subota, 01.05.2021.
Nova stvarnost
Sjećam se kako mi je majka kada sam bila mala gledajući crtiće znala reći: "Znaš, to nije stvarno. Mi ljudi se ne možemo napuhati iz palačinke nakon pada s desetog kata..." Naravno da sam već tada znala da to nije moguće i ne bi mi palo na pamet uopće isprobavati takvo što.
Dolaskom u pubertet, majka mi je rekla: "Znaš, sve te glumice i manekenke ne izgledaju u stvarnosti kao u filmu ili časopisu". Taj dio mi je bio malo teži za shvatiti, ali bili smo okruženi ljudima koji su normalno izgledali. Pod normalno, mislim da je većinom svatko imao svoje savršenosti i nesavršenosti. Prištića nekad više/manje, nokte nekada lakirane i sređene, nekada izgrižene od nestrpljenja ili nervoze. Svaki dan smo svi izgledali obično, a za posebne prilike smo se sređivali u smislu - odjeća, frizura, manikura, full make up. U tom vremenu, zvijezde smo mogli vidjeti na naslovnicama (kada nam je bilo jasno da su i oni u fazi najbolje verzije sebe) ili kada bi ih paparazzi slikali onakve kao što smo mi: potpuno obične, sa saznanjem koliko vitamina imaju u tijelu jer onaj tko nije bio fizički zdrav, nije mogao imati ni lijepe duge nokte.
Danas su stvari puno drugačije, pogotovo od kada smo izgubili fizički kontakt jedni s drugima tijekom pandemije i većina društvene interakcije se odvija na društvenim mrežama. Mjestu gdje su svi svaki dan savršeni. Mjestu gdje bore i prdac ne postoje, mjestu koji odaje dojam kako su baš svi oko nas jako sretni, savršeni i na mjestu. Mjestu gdje forma prolazi bolje od sadržaja.
Mjestu na kojem nam nitko ne šapće na uho: "Dušo, to nije stvarno"
Postoje i ljudi koji su zaista na korak do savršenstva. Čiji savršeni profili zaista realno odražavaju njihov stvarni život. Profili koji imaju minimalno filtera, i maksimalno followera.
Profili iza kojih stoje ljudi koji stvarno znaju što rade i ne služe se sto puta prožvakanim frazama da bi privukli pažnju. Društvene mreže imaju i puno pozitivnih strana, no trenutno, fokus je na osvještavanju koliko nesvjesno vrijeme na društvenim mrežama može utjecati na našu sliku o sebi.
Svakodnevno provedemo dobar broj sati na društvenim mrežama, a premali broj u izravnoj interakciji da ni ne vidimo više točno tko su ti ljudi. Preplavljeni slikama i storijima, lako je zaboraviti na sve što znamo. Steći podsvjesni dojam o savršenstvu drugih. I nesvjesno započeti procese usporedbe. Bez filtera s kim se uspoređujemo. Jel se uspoređuju dvije filtrirane slike ili ja nesavršena s nečijim savršenim kutom, osvjetljenjem ili jednostavno danom? Kakve bi zaključke donijeli u procesu uspoređivanja da se vidimo uživo? Da popričamo? Da rješavamo neki problem? Da se šalimo?
Bitan je onaj intimni trenutak u kojem nakon što odložimo mobitel se osjećamo nedovoljno. Nedovoljno lijepo. Nedovoljno sposobno. Nedovoljno zgodno. Nedovoljno zanimljivo. Nedovoljno prihvaćeno. Nedovoljno uspješno. Nedovoljno bogato. Nedovoljno privlačno. Nedovoljno.
Trenutak u kojem se nesvjesno potvrđuju svi raniji zaključci o sebi kao nedovoljnima. Bezvrijednima zbog onoga tko jesmo. Trenutak rađanja stresa jer ne znamo kako biti dovoljni. Što trebamo napraviti, kako izgledati, o čemu pričati, što raditi kako bismo bili dio cjeline. Trenutak kada ne želimo upaliti Zoom kameru jer se ne možemo vidjeti bez filtera ili ne želimo da nas drugi vide. Trenutak kada nam nesvjesno, društvene mreže počinju plesti ponašanje u svim drugim životnim situacijama.
Davno prije, dok su dinosauri hodali Zemljom, čudili smo se osobama koje bez pudera nisu išle baciti smeće. Kako to da je danas skroz normalno da postoje osobe koje nemaju sliku bez filtera? Vrijeme je da se negdje podvuče crta. Da se svi mogući zahvati na promjeni vanjskog izgleda ne gledaju samo kao: kad nam je dano, što ne bi. Zašto svaki puta kada se netko usudi reći da granice moraju postojati, dobijemo nazad: i ti bi da možeš, samo si ljubomoran. Što ako nisi ljubomoran, nego vidiš koliko društvo podržava i promovira sliku savršenstva i koliko ljudi ima problema s prihvaćanjem sebe, pa se onda mijenjaju? A u drugom statusu pišu koliko se vole i prihvaćaju.... Rastrgani, sa svojih malo godina, stojiš između onoga što rade i onoga što govore oni koji na tebe utječu, oni koji su tvoji uzori.
Društvene mreže su jedna džungla u kojoj vrijede posebna pravila i vrijednosti. Mjesto gdje ako znamo gledati, vidimo svašta i kroz svašta. Čak i tada, lako se uplesti u mrežu paralelne realnosti i osjećati se loše cijeloga dana, bez ikakvog razloga. Osim vremena provedenog na društvenim mrežama.
Zapamti: Društvene mreže su odraz samo određenih sposobnosti i vještina. Na društvenim mrežama je lako u slici ili videu iskontrolirati ono što želimo pokazati. Društvene mreže nam pokazuju koliko smo uspješni u transformaciji i poznavanju fizičkog tijela (od vježbi oblikovanja tijela do promjene izgleda konturiranjem, filterima, filerima i drugim čudesima).
Društvene mreže nam pokazuju koliko je lako napisati post o važnosti mentalnog zdravlja.
Sve ono s čim se nosimo kada se mobitel puni, je stvarnost mentalnog zdravlja.
Snimi si i puštaj dok ne postane najglasniji glas: "SLIKE NA DRUŠTVENIM MREŽAMA NISU STVARNOST!"
Oznake: mentalno zdravlje
- 18:06 -