Guatemala City je ogromno selo. Neugledne, trošne kućice sa krovovima od zahrđalih limova. Svejedno, ljudi su me dojmili kao topli i predusretljivi. Isto kao i u ostalim latinoameričkim zemljama: Brazilu, Venecueli, Peruu ili Meksiku. Priče o kriminalu, građanskim ratovima i otmicama turista polako pripadaju prošlosti. Na svakih tisuću turista troje (0.3%) ima neugodno iskustvo. A taj postotak ne odskače od onih u New York-u ili u Italiji.

Tradicionalno se kultura Maja dijeli na tri perioda: pretklasični (nekoliko stotina godina prije nove ere do 300 godine nove ere), klasični period (između 300 – 900 godine n.e.) i post-klasični, od devetog do šesnaestog stoljeća i dolaska španjolskih osvajača.

Zadnje dva desetljeća je moderna nauka pomicala početak prvog perioda nekoliko puta dublje u prošlost. Otkriće novih artefakata omogućilo je arheologiji da početke kulture Maja smjesti u 2000. godinu prije nove ere. (“The Magnificent Maya”, Joseph Gardner, 1986; “The Magnificent Realm of the Mayas”, Readeres Digest, 1978; “Central America”, Cadogan, 1993; “Maya Civilization”, dr William Fowler, 2003).

Guatemala City je nezaustavljivo pod svoje temelje pokopala ostatke drevnog centra Maja – Kaminal Juyu. Nekada su stotine zgrada i piramida bile u srcu ovog grada koji je imao razvijene kulturne i trgovačke centre sa polumilionskim Teotihuacan-om (sjeverno od Mexico City-ja). Radiokarbonska metoda utvrđivanja starosti je napokon prije tridesetak godina dokazala da ostaci piramidalnih struktura sa obližnjim grobovima nose datume prije naše ere.

Kamena stela iz drevnog grada Kaminal Juyu, Guatemala.

Ja bih ovu tradicionalnu podjelu na tri perioda potpuno izbrisao. I pristupio Majama na sasvim drugačiji način.

Prvo, istinske Maje su imale i imaju samo jednu misiju. Drugo, ta misija traje oko pet tisuća godina.

Zemaljski urari popravljaju naše satove i usklađuju ih sa zemaljskim vremenom. Ja bih Maje nazvao svemirskim urarima čija je misija bila da usklade Zemaljsku frekvenciju sa vibracijama našeg Sunca. Tek pošto Zemlja zavibrira zajedno sa Suncem onda će informacije poteči u oba smjera, bez ograničenja. I tek onda će i nama postati jasno zašto su svi drevni narodi “obožavali” Sunce i posvećivali mu svoje rituale. Sunce je izvor sveg života na ovoj Planeti. I izvor svih informacija i znanja

A sa usklađenom frekvencijom, Zemlja će, preko Sunca, biti povezana i sa središtem naše Galaksije. Ove činjenice postaju izvanredno važne kada se zna da se približava prosinac 2012, datum kojeg su Maje markirale za dolazak Galaktičkog energetskog snopa koji će nas obasjati.

Moderna astronomija je, napokon, prije dvadesetak godina potvrdila ovu tezu o Galaktičkom snopu u kome se Zemlja i Suncev sistem nađu svakih 25000 godina. Maje su tu prostu svemirsku istinu znale prije nekoliko tisuća godina.

Njihovo računanje vremena na Zemlji počinje sa godinom 3113. prije nove ere. I završava sa 2012.

Popularna verzija kalendara Maja.

Tražimo li datum pojave svemirskih Maja na našoj planeti to neće biti par stotina godina prije nove ere. Ili 2000 godina prije n.e. kako to sugeriraju nalazi moderne arheologije. Mora se otići jos dublje u prošlost. U 3113. godinu. Tada su se prve Maje pojavile na Zemlji. A datum konačnog odlaska posljednjih Maja - “čuvara znanja”, koji su još i danas prisutni u džunglama Centralne Amerike, je godina 2012. Za devet godina.

