Mesa Verde je jedinstven – toliko različit od svega viđenog na planeti. Arhitektura je u potpunosti prilagođena usjecima i pećinama litica kanjona. Tornjevi/zvjezdarnice su povezani podzemnim tunelima sa velikim kivama. Sa kamenih terasa se pruža nezaboravan pogled na horizont i kilometre vijugavog kanjona. Visoka naselja u stijenama dijele ove visine sa orlovima koji povremeno kruže u potrazi za plijenom.

Svako naselje ima uklesane brojeve u jedan od vanjskih zidova. “Kuća sa balkonom” ima broj 11, “Duga kuća” (Long House) nosi broj 15… Brojeve je uklesao švedski arheolog Gustav Nordenskiöld prilikom svoje posjete 1891.

Petroglifi Mesa Verdea simbolično prikazuju putovanje Anasazija i njihovih sljedbenika u Četvrtom svijetu

Anasazi su na nekoliko mjesta u kanjonu uklesali svoje petroglife u kamenu. Najpoznatiji je Pictograph Point (doduše, piktograf je pogrešno upotrijebljen termin, jer piktografi su crteži na kamenu, a ne uklesani simboli-petroglifi, kao što je ovdje slučaj). Ovaj petroglif se sastoji od neprekinute linije koja na početku i na kraju ima spirale, a njenom dužinom se nalaze simboli nekoliko životinja. Grupa od četiri Hopi indijanca iz sjeveroistočne Arizone su posjetili Mesa Verde 1942. godine i dali svoju interpretaciju ovog petroglifa.

Prva spirala predstavlja “sipapu”, mjesto odakle su Anasazi izašli iz zemljine utrobe (“Veliki kanjon” – Grand Canyon). Prva životinja, orao, simbolizira orlov klan koji se odvojio od ostalih ljudi i smjestio u blizini Velikog kanjona. Kozorog je simbol slijedećeg klana koji se takođe odvaja od ostalih imigranata (prema tradiciji ovaj klan se nastanio u blizini današnjeg gradića Shiprock u Novom Meksiku). Slijedi papagajov klan koji se smješta još dalje. Zeleni gušter unutar jednog polukruga ilustrira poguban utjecaj duha guštera na preostale emigrante – slijedi period lutanja i dezorijentacije. Slijedeći lik “kačine” (lutke) predstavlja biće koje ljudima pomaže u njihovoj navigaciji – usmjerava ih u pravilnom smjeru. Konture planinskog lava su znak da svemoćni životinjski duh čuva ljude na njihovim putovanjima. Linija završava sa spiralom koja bi trebala biti kraj putovanja – Mesa Verde kanjon (?) Sa druge strane linije je nekoliko likova koji su protumačeni kao predstavnici modernih Pueblo plemena; na manjoj distanci od njih je simbol za Klan kačina (Hopi indijanci). Time su Hopiji pokušali dokazati tezu o sebi kao potomcima Anasazija.

“Duga kuća” je drugo po veličini naselje u kanjonu. Preko 150 prostorija veličine 6-10 kvadratnih metara, 21 kiva i velika pravokutna terasa nazvana “plesnim trgom”. Stotinjak ljudi je tu živjelo prije 750 godina. Četverokatna kula na zapadnom kraju podsjeća na onu iz “Palače u stijeni”. Gradnja je tipična. Obrađene kamene ploče su ugurane u svježi mort. Ti zidovi bi se kasnije prekrili slojem gipsa da bi se dobila glatka površina koja se zatim bojala. Prozori i vrata su manjih dimenzija da bi se zimi zadržala toplina. Četrdesetak kostura je pronađeno u ovom naselju. Anasazi su bili visine od oko 165 cm. Tijela su bila zamotana u deke od zečje kože i pureća perja sa osobnim nakitom uz uzglavlja.

“Kuća kvadratnog tornja” je naselje od šezdesetak prostorija i dvije kive. Ime je dobila po tornju visokom skoro 30 metara. To je najviša struktura u kanjonu. Riječ je o četverokatnici i njene astronomske funkcije još nisu istražene.

