Saznah da odluka Prve Riječke Hrvatske Gimnazije je ukinuta nečijom mudrom odlukom te da se našlo malo razumjevanja i tolerancije u cijelom slučaju.

Ipak pitam se da li je sve moralo ići toliko daleko da se o slučaju raspišu svi mediji i sami blogeri da bi tolerancija prevladala nečijim umovima i da bi shvatili da odluke koje su pošto poto donjete ne pridonose kvaliteti obrazovanja a kamo li reputaciji profesora nego ih stavljaju u pat poziciju prema roditeljima i građanima grada Rijeke ali i šire, same Hrvatske.
Da li moramo bezazlene i nimalo incidentne slučajeve pretvarati u drame u kojima okus gorčine i jada ostaje u grlu svim sudionicima ili možemo biti jednostavno ljudi i pokušati priznati da nismo savršeni te da imamo mana i da kod sebe samih prvenstveno trebamo nešto mjenjati nabolje jer ipak iskustvo i svoje znanje trebamo prenjeti na mlađi naraštaj koji u nama vidi uzore za dalji kakav takav normalan život.

Nadam se da će nam svima ovo biti jedna velika pouka kako ne činiti poteze koji nam nisu potrebni i kako pokušati sa mnogo tolerancije te razgovora naći adekvatno riješenje bez linča bilo koga a posebno ne prema onima kojima trebamo biti stup znanja, trpeljivosti i vjere u bolje sutra.

Živim u nadi da ovakve stvari neću kao i mnogi morati čitati iz informativnih medija i medija koji služi ljudima za zbližavanje i komunikaciju te razvijanje i građenje jedne moderne i kvalitetne svijesti, misli i ideje jer bilo je kroz povjest previše onoga što je sputavala vizionare da idu dalje i da svoje misli pretoče u djelo.