To su teze o kojima će mo više govoriti u slijedećim postovima.

I zbog njih se naša povijest mora ponovo pisati.

Guatemala ima najtužniju povijest od svih centralnoameričkih zemalja. Španjolci su bezobzirno uništavali indijanska plemena u XVI i XVII stoljeću. Industrijsko ropstvo karakterise zadnjih 250 godina. Mala, konzervativna elita vlasnika zemlje, drži pod svojom kontrolom vojsku i ekonomiju. Zadnjih 100 godina su strane “investicije” zagospodarile prodajom kave (85% izvoza zemlje). Američka United Fruit Company je 1930-ih ušla na velika vrata dobivajući koncesije za promet bananama i vlasništvo nad zemljom, lukama i željeznicom. Domaća oligarhija počinje u potpunosti zavisiti od američkih korporacija. Guatemala i Honduras postaju originalnim “banana republikama”. A domaći diktatori (kao državni terorista, odnosno “predsjednik” Manuel Estrada Cabrera, 1898-1920) postaju glavni likovi romana o političkoj represiji (na primjer “El Senor Presidente” autora Miguel Asturias-a). Zemlja je ukradena od Indijanaca, a oni su, “zauzvrat”, morali svake godine raditi na plantažama kave i banana. Po zakonu i bez fer naknade.

Na prvim slobodnim izborima 1944. godine učitelj i pisac Juan Jose Arevalo je izabran. On, i njegov nasljednik Jacobo Arbenz, započinju zemljišne reforme, legaliziraju višestranački sistem (uključujući komunističku stranku). United Fruit Company je brzo potražila pomoć svojih prijatelja u američkoj vladi. Na Guatemalu se prvo primjenjuju sankcije da bi CIA izvela puč dovodeći vojsku u predsjedničku palaču. Vojska odbija da brani predsjednika Arbenz-a koji, ponižen, napušta zemlju i time je demokraciji bio kraj. Stvari su vraćene u kolotečinu: represija se nastavila u slijedeća četiri desetljeća. Pobune Indijanaca u unutrašnjosti su ugušivane krvavo: obično bi vojska zatvorila sve žene i djecu iz sela u lokalnu crkvu i onda bi je zapalila; muškarci su morali da slušaju zapomaganja svojih najbližih, da bi i oni ubrzo bili strijeljani. Poneki preživjeli bi svojim pričama o hororu armije Guatemale punili stranice dnevnika pripadnika Amnesty International-a u izbjegličkim kampovima Belizea i Meksika.

Obično se među naučnim dostignućima Maja govori o njihovom kalendaru. Poznato je, naime, da su Maje računale vrijeme Zemaljske revolucije (kretanja oko Sunca) u tisućiti dio decimala. Arheologija tvrdi da su Maje ovo činile bez preciznih instrumenata. I ne samo to. Maje su imale kalendare mjesečevih mjena i eklipsi. I vrlo precizna trajanja vremenskih putanja Merkura, Venere, Marsa, Jupitera i Saturna.

Prema tvrdnjama vodećeg eksperta za desifriranje jezika Maja, Linde Schelle (“Maya Kosmos”, New York, 1993) kamene stele u gradu Maja Quirigua, u istočnoj Guatemali, opisuju događaje koji su se dogodili prije 4,6 milijardi godina!

Daju li nam Maje time do znanja da su dobro znali kada je naša Planeta nastala?!

Arheolozi, naravno, u kalendaru vide samo način da se bilježi vrijeme. Ali, zašto bi neko posvetio toliko vremena “bilježenju vremena” sa nevjerovatnom preciznošću?

Da li brojke imaju i dublje značenje u svemirskim relacijama? Da li one, osim davanja koordinata o svemirskom prostoru i vremenu, nose i nešto više? I da li je to dokučivo našim fizičkim čulima?

