utorak, 06.12.2016.
Veličanstvena palača
Svuda oko mene u zadnje vrijeme neke borbe. U meni, oko mene. U kontaktu s bliskim ljudima samo čujem, pa do kada više, opet me vrti, joj baš neka stagnacija, frustracija, nećeš vjerovat, ali opet ono…
Kažu da je prvi korak potpunoj promjeni slamanje svega što je prije toga postojalo. Što više vrijeme prolazi sve se više slažem s tom izrekom. Lomi, lomi nemilice. Jednom kad krene, ne staje. U prvi mah se osjetiš oslobođen, jer napokon si se izrazio! Napokon si nešto što nisi nikada do tada bio jer si se toga plašio i feeling je nevjerojatan! A onda, kao i sa svakim drugim upoznavanjem krajnosti, pretjeraš. Plamen kojim pališ oko sebe više ne služi paljenju negative, nego svega. Plamenom pržiš na sve strane. Peče sve jače, možda zamijeniš taj osjećaj za neki drugi, jer hej, ipak je napokon neki osjećaj! Onda se opečeš. Shvatiš da opet nije dobro. Da ni ovo nije ono što hoćeš. Spoznaješ drugu krajnost.
(Photo: quoteaddicts)
Treba ti mir. Sve što ti treba na ovom svijetu je blaženi mir. Život kojim si živio ide dalje. Njega baš ne zanima u kojoj je fazi tvoj razvoj. Njega zanima što ćeš pokazati u praksi. On nastavlja po svom i u početku promjene, trenirajući te dok odjednom ono čemu težiš ne postane prirodna reakcija. Koliko brzo će se to dogoditi, ovisi samo o tebi. Često, prvo naučimo što bi trebali raditi, a onda idemo s izvođenjem u praksi. Prođe mnogo istih/sličnih situacija u kojima pametno puno znamo. Prije, kasnije ili za vrijeme, ali to je sva naša akcija. Sijevne neko znanje. Tada dolazi jedan značajan trenutak koji je jedna dama opisala tako da mi je zastao dah. U mom slobodnom prijevodu: Nikada nisam vidjela životnu transformaciju koja nije započela kada se osoba koja je u pitanju napokon umorila od vlastitih sranja. "I've never seen any life transformation that didn't begin with the person in question finally getting tired of their own bullshit." E. Gilbert
(Photo: kinningparkcomplex.org)
Dodala bih da to postane i trenutak kada kreneš primjenjivati svoja znanja u praksi. Slijedi neka faza slična učenju vožnje bicikla. S pomoćnim kotačima kreneš, a nadam se da s vremenom voziš bez ruku. Meni je trenutno slomljena ruka i izgrebena su mi koljena, ali, oni koji me znaju će potvrditi da je s obzirom na moje vještine vožnje bicikle, to minimalna šeta. Hvala Bogu što mi svi prijatelji nisu uz to i stručnjaci za mentalno zdravlje, jer oni koji jesu, reći ću samo, Hvala Bogu što takve osobe postoje. :D
Brojiš na tom putu sve te sitne pobjede i počinješ živjeti doslovno iz dana u dan. Svaki dan pokušavajući biti bolji nego jučer. Nekad uspije pa slaviš. Nekad ne uspije pa učiš. U svakom slučaju, svako zlo za neko dobro. Ima dana kada si toliko na dnu da vidiš panoramu Pakla. Slomljen si. Ali koja to struja tebe pomjera? Što je ono duboko u tebi što kaže, ajmo nazad gore! Ono svjetlo koje te natjera da napraviš sve što si godinama izbjegavao, što god to bilo. To da kad si najslabiji imaš najviše hrabrosti suočiti se s najgorim djelom sebe i otkriti one najbolje?
(Photo: facebook)
Dolazi neko vrijeme izgradnje nakon loma. Nije čistina, jer, uvidiš da nisi ti ni tako loš kao što si mislio prije ili u najgore vrijeme. Sviđaju ti se tvoji lijepi temelji, toliko ljepši otkad je sve nepotrebno nestalo. Dolazi vrijeme za nove vještine, treba početi graditi. Obrise već vidiš, jer svaki puta kada u nekoj situaciji drugačije reagiraš i pobijediš sebe, stavio si lijepu ciglu. Bila situacija mala ili velika, uvijek ili ponekad, nešto lijepo se izgradi. Koliko brzo ćeš biti veličanstvena palača ovisi samo o tebi i tvojim veličanstvenim pothvatima u praksi.
(Photo: Mirogoj)
Oznake: psihologija, promjena
- 17:42 -
nedjelja, 27.11.2016.
Žrtva i život kakav želiš
Što znači žrtvovati sebe i svoje vrijeme za druge i ako zaista živiš život kakav želiš, je li to uopće moguće?
