značenja, nego se i jedna riječ može napisati na razne načine. Već spominjani jaguar, recimo, se može prikazati stiliziranom glavom jaguara. Ali, jaguar (“balam”) se može pokazati i putem slogova ba-la-ma koje nalikuju trima rebusnim sličicama.

Maje su svojim hijeroglifskim znakovima mogli savršeno prikazati svoj govorni jezik: zvuk, gramatiku i sintaksu.

U uspoređivanju sa njihovim pisanim jezikom naš je alfabet pojednostavljen, površan i nepotpun.

Prije četristo pedeset godina španjolski biskup Landa je pokušavao da koncept pisanog jezika Maja prebaci na zapadni alfabet. U razgovorima sa lokalnim svećenikom Maja on je dobijao pojedina značenja koja konceptualno nije mogao shvatiti (na primjer, slike su ponekad predstavljale slova; pojedine riječi su se izgovarale isto, recimo “nebo”, “četiri”, “zmija” i “zarobljenik”, ali je kontekst određivao njihovo značenje). Vidjevši da španjolski crkveni visokodostojanstvenik ne može da izađe iz svoje limitirane moždane kutije, Maja je jednostavno, jedno jutro, napisao u Landovu knjigu: ” Ne mogu više”. I, otišao.

Na slici koju se nalazi dolje u honduraškom središtu Maja – Copanu, nalazi se nekoliko glifa uklesanih u kamen. Slikovni znaci dolaze u serijama po četiri. Tako se i čitaju, u smjeru kazaljke na satu. Prva slika se dodaje drugoj, druga trećoj… i, na taj način, se kompletira značenje.

Naš jezik je mnogo prostiji (što, u ovom slučaju, nije prednost). Riječi su nam sastavljene od slova i njihovo se značenje ne mijenja, bez obzira što bilo na kraju rečenice.

Kod Maja su slikovni znaci komunicirali jedni sa drugima, prožimali se, nadograđivali.

Da bi stvar bila kompliciranija, postoje glifi koji kao da su vanzemaljskog porijekla. Na priloženoj slici upada u oči glava koja podsjeća na one iz znansveno fantastičnih filmova. Dvije ispupčene moždane polovine, sa očima reptila, i čudnim, valovitim crtama ispod brade. Nema sumnje da ovaj glif spada u grupu onih 600 još ne-dešifriranih.

Piktoglifi Maja, kombinacija “svemirskog” i zemaljskog” pisma?

Španjolci su polovinu populacije Indijanaca (od ukupno 450.000) pobili tokom rane faze okupacije XVI i XVII stoljeća. Daljnjih 150.000 su poslali kao roblje od Perua do Guatemale. Danas je u životu oko 80.000 obespravljenih Indijanaca, većinom iz plemena Lenkas. Tokom XIX stoljeća jedina važna kultura je bila proizvodnja banana. Siromašni Honduras je imao tako slabu vladu da je za pedesetak godina (1821-1876) promijenio 85 predsjednika.

Zemlja nije imala svoju centralnu banku niti svoju valutu do 1953. godine. Profitabilni izvoz banana je predan u ruke američkim korporacijama od kojih se očekivalo da će izgraditi prateću infrastrukturu (puteve, željeznice, luke, aerodrome) i investirati kapital u ekonomiju. Umjesto toga, United Fruit Company i Cuyamel su imali političku kontrolu nad državom čuvajući profit za sebe.

Honduras se prodao i postao sinonim za izraz “banana republika”. Danas je taj izraz promijenjen u “Pentagonska republika” zahvaljujući vojnom prisustvu Amerikanaca.

Dolina Copan-a u Hondurasu

Pitoma Copan-ska dolina, ovaj dio Hondurasa je jedini koji je bio naseljen Majama, nalazeći se na krajnjem južnom obodu njihovog teritorija. “Los Sapos” – mjesto rođenja, niski kameni kompleks i nakon tisuće godina erozije još uvijek ima prepoznatljive obrise žaba. Pretpostavlja se da je ovo bilo mjesto gdje su žene Maja rađale djecu. Žabe su simbol fertiliteta kod Maja.

Izlizana kamena površina je neočekivano udobna, gotovo ergonomska. Noge se drže sa obje strane glave žabe, a bebe su, navodno, dolazile na svijet na poravnanoj glavi žabe.

