 |
| Prije mnogo i mnogo godina,U carstvu kraj mora to bi, Djeva je živjela,koju su zvali imenom Annabel Lee; S tek jednom je živjela mišlju:Da voli, i da se volimo mi Bio sam dijete i bila je dijete-U carstvu kraj mora to bi- Al' više neg' ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati anđeli bili su zavidni I to je razlog što jednom davno-U carstvu kraj mora to bi- Vjetar se spusti iz oblaka,noću, sledivši moju Annabel Lee I došli su plemeniti rođaci njeni,meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi. Zavidjeli su nam anđeli s neba,-Ni upola sretni ko mi- Da!To je razlog(kao što znaju U tom carstvu kraj mora svi) Što noću je vjetar iz oblaka doš'o i sledio Annabel Lee Al' ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih Što su stariji bili neg' mi, i mudriji mnogo neg' mi I niti anđeli,gore na nebu, ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee Jer mi ne bljesne mjesec,da sna ne donese o lijepoj Annabel Lee Kada zvijezde se stvore,vidim kako gore tek oči Annabel Lee Tako ležim pored svoje drage do zore Svoje drage,-drage,-života i mlade, U njezinoj grobnici uz more U njenom grobu uz šumorno more. Edgar Allan Poe (1809-1849) |
ANNABEL LEE
01 ožujak 2006komentiraj (0) * ispiši * #