Pitanje koje me potaknulo na razmišljanje je bilo u smislu jesam li ikada žrtvovala svoje vrijeme za druge (odgajala, njegovala, vodila svakodnevne brige), a zapravo samo željela čitati? Radila sam to, sve dok mi je percepcija svega bila drugačija. Radila sam to dok sam se tražila i nisam bila zadovoljna životom kojim živim. Sve mi je bilo tlaka i što god da sam radila sam mislila kako bi radije nešto drugo, kućanski poslovi su samo balanan primjer. Više to ne radim, iako i dalje kuham, perem, odgajam, njegujem, borim se sa svakakvim situacijama, ali nemam potrebu raditi bilo što drugo istovremeno ili razmišljati o čemu. To nije više žrtva i sada sam najviše Svoja. Bio je potreban proces upoznavanja nutrine da bih to shvatila, koji je mogao završiti s potpuno drugačijim spoznajama od ovih. Sada znam da s ljubavlju radim sve što mogu da bi moja obitelj funkcionirala jer je ona Izraz mene. Npr. obožavam čistiti jer volim miris čistog doma i Svoja sam dok to radim i uživam u rezultatima čistog doma. Tada ne želim čitati knjigu. U nekoj drugoj situaciji želim izmjeriti temperaturu svom partneru i učiniti sve što mogu da ozdravi. I obožavam biti Svoja kroz ulogu Njegovateljice.Nema žrtve, jer se ničega ne odričem, živim život kakav želim i kakav sam si birala, sa svime dobrim i manje dobrim što takav put nosi. Da sam spoznala da želim biti inženjerka na Mjesecu, sve ovo bi me frustriralo. Neko vrijeme bi palili obrambeni mehanizmi, ali taj žar Samozavaravanja bi planuo u obliku promjene osobnosti na gore, neke boleštine i sveopće nesreće upakirane u ispunjavanje društvenih normi. A tada bi, koliko god bilo teško, više fer prema svima bilo da se lansiram na Mjesec nego kuham, perem i čistim. Zato je biti Svoj, nekada najlakša, a nekada najteža stvar na svijetu. I zato trebaš istinski poznavati sebe i svoje želje.
(photo: slideshare.net)
Da se ne lažemo, bude teško, pogotovo ako se više situacija poklopi odjednom gdje trebaš davati sebe, u kojim god ulogama se nalazio. Ali kada davanje zaista gledaš kao primanje, odjednom i u tome uživaš i dobivaš neki polet, energiju i za sve se otvara vrijeme i volja.
Nitko ne kaže da na tom putu nećeš nekada plakati, nekada proklinjati, nekada odustajati, nekada pogriješiti, nekada se smijati. Tu je ta čar. Nekada ćeš zaista usred tog sveg posla reći: joj, baš mi malo treba da čitam knjige. I biti ćeš Svoj/a kada ćeš to izraziti. Naći ćeš način na koji ćeš to ostvariti. Kuća će biti u neredu, roba neće biti oprana, jesti ćete sendviče ili jaja, zamjenit žarulju sutra. Oslonit ćeš se na neku drugu dušu koja će baš u trenutku dok ti pomaže biti Svoja, organizirati barem jedan dan drugačije, nešto ćeš napraviti. Kada ti baš treba, ma da si ne znam 'ko, za jedan dan što te nema, ništa na ovome svijetu neće propasti. Svi će se snaći. Što god nam ego šaputao s ramena. Pročitaš tu knjigu. I opet uživaš u ulozi njegovatelja, kuharice, majke, brata, radnika/ice, šefa/ice ili bilo kojoj koju si sam sebi birao. Sve do želje za masažom, šetnjom, meditacijom, utakmicom, izlaskom, kavom ili nečim tvojim kad ćeš se opet ići napuniti Sobom.
(photo: fanpop.com)
Za mene to znači biti Svoj. Imati Viziju svog Života i kreirati život prema tome. Od čekanja da nas netko pohvali i kaže: odi na zasluženu pauzu, od sebe najčešće radimo isfrustrirane patnike žrtve. Samo bičujući se, ne shvaćamo da smo sve druge oko sebe samo naučili na takva ponašanja. I da su svi oko nas, ma koliko se činili slabi, najjači na svijetu, jer su isti Izvor. Samo to nisu osvijestili. Možda baš zato jer im nije dopušteno da probaju sami. Ne svjesno naravno. Jednako kao što dok ne spoznaš tu snagu u sebi, nećeš ju naći niti u nikome drugome. Ništa od toga ne bude svjesno. Sve se to događa na razini podsvijesti, programa, emocija, percepcija, energija, nazovite kako želite.
