 |
| Jedne večeri sam prešao s tvojom majkom Prag tvoje sobe, Opora djevice, I vidio sam te kako spavaš Tamo, na krevetu, ležala si nauznak, Nepokretna bez daha, Napokon savladana. Ništa anđeoskog nije bilo u tebi, koja si spavala. Bez sna, bez duše, Kao što spava ruža. I nešto se od tvoje boje Bilo izgubilo. Zatvorena lica, ukrućena U nekom dalekom snu, I naduta od potajnog previranja, Rasla si spavajući, kao nekad U mjačinu krilu. I ja sam vidio, djevojčice, Tvoj čudesni san. Vincenzo Cardarelli (1887-1959) CARDARELLI Vincenzo, pravo ime Nazareno Caldarelli, tal. književnik; r. 1887, u. 1959. Sa Baldinijem, Bacchellijem, Cecchijem i dr. pokrenuo časopis La Ronda (1919-23), kojim se zauzimao za "povratak redu" u književnosti, za nov, moderni klasicizam i ugledanje na Leopardija i Manzonija. C. piše intimnu liriku o svojem dobu, erosu i osjećaju ravnodušnosti, liriku smirena izraza i prividno hladnu (Pjesme, 1936), dok u lirskoj prozi kratka daha evocira autobiografske motive i tal. gradove i krajolike (Okomito sunce; Nebo nad gradovima). |
DJEVIČIN SAN
13 veljača 2006komentiraj (2) * ispiši * #
