ponedjeljak, 15.02.2021.

Iz ljubavi

"Ti kao ne bi cijepio svoju mamu da možeš preko reda, iz ljubavi prema njoj..."

Iskreno, iz ljubavi prema svojoj majci, pogotovo ako ima plus 80 i društvo kroničnih bolesti, ne bi je cijepila eksperimentalnim cjepivom o čijim kratkoročnim i dugoročnim posljedicama znamo malo ili ništa.

"Svi bi mi isto, samo da nam se pruži prilika..."

Generalizacija je obrambeni mehanizam kojim se branimo od spoznaje da ono što radimo se kosi za onime što duboko u sebi osjećamo da je moralno ispravno. Da bi nam bilo lakše opravdati i živjeti s tim osjećajem koji nije lijep, kažemo: "Pa što, svi to rade." Želiš li biti kao svi? Samo zato što nešto svi rade, znači li to da je to ispravno ili da je lakše?

Gdje su one majke i očevi koji će reći: "Dijete moje, ja se neću cijepiti preko reda, dobiti posao preko veze ili obaviti pregled kod automehaničara jer ne želim niti da ti to radiš, a s obzirom na tvoje radno mjesto služenja javnosti i građanima, tvoja je OBVEZA biti moralno ispravan/a. Ako ti ne budeš primjer, tko će biti? "

A sad neovisno o mišljenju o cjepivu, da ima ljudi koji ne bi cijepili nikoga preko veze. Ima roditelja koji to ne bi tražili, a i da im bude predloženo, još jednom bi to iskoristili kao priliku za odgoj svog djeteta. Kada stojiš na mjestu koje nosi moć, kada si na čelu nečega, a pogotovo nacije, moraš biti svašta. Moraš imati razvijene brojne vještine. Moraš biti ODGOVORAN. Moraš imati INTEGRITET. Moraš biti PRIMJER - što u principu i jesu ovi koji i jesu na vlasti. Samo, izgleda da kao primjere biramo nešto i neke koji bi trebali biti samo ogledni primjeri kako NE biti i raditi.

Nije problem pogriješiti. Problem je sustavno raditi cijelu naciju budalama. Problem je biti licemjeran i dvoličan. Problem je biti isključiv i nefleksibilan. Problem je imati zrelost u godinama, a dječja ponašanja u izričaju i rješavanju problema. Problem je dozvoljavati da se tisuće života raspada zbog veličine nečijeg ega. Problem je što nepodobni i nesposobni imaju podršku u tome što jesu, umjesto tamo gdje im treba, podršku u promjeni. Problem je što kad se nekoga tko desetljećima uzrokuje raskole prozove javno i podvuče crtu, taj nasilnik se osjeća pogođeno i povrijeđeno, a žrtva koja se usudi progovoriti zašuti. Problem je, što se takvi osjećaju dovoljno sigurno sebe postaviti i prezentirati kao prave, a još je veći problem što oni koji ih biraju, ne vide problem.

Stvara se jedna nova politička opcija. Zovu se ljudi kojima je dosta šutjeti. Ljudima kojima je dosta stajati. Ljudima kojima je dosta. Koja nema veze s tim koje si boje, nego kako izgleda tvoj sustav uvjerenja i moralni kodeks. Jednom, ti ljudi će se izboriti.

Naše društvo je devijantno, a vode ga oni koji se kunu u čistoću. Naučene fraze postaju prozirne, Dnevnik znamo svi unaprijed, a teme na ulicama su stalno iste.

I koliko god bilo teško i koliko god bilo malo i koliko god bilo utopijski, postojat će oni roditelji koji će reći, učiti i pokazivati: "Ni za mene se kodeksi ne krše, tako smo svi mirne duše".

Oznake: ljubav, moralnost, Drava

- 11:16 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 25.02.2020.

Jedinstvena

Jedna i jedina
Nezamjenjiva

Divlja i neukrotiva
Neponovljiva

Jedna i jedina
Neprocjenjiva

Zaigrana i mazna
Neustrašiva

Ljepota neopisiva
Dobrota neokrhnuta
Zlu nedodirljiva

Uz nju piše
s oprezom rukovati
Nije za svakoga

Oznake: ljubav, žena, jedinstvene

- 09:43 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.02.2020.