Što ako ti brojevi imaju svoju frekvenciju? I što ako oni nose svoje rezonantne karakteristike… i opisuju bića, planete i iskustva?

Da li nevjerovatno precizne brojke Maja zapravo u sebi kriju svemirski kod za svakog od nas? Da li je svaka brojka jedna informacija… koja biva poslana u svemir?

Svaki broj jeste informacija, a svaka informacija jeste određena frekvencija. Komunikacija, odnosno razmjena informacija, se odvija između bića, između planeta, između solarnih sistema.

Možemo li Maje ocjenjivati našom naukom i tehnologijom? Mislimo li da zbog toga što nema dokaza da su oni imali svemirske brodove, računala i teleskope da su oni intelektualno inferiorniji?

Pristupimo li Majama sa superiornijih pozicija nikada ih nećemo shvatiti i dešifrirati. A ako im pristupimo kao studenti koji žele da nešto nauče od Maja, onda ima nade za nas.

Jer, njihova nauka, intelektualna dostignuća i mentalne sposobnosti su bile daleko ispred naših.

Oni su mogli postići toliko puno imajući tako malo. Tehnologija im nije bila važna niti su je koristili. Zaboravimo na teleskope i kotač. Postoji i drugi način da se kamen obradi i izgradi piramida ili da se planete vide iz različitih svemirskih kuteva.

Hopi Indijanci, koji danas žive u Grand Canyon-u u Arizoni, imaju interesantnu legendu Palat-Kwapi. Riječ je o Misterioznom Crvenom gradu na jugu. Tamo je izgrađen grad-hram. Jedina svrha tog grada je da se na njemu predstavi sistem znanja i informacija. Radnici su imali zapovijed da napuste grad-hram kada završe sa gradnjom. Jer, taj grad je trebao da ima funkciju ogromne knjige znanja za buduće generacije.

Međutim, nove generacije su zaboravile drevnu naredbu; u tom su gradu živjeli, borili se, osvajali iz njega i bivali osvajani. Sve dok jednom i ovaj grad-hram nije ostao napušten.

Ova legenda Hopija savršeno pristaje ostavštini Maja. Oni su dizali veličanstvene gradove-hramove da bi ih indijanski seljaci i ratnici, zaboravljajući im prvotnu svrhu, pretvarali u centre svojih prebivališta i religijskih rituala.

Maje, svemirski putnici i svemirski urari, bi povremeno dolazili na Planetu i usklađivali naše vrijeme sa svemirskim informacijama, pripremajući nas za veliki energetski skok 2012. godine. Prilikom svakog dolaska iza sebe bi ostavljali riznice znanja.

Različito doba dolaska na Zemlju je rezultiralo gradovima podignutim u različitim vremenima: Teotihuacan (Meksiko), Monte Alban (Meksiko), Tikal (Guatemala), Copan (Honduras), Kaminal Juyu (Guatemala), Palenque (Meksiko), Uxmal i Chichen Itza (Meksiko).

Hram Maja, Tikal, Guatemala.

Spomenuo sam i Maje, “čuvare znanja”, koji su i danas ostali na Planeti. U knjizi “Tha Mayan Factor” (dr Jose Arguelles, 1987.) čitam: “Početkom 1985. kontaktirao me je Maja, pod imenom Humbatz Men. Tokom naših razgovora sam naučio da on koristi 17 “kalendara” Maja. Arheolozi znaju za postojanje samo šest. Humbatza sam napokon sreo u Boulderu, Colorado gdje je imao predavanje pod nazivom “Astrologija Maja”. Ključ njegove prezentacije i njegovog znanja je otkriven u završnoj riječi. Humbatz je izjavio da je nas Sunčev sistem sedmi takav sistem čiju su svemirsku kartu Maje dosada obradile!”

Kompleks Maja, Tikal, Guatemala.