petak, 17.03.2017.
Zdrava prehrana za siromašne
Najzdravija prehrana je prehrana naših baka i djedova, umjereno siromašna. Govori žena čije kupovne navike ne poznajem, ali koristeći se nekim preliminarnim vlastitim filterima, stavljam u kategoriju redovitog kupca eko i bio trgovina, gdje za doživljaj siromašne prehrane naših djedova, plaća suho zlato.
Kao osoba koja je bolovala od Crohnove bolesti, puno sam se bavila zdravom hranom i prehranom općenito, kao i dobivanjem na težini, jer skidanje kila kod Crohna je mačji kašalj. Ispalo je da 90% namirnica zapravo nije zdravo za našu prehranu i da bi se cijela „Najbolja za crijeva hrana“ vrtjela oko potamnjene jabuke i banane i lešo zraka, što si kao jedan gurman nisam mogla dozvoliti kao doživotni životni meni stil, a za udebljati se možeš jedino jesti mast ili piti proteine, što su samo zaključci mojih istraživanja. No, ovdje sad već ulazim u temu nekog drugog posta, ali tada sam došla do zaključka da je u današnje vrijeme i s obzirom na složenost naših organizama teško utvrditi što je točno za svakog pojedinca zdrava prehrana.
Ono što želim reći je da se slažem s izjavom gospođe s početka priče. Hrana naših djedova i baka je uključivala domaća jaja i meso, mlijeko i sir bez dodatka h2o, ribu iz mora, povrće i voće uzgojeno u vlastitom vrtu na nezagađenom tlu itd, do koje većina stanovništva koja živi u gradovima dolazi rijetko ili nikada.
A sada, što te tiče ovog dijela gdje gospođa cilja na siromaštvo u cijeloj priči, mene zanima kako netko tko živi u gradu u 50 m2 bez balkona može doći do šake badema sa stabla, kvalitetnog komada mesa ili svježe ribe bez da potroši novac koji jednostavno nema, kao što je to bilo moguće našim bakama i djedovima. Kad ti trebaš razvući 100 kn na dvoje troje ljudi za prehraniti kroz 4 dana samo, sve što želiš u kući je brašno, ulje, krumpir i još ugljikohidrata da možeš izvoditi Isusova čuda i nahraniti toliko usta iz ničega. A ljudi moji, ne biste vjerovali koliko ljudi živi na takav način.
S druge strane, pratim neke ljude na društvenim mrežama koji tvrde da uspijevaju naći zdrave obroke za jako malo novaca (tipa 10-15 kn po obroku) što je super, ali time se ipak opet vraćamo na one koji si ni to ne mogu priuštiti, jer je to već 20kn po glavi po obroku dnevno, a sjetite se početka priče, imaš 100 kn za 4 dana za dvoje.
Godinama se priča o problemu pretilosti koji vlada u našoj zemlji i pretresli smo puno čimbenika: genetiku, prehranu, tjelovježbu, emocionalne obrambene mehanizme, životni stil, horoskopski znak, položaj sretne zvijezde u trenutku rođenja, što sve ima smisla. No, nije li vrijeme da ako vidimo da ništa od toga ne čini neke drastične promjene bez obzira na sve silne strategije i kampanje, pristupimo nekim novim smjerovima?
Neki od dubljih čimbenika kojima bi gospođini savjeti bili primjenjiviji u praksi su bili dužnost njezinoga supruga, a sada su dužnost supruga nekih drugih gospođa, jer zaista više nije bitno čiji je ego trip vlastite veličine veći. Zaista više nije važno tko su oni, jer to nikada nije ni smjelo biti važno. Jedino važno bi trebali biti njihovi rezultati za našu zajedničku domovinu i njezin prosperitet kako bi nam svima bilo dobro Smanjenje siromaštva i stope nezaposlenosti, jačanje poljoprivrednog sektora, poticanje obrazovanja i gospodarstva, iskorijenje korupcije i nepotizma, kao i brojna druga su njihova strana odgovornosti u problemu pretilosti ovog društva. Nije ni čudo što narod mora biti na siromašnoj dijeti kada treba variti masne priče o duhovima prošlosti, osobna vrtićka prepucavanja i prazne izlizane floskule i obećanja.
Oznake: zdrava hrana, Pretilost, siromašna prehrana
- 20:28 -
srijeda, 15.03.2017.
Tko su oni?
Bio je miran, dobar, povučen, nije bilo nikakvih problema, uvijek je pristojno pozdravljao… A sad ova tragedija… Iz čistog mira, nečuveno, kažu susjedi… Bilo kimanjem glavom, bilo mahanjem repa, ali uvijek isto. Izvještava li se o ljudima ili psima, medijske reportaže su me oduvijek oduševljavale. Zanemarivanje unutarnjeg svijeta drugog pojedinca, o kome god da se radilo, je najlakše, pogotovo kad postoji toliko njih koji nam otvoreno pokazuju da imaju dubokih problema i time reme naš osobni (ne)mir.
Izjednačavati termin opasnog psa s pasminom je jednako označavanju određene etničke skupine opasnom. Joj, pa to već radimo tijekom brojnih stoljeća.... Nekada su to bili njemački ovčari i doge, Židovi i žene vještice. Danas su to pitevi, stafordi, muslimani i homoseksualci… I dalje i ovi ranije navedeni. Opasan pas može biti svaki pas, a svaka pasmina ima svoje karakteristike koje su samo to. Različite karakteristike.
