Planinski vrhovi Cordillera Blanca u Peruu su najviši dijelovi Anda sa visinama blizu 7000 metara. U ovom području vječnog leda potomci su izgradili pretpovijesni grad Yayno čije se šesterokatnice odupiru potresima i vremenskim nepogodama.

Sa potonućem Atlantide, neki od preživjelih stanovnika su se zaputili prema Južnoj Americi. Tamo su se susreli sa potomcima onih Atlantiđana koji su se preselili u ove krajeve nekoliko tisuća godina ranije. Idući dalje prema zapadnom dijelu Južne Amerike susretali su i potomke imigranata iz Azije i sa njima se miješali.

Život za novopridošle izbjeglice je bio vrlo različit u odnosu na visokociviliziranu Atlantidu. Južna Amerika je bila prepuna opasnosti: od bolesti, pomanjkanja hrane, insekata, infekcija, divljih životinja, neraskrčenih predjela. Oni koji nisu uspjeli da se prilagode, nestajali su. Oni najjači i najodlučniji su preživjeli, loveći u malim grupama i obučeni u primitivnu odjeću.

Planinski vijenac Anda se prostire duž zapadne obale Južne Amerike. Planinski vrhovi Cordillera Blanca u Peruu su najviši dijelovi Anda sa visinama blizu 7000 metara. To su područja vječnog snijega, nepristupačni i nedovoljno istraženi. Pokoja ekspedicija uspijeva da se popne na krovove Cordillera Blanca i pri tome imaju priliku da uživaju u veličanstvenom pogledu ispod sebe.

Daleko od puteva, na jednom od vrhova Cordillera, nalazi se pretpovijesni grad pod imenom Yayno. Dvije ekspedicije su posjetile Yayno u zadnjih nekoliko desetljeća. Uspon na planinski vrh je bio posebno težak, jer se bazni logor mogao jedino nalaziti tri dana uspona od ovog vrha. Put je vodio preko dva opasna planinska prelaza.

Međutim, kad se jednom stigne na vrh, svi se ulozeni napori isplate.

Yayno je lociran na samom vrhu planinskog samita i suvereno "vlada" pogledom na obližnje, snijegom prekrivene, planine i prelijepe udoline sa jezerima.

Grad se sastoji od peto- i šestero-katnica. Zidovi su građeni od kamenih blokova teških desetine tona. Struktura i stil gradnje su totalno različiti od skorašnjih kultura, kao što su Inke i njihova arhitektura.

Područje Anda je vrlo trusno i jaki potresi su česti. Uprkos tome, zidovi Yayna odolijevaju prirodnim silama.

Gomila pitanja, naravno, ispliva kada se suočimo sa ovakvim arheološkim nalazom:

- Kako su ove gigantske stijene, potrebne za gradnju višekatnica, prenesene sa dalekih kamenoloma do nepristupačnog planinskog vrha?

- Kako su ljudi te civilizacije preživjeli na planinskom vrhu bez uobičajenih nalazišta vode (rijeke) i hrane (šume i obradiva zemlja)?

- Koja je tehnologija gradnje korištena da se ukroti silina potresa?

- O kojoj je civilizaciji riječ?

Oslonjeni samo na modernu nauku, rješenje bi bilo nemoguće pronaći.

Yayno je, stoga, uvjerljiv dokaz o znanjima i tehnološkom nivou naprednije civilizacije koja je živjela prije desetak tisuća godina. Potomci Atlantiđana su tu ostavili još jedan dokaz o svom postojanju.

Dodatne dokaze o ostacima kulture Atlantiđana je pronašao britanski arheolog Karola Siebert. Istražujuci zabačenu pokrajnu Mancha Valley 1958. godine, Siebert je naišao na kameni monolit visok preko dva metra. Od njega je vodila kamena gomila u obliku potkovice. Potkovica je simbol Vulkana, Boga vatre sa Atlantide. U centru kamene potkovice je oltar. Na obližnjem brdu zasađeni su kaktusi u obliku Posejdonovog trozubca, te u cik cak linijama (simboli vatre i vode). Ostali pronađeni znakovi su uvjerili Sieberta-a da je riječ o simbolici Atlantide koju su mještani slavili tisućama godina. (Karola Siebert, "Atlantis in Peru")

Kameni monoliti u obliku potkovica su prisutni na svim kontinentima koje su posjećivali Atlantiđani: od britanskog Stonehenge-a (potkovica je bila u središtu kamenog prstena) do peruanskog Machu Picchu-a.

Atlantiđali su preferirali za oblik svojih kuća izabirati krug, jer je taj oblik bio kompatibilan sa ljudskim duhom i omogućavao je dobru povezanost sa univerzalnom energijom. Oblik potkovice se susreće kod ceremonijalno-astronomskih objekata koji opet daje specifičnu dodatnu energiju njihovim korisnicima.

Pretpovijesno umijeće geomantije ili kineska praksa Feng Shui su ostaci znanja Atlantiđana, koje su oni koristili da urede svoj životni i radni prostor. Razumijevajući energetsku suštinu svemira i ljudskog tijela, svoje zgrade i interier su prilagođavali energetskim tokovima.

Feng Shui je dio drevne Tao-ističke nauke. Tao promatra svemir kao organsko biće puno života. Simbol mu je zmaj (dragon) koji leti kroz vrijeme, prostor, nebo i Zemlju. Zmaj simbolizira i mudrost i novi život. U obje Amerike ovaj reptil je predstavljan zajedno sa svojim rođakom - zmijom.

Feng Shui eksperti se zovu zmajski (dragon) ljudi, koji shvaćaju principe stvaranja, destrukcije i transformacije.

Slično kao i njihovi Atlantski preci na južnoameričkom krovu svijetu, u Yayno-u, koji su suvereno vladali tajnama života.