Pet stotina metara jugoistočno od Pueblo Bonita smješten je Četro Ketl (Chetro Ketl). Izgradjen je u obliku slova “D”. Stražnje zidine dužine 170 metara su podupirale pet spratova visoko naselje sa oko 500 prostorija i 16 kiva.

Ruševine se dižu iznad polupustinjskog krajolika. Napuštene. Šikara unaokolo.

Osamsto godina vjetra i kiša skrili su sistem tunela, prostorija i kiva koji je povezivao dva najveća naselja Čako kanjona. Arheolozi su, naime, 1920-ih godina otkrili temelje i ostatke zidova izmedju Pueblo Bonita i Četro Ketla. Skorašnja ispitivanja sa laserskim podzemnim imiđima su otkrila i dodatne prostorije.

Umjetnička rekonstrukcija elegantnog naselja Anasazija Četro (Chetro) Ketl, godina 1200., Čako kanjon, Novi Meksiko

Kodovi prstena drveća pronađeni u potpornim zidovima ovog puebla su potvrdili da je 945. podignut prvi sprat. U narednih 170 godina ukupno 26 000 stabala će se posjeći u šumama šezdesetak kilometara udaljenim da bi naselje dobilo konačan oblik. Promjer najdebljeg potpornog stabla (španjolski “viga”) iznosi 65 cm. Prevoz tih stabala će ostati misterijom.

Pedeset miliona kamenih pločica je obrađeno i ugrađeno u zidove ove “velike kuće”. Koliko ruku je bilo potrebno za takav poduhvat?

Samo nekoliko desetina žitelja Četro Ketla je živjelo u ovom elegantnom kompleksu. Donji katovi su uglavnom služili kao spremišta; dvostruki zid je okruživao naselje. Prostorije na višim katovima imale su izlaz na balkone.

Tih balkona danas više nema. Ali su, prema povijesnim kronikama iz 1901., dijelovi balkona još uvijek bili netaknuti. Naredna dva desetljeća oni će nestati. Avanturisti i snabdjevači muzeja će, prilikom svojih posjeta kanjonu, potporno drvo balkona koristili za loženje u hladnim noćima. I tako je od balkonskih terasa ostao sam pepeo.

Fotograf, istraživač i umjetnik William Henry Jackson, posjetio je Ča8o kanjon 1877. Jackson je tokom svog devedesetdevetogodišnjeg života obišao čitav svijet i, za potrebe ovog mog posta, spominjemo ga kao jedinog autora koji je preveo ime Četro Ketl. Po njemu, ovo ime znači “kišni pueblo”. Nije identificirao izvor, a najvjerovatnije je riječ o imenu Pueblo indijanaca.

Zašto “kišno naselje”?

Polovica kišnih dana u kanjonu dešava se tokom ljetnih mjeseci. Obično je riječ o iznenadnim pljuskovima. Ove ljetne kiše stvaraju prave male potočiće koji se slijevaju niz litice kanjona. Ovakvi tokovi vode su osobito bili prisutni u sjevernom dijelu kanjona. Stanovnici naselja su napravili sistem irigacionih kamenih kanala da bi sačuvali ovu vodu. Primjeri tri takva kamena kanala se nalaze u i oko Četro Ketla.

Navaho indijanci su imali dva imena za ovo naselje. I, u oba slučaja, Navajo nisu govorili o karakteristikama samog naselja već o okolini u kojoj je podignut. Prvo ime tsebida’t’ini’ani znači “pokrivena rupa” i odnosi se na zatvorene kamene usjeke u obližnjem kanjonu; drugo ime nastl’a kin, odnosno “kuća u uglu” govori o lokaciji ovog naselja u blizini poluzatvorenih litica kanjona.

Prvi arheolozi su građevinsko čudo svijeta Anasazija pokušavali objasniti blizinom meksičkih civilizacija i njihovim utjecajem na građevinsko i astronomsko umijeće stanovnika kanjona. Kada su pronašli ostatke kamenih stupova Četro Ketla to im je bio krunski dokaz u njihovim tvrdnjama.

Zbilja, jedan red kvadratnih kamenih stupova je svojevremeno bio okrenut glavnom trgu. Vremenom je prostor između stupova ispunjen građevinskim materijalom i nastao je novi zid. Time je samo potvrđeno starije porijeklo samih stupova. Slični stupovi su podizani u centralnoj meksičkoj dolini (gradovi Azteka i Tolteka). Međutim, dodatna istraživanja su ipak dovela do zaključka da ovi stupovi nisu nastali u originalnoj fazi izgradnje (945. godine) nego tek naknadno (1075.). Time je utjecaj srednjoameričkih kultura pao u vodu.

Ostaci Velike kive čiji je krov bio težak 90 tona; ispod nje je otkrivena još starija kiva, Četro Ketl, Čako kanjon, Novi Meksiko

Na glavnom trgu se ističu ostaci velike kive. Na kružne zidove se naslanja ulazna soba sa prolazom; u podnožju kive kružna kamena klupa; na sredini kive ograđeno ognjište sa kamenim zidićem-deflektorom za vatru. Četiri velika potporna stupa su nosila krov kive težak devedeset tona (!); ispod tih stubova dublje pod zemljom su pronađene kružne kamene ploče teške po pola tone. Opet, ispod njih su se smjenjivali nivoi lignita i cigli da bi još dublje bile pronađene kožne torbe sa tirkiznim dragim kamenom u prahu (?).

Amerikanci su predvodili prva organizirana iskopavanja 1920. Novomeksički muzej sa E.L. Hewitom je u tri navrata raščišćavao ostatke gradića. Kive su, na primjer, bile toliko pune zemlje, kamenja i otpada da su koristili eksploziv za raščišćavanje. Ono što su u trećoj fazi (1933.) otkrili je da se glavna kiva u stvari sastoji od dvije kive jedne na drugoj. Ona starija je bila 5 metara pod zemljom širine 18 metara. Pravi ulaz nije pronađen već se morao srušiti jedan od zidova gornje kive. Zahvaljujući nepristupačnosti starije kive pronađen je originalni materijal u centralnim stubovima, misteriozni podzemni otvori, uske stepenice, zidna udubljenja sa dragim kamenjem…

Trodimenzionalna projekcija velike kive
(3D prikaz kive možete startati pritiskom miša na sliku)

Grob legendarnog istraživača, arheologa-amatera i trgovca Richard Wetherhilla a riječ je o kontroverznom rančeru iz Kolorada koji je koncem XIX stoljeća otkrio niz Anasazi naselja u Koloradu i Juti. Kada je 1896. došao u Ča8o kanjon, Amerika je kroz njegovo pisanje i iskopavanja postala svjesna Ča8o fenomena. Wetherhill je time zacementirao svoju slavu kao autor najpoznatijih američkih arheoloških otkrića.

Dobio je angažman u ekspediciji Američkog muzeja prirodne povijesti. I mada je bio priučen arheolog, njegove metode iskopavanja, fotografiranja i sortiranja su nadmašile školovane arheologe. I, kako to već obično biva, znana nauka je tražila od političara da mu se zabrani dalje istraživanje, jer nije imao formalnog obrazovanja. Donosi se prvi američki zakon o zaštiti povijesnih spomenika, šalju se nove sveučilišne ekspedicije u istraživanja, a Wetherhill prestaje biti arheologom i postaje trgovac.

Richard Wetherhill, krajnji desno, priučeni arheolog, sa ekipom iz Hydeove ekspedicije 1896. godine, Čako kanjon, Novi Meksiko