Ice (APBT) i Frula (AMSTAFF), prava braća :D
Pitevi i njima slični su veličanstveni psi. Oni su brzi, okretni, snažni i učinkoviti. Oni su pametni, šarmantni, smiješni, blesavi, nježni, mazni, odlični emocionalni čitači. Oni su zaštitnici i čuvari, oni su dobri divovi. Tvrdoglavi su i znatiželjni. Ali da vam najiskrenije kažem, oni apsolutno nisu svjesni svoje snage i veličine. To su psi koji sposobni točno procijeniti kako se osjećate i pomoći vam na najbolji mogući način da se još bolje osjećate. Oni s vama dijele i proživljavaju tugu, nervozu, sreću, ljubav, sve. Oni plešu, vježbaju, kuhaju, pričaju s vama. Oni su kao četverogodišnja djeca zauvijek. Oni su požrtvovni i puni razumijevanja, oni su toliko veličanstveni da nije ni čudo što nisu psi za široke mase. Da bi se mogao nositi s njihovom energijom, moraš raditi na svojoj. Zato su ovi psi i izvrsni duhovni učitelji. Borbe, one su samo dokaz što je to stvorenje voljno učiniti da zadovolji svog čovjeka…A s obzirom na to da postoje borbe pijetlova, u kome je onda problem? U tome što su oni pasmine koje jesu ili u ljudima koji su baš tu pasminu izabrali da se bori jer po ljudskom običaju preusmjeravaju nečije kvalitete i snagu u nešto što njima donosi korist bez obzira na posljedice? Dakle, nisu oni stvoreni za borbe, borbe su ljudi stvorili za njih.
Frula i Ice kopaju tunel, izgleda da je Kina napokon blizu :D
Kao vlasnik, treba znati s njima. Prvenstveno imati duh i ljubav baš prema toj pasmini, sa svim njezinim obilježjima. S njima treba raditi. Ali, s kim ne treba? Svakog psa, svako dijete treba odgojiti. Posvetiti mu vrijeme, ljubav i pažnju. Biti dosljedan u svim danima u kojima guraju granice. Tih dana ima. Neke od tih dana, ti kao odgajatelj, ćeš pogriješiti. Nećeš biti dobro sam sa sobom i pogriješit ćeš i prema onima koje odgajaš. Sve ostale dane, trudit ćeš se najviše što možeš. Pokušavajući biti što bolji svakog dana.
Daj 5!
Isto tako, mi ljudi kao da ne shvaćamo da se i psi nekada znaju posvađati, jednako kao i ljudi. I da je to normalno. Oni si ne mogu j sve po spisku, pa se moraju dogovoriti kroz svoj jezik – govor tijela i laveža.
S obzirom na dosadašnje iskustvo, nikada se ništa ne događa iz čistog mira. I nitko na ovome svijetu ne ubija i ne napada iz čistog mira. To što neki pokazuju puno suptilnije znakove, znači samo da mi nismo svjesni što se događa s drugima jer smo fokusirani na sebe i snažne podražaje koje moramo primijetiti.
Perla jasno daje doznanja Iceu da je vrijeme da se povuče
Osobno, cijeli život se nalazim u društvu piteva i tri puta me ugrizao pekinezer, pit niti jednom. S tim da su jedno vrijeme pit i pekinezer živjeli zajedno. Svaki pas, kao i svaki čovjek ima i dio agresije u sebi. I naravno da je drugačije kad vas ugrize jednom pit nego tri puta pekinezer. Ali zato se držalo po 20 pekinezera na dvoru cara, pa da vidimo što je luđe jedan pit ili 20 pekinezera.
Nijedan roditelj niti vlasnik psa ne može garantirati da mu dijete ili pas neće postati manijak i poubijati pol ljudi oko sebe. Trudimo se, dajemo sve od sebe da ih odgojimo kako treba. A nama s ovakvim pasminama treba pomoć cijelog društva. Recite mi kako da odgojimo i socijaliziramo pse kad pri prolasku ulicom dižete djecu i pse sebi na glavu, a najradije biste i sami sebi u naručje skočili? Kako da mi objasnimo psu zašto ga netko draga kada mu priđe, a sljedećih 50 ljudi ne smije ponjušiti? Kako da socijaliziramo psa kada čim stignemo na livadu počne opća seoba naroda?
Kira i njezina sestra labradorica Rea
Svi mi nosimo dio odgovornosti, samo se ljudi lako odriču odgovornosti i prebacuju je na sve druge van sebe. Opet se kao i u svemu vraćamo na ono jedino važno. Neka svatko u svom krugu radi najbolje što može. Tko ima psa, neka ga odgaja najbolje što može. Tko se sreće sa psima, neka se prije toga educira, ako zna da mu susret sa psima ili određenim pasminama stvara probleme. A nekada, bez obzira na to što i kako napravimo, dogode se tragedije. Nekome na glavu padne cigla, nekoga pojede morski pas, nekoga ugrize pas, netko padne odnekuda, scenariji su brojni. Tragedije kao prostor za učenje i prihvaćanje da nekad, život ipak ne možemo potpuno kontrolirati, a i ne moramo. Kakva god tragedija bila, uvijek na kraju donese veliku sreću, ako smo voljni na nju gledati kao blagoslov i prostor za učenje. A ono što odbacujete iz straha, upoznajte. Često se najveće ljubavi kriju s druge strane straha. A kad imate pita, naučite što znači čista bezuvjetna ljubav!
Ice čuva bebice u Perlinom trbuhu! :D
Oznake: Psi, ljubav, stereotipi, opasni psi, Ljubimci
- 21:01 -
Komentari (27) - Isprintaj - #