Uz “Sunčev hram” su pronađeni ostaci građevinskog dodatka, “aneksa” na sjeverozapadnoj strani. Riječ je o kružnoj prostoriji sa manjom kulom. Gledano iz “Palače u stijeni” zalazak sunca se odvija točno nad kulom drugog prosinca. To daje već prepoznatljivo upozorenje od dvadesetak dana da se približava zimski sunčev solsticij.

Dva kilometra sjevernije se nalazi “Kuća cedrovog drveta”. Kula je izgrađena u obliku dvostrukog zida. Kamen je pažljivo obrađen da prati kružni tok zidova. Nesumnjivo da je riječ o još jednoj sunčevoj zvjezdarnici.

Odavdje se pruža dobar pogled na planinske vrhove La Plate koji su sigurno predstavljali jasne kalendarske markere za sunčev solsticij i mjesečeve periode “mirovanja”.

“Kuća smrčinog drveta” je po veličini treće naselje u liticama. Neinventivno ime je dobila od Wetherilla 1888. po visokom stablu smreke koje se nekad nalazilo ispred naselja. Građena je u periodu 1200-1273 u udubljenju koje je sedamdesetak metara široko i trideset metara duboko. Ukupno je 114 prostorija, 8 kiva i široki centralni trg.

“Kuća Hemenveja” je naselje visoko u liticama do koga dosada nisu izgrađeni prilazni putevi. Ima dvadesetak prostorija jedva vidljivih sa druge strane kanjona, udaljenih otprilike 300 metara od mene. Uzgred, naselje je dobilo ime po Mary Hemenway koja je financijski pomagala prva istraživanja u ovom dijelu Amerike na koncu XIX stoljeća.

Naselje Anasazija “Kuća sa mnogo prozora”, smješteno visoko u liticama, je gotovo nevidljivo sa druge strane kanjona, Mesa Verde, Kolorado

Malo dalje je “Kuća sa mnogo prozora” koja je imala 15 prostorija. Visoko u stijenama do nje je “Neimenovana kuća” sa 4-5 prostorija. Toliko su nepristupačna da mi izgleda kao naselje podignuto za ljude sa krilima.

Prema priči sam zaključio da naše duše bivaju ulovljene po napuštanju tijela od strane svemoćnog Orla. A sada, po prvi put, susrećem tezu da postoji opcija “slobode”.

Razmišljam o tri pitanja koja leže u srcu misterije o Anasazijima:

1. Od koga su Anasazi tražili zaštitu te su morali dići svoja naselja u ovim klancima do kojih nitko, osim ptica, ne može doći?
2. Otkud tolika predanost suncu i mjesecu da Anasazi nisu prezali od gotovo nemogućih građevinskih zahvata samo da bi mogli pratiti njihove putanje i različite položaje?
3. Da li su Anasazi znali za način da se otrgnu neminovnoj sudbini duše da bude uhvaćena u Orlovu zamku?

I kao što to obično biva za pomoć dobijem putokaz koji naizgled nema mnogo veze sa ovim na šta se fokusiram. Prisjećam se razgovora izmedju Carlos Castanede i don Huana iz 1988. U njemu don Huan Matus, nagual i šaman, duhovni učitelj iz indijanskog plemena Yaqui, govori:

“Imamo zvijer koja je došla iz svemirskih dubina i zavladala našim životima. Ova zvijer je naše božanstvo. Mi smo nemoćni pred njim. Ako želimo da protestiramo, on to suzbija. Ako želimo da se osamostalimo, on to onemogućava. U našim razgovorima svih ovih godina sam ti pokušavao indirektno da kažem da nas nešto drži zatvorenicima. Za šamane i spiritualna bića drevnog Meksika ovo su bile energetske činjenice.”

I nastavlja:

“Oni vladaju nad nama, jer smo im izvor hrane… Šamani Meksika nisu bili sigurni kada se ova zvijer pojavila na Zemlji. Ali su zato bili uvjereni da je čovjek bio kompletno biće nekada u prošlosti. To svjesno biće danas je samo predmet mitova i legendi. U jednom trenutku kao da sve nestaje. I od čovjeka ne ostaje ništa više nego drogirano, uspavano biće… Čovjek je imao sudbinu da postane magično biće svjetlosti. Ali, te magije više nema…”

Zaključak je bio da je negativna energija koju generiramo hrana “svemirskoj zvijeri” o kojoj govori don Huan. Mi smo sofisticirano uzgajani da bi ih hranili.