(photo:pinterest.com)
Biti Svoj ne znači smo raditi nešto svoje, nešto za sebe. Osobno, najviše svoja se osjećam kad napravim nešto za drugoga. To ne isključuje vrijeme za mene, koje mi je uvijek potrebno da mogu dati drugima, ali na meni je odgovornost da nađem vrijeme za sebe, na nikome drugome. Bude teško u početku uspostaviti granice, presložiti neke stvari, ali na kraju se isplati.
Anegdota za kraj koja me nedavno drmnula:
„…Čitam tako sve neke filozofije o svijetu, životu, čudima, procesima, samonapretku. Gutam ih danima. Partner mi govori kako sam u svom svijetu, na što dižem kandže jer čekaj malo, pa ja otkrivam tko sam, velike tajne Svemira, punooooo čitam…. U međuvremenu, okoti se kuja. Dižem se u 4 ujutro po 'ko zna koji put. Zima je. Isfrustrirana do bola. Kuja cvili. Odlazim do nje i molim je ide pišati jer znam da mora. Doji već 8 sati, nije se makla. Nagovaram je i teška srca, napušta mlade, brzinski obavlja i vraća se. Broji ih se, kao da je nije bilo satima. Kad sam se vratila u krevet sam shvatila. Dok pokušavam preskočiti brojne lekcije i nabiti sve informacije o čudima života, propuštam sam život koji se odvija preda mnom…“
(photo: Perla)
Život koji je čudesan. Teče i mijenja se… Doslovno danas jesi, sutra nisi. Danas njeguješ i odgajaš, sutra su jedni u svom životu, drugi u drugoj dimenziji. Sve je prolazno, ali sve, baš sve nas uči nečemu o nama i drugima i najdubljim tajna Svemira. Samo ako odlučimo dobro otvoriti srca i zaista pronaći ono dobro u svemu u čemu se nalazimo. Nekad smo na pravom putu, nekad na krivom, nekad izgubljeni, nekad točno na pravoj stanici. Uvijek Svoji, u avanturi koja se zove život!
(photo:firstcovers.com)
Oznake: psihologija, odnosi, mentalno zdravlje
- 12:31 -
subota, 26.11.2016.
Što znači biti svoj ako povrijediš i upropastiš nečiji život?
Pitam se, postoji li uopće takva mogućnost. Tko si kada si svoj je prvo pitanje? Pada mi na pamet kako ubojica može reći da je on svoj jer uživa u ubijanju i tada se najbolje osjeća. Gledajući iz perspektive potpunog razumijevanja svijeta, tko sam ja da sudim toj izjavi. Tada zaista, što znači biti svoj kada uživajući u tome tko si i izražavajući to, si nekoga ubio, povrijedio i slično. Nekako i dalje mislim da ubojica zapravo nije sretno biće, tj. da je sretan, ispunjen i zapravo svoj, nikada ne bi pomislio nauditi drugom biću.
Što uopće znači biti svoj za početak? U nekoj mojoj definiciji, biti svoj znači prvo spoznati tko si, a onda to živjeti punim plućima, bez obzira na sve. Kad si svoj, nemaš uloga. Nisi student, radnik, mama, tata, baka, kćer, sin, snaha itd. To također podrazumijeva dobro prepoznavanje svega što nisi. Svih skupljenih i naučenih ponašanja i reagiranja. Ti si jedino percepcija. A za opažati, naočale trebaju biti što čišće.
(photo: coeunt.com)
Shvaćaš polako da nisi ničiji i da nitko nije tvoj. Nema potrebe za vlasništvom, pa tako ni kontrolom i pokazivanjem moći. Najvažnije, nema više straha. Straha da za nekoga nisi dovoljno dobar, straha od napuštanja. Nema više povreda. Ne zato što si super biće s druge planete, nego razumiješ. Razumiješ pozadinu svakog ponašanja. Svog i tuđeg. Kako si nježan prema sebi, tako si i prema drugima.
Nije lako u današnje vrijeme uopće se usuditi biti svoj. Nije lako, ali je potpuno vrijedno toga. Ne moraš biti gej, narkoman, problematičan, druge boje kože ili vjere da bi okusio tu žar uspavane okoline koja te ne pušta onog trena kad objaviš i djeluješ po svome. Ne moraš iskakati po ničemu iz svoje okoline da bi te osudila i odbacila, samo se usudi biti svoj. Usudi se živjeti život prema svojim zamislima. Usudi se pogriješiti na tom putu. Usudi se krenuti drugim putem, putem koji nažalost ima malo putnika.
