U jednoj dalekoj zemlji, na obali planinskog jezera, živio jednom siromašni drvosječa sa ženom i dvije kćeri: jedna je bila prava ljepotica, a druga, mlađa, Suzana - ružna, sitna i neugledna, koja je zbog toga bila vrlo povučena. Majka nije naš mnogo marila za nju, jer se ponosila svojom starijom kćeri namjeravajući da je bogato uda kako više ne bi živjeli u bijedi. Ona je bila ohola i ništa nije htjela ni željela da radi, a posla je bilo napretek. Ako je trebalo da se čisti ognjište, da se posprema po kući, ide po vodu ili nahrane životinje - sve je to radila mlađa kći. Dok se njena sestra cijelo jutro češljala pred ogledalom i presvlačila haljine, Suzana je prala veš u obližnjem potoku ili krpala rublje.Tako je prolazilo vrijeme, sporo i jednolično.

Jednog proljetnog dana razglasilo se po cijelom kraljevstvu da carević namjerava da se ženi i da traži sebi ženu. Car je naredio da na rođendan carevića dođu najljepše devojke iz cijele kraljevine da mu se predstave. Suzanina majka i starija sestra obradovaše se i otpočeše velike pripreme za taj dan. Pošto je jedino Suzana znala da šije, majka joj je naložila da sestri sašije haljinu i izveze je da bude što ljepša. Bilo je preostalo malo vremena do zakazanog slavlja, pa je Suzana šila po cijelu noć i dan. Dan uoči rođendana carevića Suzana je završavala vez na haljini - bila je umorna, ali sretna što će njena sestra izaći pred carevića u najlepšoj haljini. Umesto da je pohvali, sestra ju je stalno grdila što je spora i omalovažavala ju je.

Došao je i veliki dan. Pred carevićem su se šepurile devojke sve ljepše jedna od druge. Suzanina sestra se izdvajala zbog preljepe haljine, pa je carević upita da li ju je sama šila i vezla.

- Ma kakvi, povikala je ona. - To je šila moja sestra. Ona sve radi po kući i biće moja sluškinja!

Kad carević to začu, naredi da dovedu i njenu sestru da je vidi. Ona ga je odvraćala od toga, jer - govorila je - ona nije ni nalik njoj. Ali carević je bio uporan.

Suzana je došla sva skrušena - nije smijela careviću u oči da pogleda. Carević se iznenadi tolikoj skromnosti i ushićeno je uhvati za ruku.

- Evo moje žene! - uzviknu on. - Njena ljepota najjače sja, jer ima ruke od zlata, a dušu od svile.

~ za laku noć svoj djeci i onima koji bajke vole ~