Pitam se da li su vidovnjaci Anasazija znali za ovu spiritualnu zvijer koja je došla iz svemirskih dubina? Ako su mogli vidjeti svemirskog stvaraoca (“Orla”) zašto ne bi i jedan od svemirskih spiritualnih entiteta kao što je “svemirska zvijer” kako ga zove don Huan? Pogotovo stoga što se hrani našom negativnom energijom.

Da li su za zaštitu Anasazi koristili ove kanjone u kojima su dizali svoja naselja? Svojom pozicijom ovi kanjoni su nesumnjivo bili energetske potentne točke. Međutim, da li je sastav kamena doprinosio i boljoj zaštiti njihovih energetskih tijela? I onemogućavao utjecaj “svemirske zvijeri”?

Čini mi se da ovim razmišljanjem mogu razriješiti enigmu savršeno ravnih puteva Anasazija iz Čako kanjona. Ti putevi su pratili podzemne energetske tokove. Ako su Anasazi bili zaštićeni zbog povišene energije na tim putevima onda se može objasniti zašto oni ne krivudaju. Jer, da su pratili topografiju terena sa svim zavojima onda bi ostali bez podzemne energetske zaštite. Na taj način bi bili izloženi utjecaju “zvijeri”.

Zašto su onda napustili Čako kanjon, kao po komandi, krajem XII stoljeća? Da li je neko isključio “podzemno energetsko napajanje” i ostavio ih bez zaštite?

Zašto su napustili nepristupačne litice Mesa Verde kanjona krajem XIII stoljeća? Da li su bili pronađeni pa su se morali opet skloniti negdje drugdje?

Čini mi se da sam na putu da na ovaj način odgovorim na prvo pitanje.

Slijedi odgovor na drugo pitanje opsjednutosti suncem i mjesecom. Nesumnjivo da su Anasazi znali za odlučujući utjecaj ova dva nebeska tijela na energetski nivo naše planete. Svaki poremećaj na suncu kao što su sunčeve pjege, pomračenja, poseban položaj planeta i sl. se odražavao na energetski naboj Zemlje. Poremećeni tokovi energije bi utjecali na obrambenu sposobnost energetskih bića Anasazija. Čak i minorni utjecaji koji bi dolazili sa mjeseca su im bili važni i zbog toga su pratili mjesečeve mjene.

Sunce puni baterije svim planetama. Našoj na taj način daje život. Sunčeva energija je bila izlaz i jedina nada Anasazijima da se odupru pred naletima superiornijeg neprijatelja. Stoga se sunce slavilo, “obožavalo”, promatralo iz svakog kuta.

Kako dokučiti odgovor na treće pitanje o “slobodi koju Orao nudi”? Zadnje što sam s Melvinom govorio Da li su vidovnjaci koji su ovladali tehnikom da “premještaju svijest iz jednog dijela tijela u drugi”. Da li su oni ovim energetskim manipulacijama otvarali vrata “totalne slobode”?

Od koga su se Anasazi štitili podižući naselja u nepristupačnim liticama?

Plesna grupa Naat’sii’liid Navaho indijanaca iz Shiprocka, Novi Meksiko, izvodi svoju verziju prizivanja kiše u gradiću Kortez (Cortez), Kolorado

Dok me polako hvatao san i slikovito mi prikazivao čovjekovo energetsko tijelo. Bijeli dugački niz, naša svijest, svijetlija od drugih dijelova, je mijenjala položaj, idući prema središtu tijela i postavljajući se horizontalno.

“Vladanje sviješću je put prema totalnoj slobodi. Ta sloboda je Orlov dar čovjeku”. “Da bi prihvatili taj poklon potrebno nam je dovoljno energije”, posljednje je što se sjećam.

Ujutro se budim. Pitam se da li sam napokon riješio zagonetku Anasazija?