(photo: dareoutloud.com)
Čut ćeš na tom putu često predbacivanja, kočnice, odbacivanja. Jer ako su oni u svoje vrijeme mogli se odreći sebe zbog drugih, kako pobogu ti nećeš? Od kuda ti pravo? Sebičan si i ne voliš nikoga. Jer i oni su htjeli biti svoji, samo je to bio teži put. Put na kojem su se suočavali sa svim svojim najgorim licima, ali istovremeno su padale i maske dobronamjernih savjeta. Oni sami, ali i nitko oko njih nije bio ono za što se predstavljao. Kako čistiš razine sebe, tako počinješ shvaćati. Nije lako. Nije lako otpustiti sva očekivanja. Nije lako bezuvjetno voljeti. Sve dok to sve ne radiš sam sa sobom. Tada, sve postaje kristalno jasno i lako. Uživaš u svakom trenutku svog putovanja, na kojoj god stanici da se nalaziš. I ako je ta stanica ruševna, obrasla i nikakva, i u tome nalaziš ljepotu i radost. Uživaš u nekim drugim stvarima koje ta stanica nudi. I ne gubiš iz vida novu stanicu koja dolazi. Ne označavaš više s bolje i gore. Označavaš sa: što sve nudi ovo što je preda mnom?
Život postaje uzbudljiva igra. Putem griješiš, istražuješ, spoznaješ, padaš i dižeš se, zabavljaš se. Čista srca i s ljubavi prema svemu. Pitanje je što znači biti svoj ako time potičeš druge oko tebe da pogledaju u sebe? Nisi ih povrijedio ti što si svoj, nego što ostaju bez kontrole i prisiljeni su gledati u smjeru u kojem nikad nisu. Duboko u sebe.
(photo: streetsdepts.com)
Oznake: psihologija, odnosi, samorazvoj
- 12:46 -
ponedjeljak, 17.10.2016.
Ovdje i sada
Budi prisutna, budi u trenutku... Čujem to tako često i pitam se zašto je tako teško? Odgovor se nameće sam po sebi, jako ti se ne sviđa to što vidiš. Vidiš jasno cijeli svoj život i shvatiš koliko si sam odgovoran za ono gdje se nalaziš. A to boli više od onoga lošega što se događa. Prošlost nudi prežvakavanje poznatoga, hej tu nemaš više što. .. osim preslikavati prošle događaje u vrijeme koje im ne odgovara, koje više nije njihovo. I tako sada postaje prije. Ideš u budućnost jer tamo postoji šansa da ono što budeš vidio oko sebe bude srcu i oku ugodno. Kao imaš vremena kovati savršen plan, ti ćeš ovako i onako. I tako sada postane sutra. I tako preskačemo jedino što imamo, sada.
Jedino vrijeme kada možemo aktivno djelovati na ono sutra. Ono od jučer samo može biti lekcija i putokaz. Biti u sada je biti u sebi kakav jesi ovog trenutka. Kada smo bolesni i nesretni, u strahu, neimaštini i ludilu, zapravo bježimo od sebe i oduzimamo si jedinu moć koju imamo, samopomoć. Ne gledamo u sebe u tom trenutku. Nego u nekog prošlog i budućeg sebe, a od drugih tražimo da nas oslobode nas samih u tom za nas teškom trenutku. Zašto drugom bolesnom brzinom svjetlosti pomažemo, a sebe ne možemo ni pogledati u tom trenutku?
Sada je naša moć. Sada je namoćniji trenutak koji postoji. Zato ga se toliko i bojimo. Donosi ono čemu svi težimo, slobodu i kontrolu. Vlastitu slobodu i shvaćanje da jedino što moramo i možemo kontrolirati smo mi sami, naše misli i emocije, pa tako i reakcije, pa tako i život.
Moć koja proizlazi iz svjesnosti ima svoju cijenu. Moraš se suočiti sa sadašnjošću. Ovisno o tome kakva je pronaći ćeš svoje teme. Pronaći ćeš onog od jučer i moći graditi onog sutra. Jer se mijenaš, kao što se sve oko tebe mijenja. Ali nagrada je tako vrijedna.
Koliko god vlastita sadašnjost nekome izgledala ovakva i onakva, smrdljiva, nepopravljiva, preteška, u njoj uvijek ima Zlata. Kada ste sada, možete vidjeti to Zlato i polirati ga do najvećeg sjaja. Svi mi znamo koja su vaša Zlata i znamo da je vrijedno skidati sve slojeve. Svatko u sadašnjosti ima svega jer svatko u sebi u svakom trenutku ima svega.
Odluka je na nama. I svaka je ispravna za nas u tom trenutku u kojem biramo. Birajmo najbolje za sebe sada jer je to jedino čime poštujemo sebe jučer i jedino čime gradimo sebe sutra.
Oznake: Mindfullness, mentalno zdravlje, psihologija
- 10:24 -