Los Sapos – mjesto rođenja Maja

Da li su se trudnice zbilja uspinjale na ovu visoravan da bi se porodile? Ako jesu, prvi pogled novorođenčadi bio bi prema prekrasnoj dolini Copan-a.

Zapadna civilizacija se susrela sa konceptom nule u matematici tek u XII stoljeću putem tzv. “arapskih brojeva”. To je danas općeprihvaćeni način brojanja (od 0 do 9 i kombinacija tih deset brojeva) zasnovan na vrijednosti 10.

Arapski numerički sustav vuče porijeklo iz starijeg, indijskog. Postoje indicije da su Indijci upotrebljavali nulu još u šestom stoljeću prije nove ere.

Prva civilizacija postatlantske ere, Sumer, je prije šest tisuća godina imao numerički sustav koji nije sadržavao nulu, a bio je zasnovan na vrijednosti 60 (sekunde, minuti, sati; 360 stupnjeva i 60 minuta kruga). Brojke su izražavane stiliziranim peharima. Na primjer, broj 421 je izražen sa četiri pehara, razmak, dva pehara, razmak i onda jedan pehar.

Onda je Babilon nakon njih taj razmak uzeo za nulu što je bio značajan pomak u aritmetici. Egipčani su brojeve izražavali na dva načina. Prvo, putem hijeroglifa, a, drugo, u dnevnoj upotrebi, putem jednostavnih slikovnih znakova (uspravna crta za jedan, naopako “U” za deset, smotani konopac za sto, lotusov cvijet za tisuću itd.).

Židovski, grčki i rimski sustav je sličan: brojevi su predstavljani putem znakova alfabeta (A je 1, B je 2, itd.), nula ne postoji, koncept negativnih brojeva ne postoji. Kinezi se prije naše ere služe jednostavnim sustavom uspravnih i vodoravnih crta, a nula je predstavljena kvadratom.

I, na koncu, Inke imaju fascinantan numerički sustav, zasnovan na vrijednosti 20. Putem samo tri simbola (točka, crta, školjka kao nula) Maje su mogli da napišu bilo koji broj. Jedna točka je bila broj jedan. Tri točke broj tri. Jedna crta je pet, a tri crte 15. Tri crte i tri točke na vrhu su broj 18. Za brojeve iznad 20 uvodi se novi red iznad prvog. Tako se broj 234 predstavlja sa dva reda: u prvom je znak za jedanaest – dvije crte i točka (dakle 11 setova od dvadeset ili 220); u drugom redu je znak za 14, dakle dvije crte i četiri točke. Dva reda zajedno daju broj 234.

Slično, za veće brojeve, se uvodi treći red. Taj treći red je proizvod množenja 20x20, dakle od 400 pa nadalje. Četvrti red bi startao sa vrijednostima od 8.000 (20x20x20).

Nula je predstavljana stiliziranom školjkom (ili malom izduženom elipsom). Na taj način Maje su kompletirale napredni matematički način razmišljanja sa vrijednošću “nule”.

Pogledom na spomenike Maja čini se da su oni svoj numerički sustav upotrebljavali oduvijek. Dakle, vraćamo se pet tisuća godina unatrag. Sustav je jednostavan, vrlo je fleksibilan, lako je računati čak i transakcije sa velikim vrijednostima.

Nas općeprihvaćeni numerički sustav ima deset znakova (od nule do deset). Maje su imale samo tri simbola.

Putem naših brojki možemo izraziti bilo koji broj prostim dodavanjem; možemo otići beskrajno daleko u prošlost i budućnost. To arheolozi ili biolozi, na primjer, i čine: odlaze deset tisuća godina unatrag, sto tisuća ili pak, milione godina u povijest opisujući život na zemlji.

To su isto činile i Maje. Na jednoj od stela (kamenih ploča) nalazi se datum (brojka) od jednu milijardu i osamsto miliona dana (1.814.639.800 dana). To je period od pet miliona i sto tisuća godina! Još nije dešifrirano što su točno opisivale Maje iz tog perioda, ali je dešifriranje ovog datuma samo novi dokaz o stvarnom porijeklu Maja.

Broj osam (crta i tri točke) uklesan u kameni blok, Copan, Hondurasa