Oprosti



Zašto je problem izražavati ljubav? Zašto se sramimo reći da postoji SURADNJA izmedu Hrvata i Srba? I da je ona dobra. Jer su oba dobra. I jedni i drugi su kvalitetni narodi. Što.ne znači da u njima nema nekvalitetnih ljudi ili da ne dođe do trenutka u vremenu kada kvalitetni ljudi povjeruju nekvalitetnima i ponasaju se čudno, drugačije nego inače. To je kao ono kad se dva lika počnu šorati u klubu. Sljedeća dva jos možda donekle i znaju oko čega. Ovi ostali se samo mlate i ne pitaju. Ili bježe i ne pitaju. I to je isto ok.
Ali mene zanima zašto se sramimo dobrosusjedskih odnosa? Zašto se sramimo s obje strane reći, čekaj, pa mi u suradnji radimo dobre stvari. Vi ljudi niste tako loši kako su mi u djetinjstvu pričali.
Jesmo li lojalni onima kojih nema i to izrazavamo kroz daljnje hlađenje odnosa? Odaje li veće poštovanje žrtvama rata prosperitetna, stabilna i suradljiva država ili nastavak hladnog rata sa susjedima?
Nedavno je pošarana zastava i jedan gospodin je divno objasnio počiniteljevu stranu. Zbog toga jer su neki ljudi sebi uzeli za pravo pod simbolom te zvijezde uništavati sve pred sobom, počinitelj je proživio tešku traumu, izgubio je prijatelje, izgubio je sebe i toliki su izgubili bližnje. No, i ti sa zvijezdama ili slovima ili drugim simbolim su isto izgubili puno. I sebe i obitelji. Jednu majku ili ženu ili prijatelja ne zanima tko je prvi počeo. Smrt i traume su strašne za sve strane. U ratu nema pobjednika, to je ono što povijest tako dobro ističe. Zato treba naučiti oprostiti. I krenuti dalje. I ne ponoviti. I tek onda kad te nijedan simbol ne dira na osobnoj razini, ali si svjesan što je donio, tad si slobodan. I svi tvoji će biti slobodni. Ovako, borbe još traju. Unutar nas kao osoba, unutar nas kao društva i nismo naučili onda ništa. I pojavit će se neki drugi simbol od kojeg ćemo zazirati... Jer će past na plodno tlo, tlo sačinjeno od razdora, bijesa i prikrivene osvete.
S druge strane, uvijek dođe ljubav u priču. Selma i Mehir. Ida i njezin muž. I još 100 primjera koje ne znam osobno, ali znam da postoje. I dođe umjetnost. Glazba, ples, riječi koje bude. Nešto jače od razuma, uvjetovanja i preuzetih obrazaca razmišljanja i ponašanja. Dirne negdje i više ne možemo zaboraviti taj osjećaj. Osjećaj mira, prijateljstva, shvaćanja da je vrijeme odavno napustilo tužne događaje. I prestane biti bitno sve drugo što tom iskustvu ljepimo. Osjećamo. I nestanu sve granice. Sve podjele, sve mržnje, sve prošlosti. Jer ljudi moramo dalje...
Ako ce se kafanske tucnjave odvijati svake subote, necemo daleko stići. Tek sada kada poruke mira, prihvaćanja i ljubavi stižu sa obje strane, koliko god stidljive bile, imam osjećaj da je rat gotov, iako, ovo nije post o ratu...
Ovo je post o tome koliko je u društvu postalo ugodno i normalno stalno nekoga kritizirati, klepetati, klevetati, širiti nemir i paniku, negativu i zlobu, dijeliti pravdu... Ovo je post o onome koliko je u drustvu postalo čudno, granično i zabranjeno, reci da voliš. Da ti se nesto sviđa. Da budem konkretna, kolko je teško jednom Hrvatu reći - vi Srbi ste napravili super posao, ili Srbinu reći - super posao dragi Hrvati. Teže nego bubrežni kamenac ispišati. I opet, nije ni poanta u Hrvatima i Srbima, uvijek nađemo nešto što nas podijeli...
Veseli me što se stvari mijenjaju. Veseli me što se ljubav pojavljuje kao stidljiva mladost na prvom spoju (sve nešto bi pa ne bi, pa te sram sta će babo reć, al u tebi je sve milina i jebo sve, ljubav se dogodi). Veseli me što ima onih koji žive nespojive ljubavi i živote. Živote koji inspiriraju i povezuju ljude. Što stvaraju bez obzira na granice. I što ima onih koji to primjećuju. U moru komentara ima svega, u bespućima interneta svašta je moguće naći, zapisati i zabilježiti. I umjesto da nam internet pruži mogućnost promišljene komunikacije jer pruža odmak i sastavljanje, čitanje i uredivanje komentara prije reakcije (što je puno drugačije u realnom svijetu) ono otkriva što se sve krije u glavama i grudima ljudi diljem svijeta. I vidi se da su glave i dalje pune negativnih i zamjerajućih misli, misli okrenutih prema nepravdama prošlosti, mjestu gdje zapravo nemamo nikaku moć akcije. Da su grudi pune težine, tuge i gorčine. Nadam se da će se jednom shvatiti da oprostiti ne znači opravdati zločin i zločinca. Da oprostiti ne znači omalovažavati žrtvu zločina. Oprostiti znači svima pružiti mir i nikada više ne ponavljati takve zločestoće.

Oznake: oprost, mir, suradnja, ljubav

- 11:09 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 25.08.2018.

Sjećaš li se

Sjećaš li se
oduševljenja pahuljom prvom
Sjaja u oku
prema moru duboku

Sjećaš li se
prve kiše
glasnije
pa sve tiše

Sjećaš li se
lakoće i bistrine
znatiželje i oduševljenja sa svime

Sjećaš li se
radosti zbog morskog puža
Kada noć je bila duža

Sjećaš li se
ljubavi i dobrote
prema svakome
Pronalaska u svemu ljepote

Sjećaš li se
dijete kad si bio
i slatke snove snio

Možeš li bar na tren
ponovno u život biti zaljubljen?

Oznake: ljubav, djetinjstvo, znatiželja, život

- 13:38 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 10.08.2018.

Moje

Moje je voljeti
sebe, tebe, sve

Moje je davati
sebi, tebi, svima

Moje je živjeti
svaki dan kao da je posljednji

Moje je vjerovati
da svi će se snovi ispuniti

Moje je biti
svakim dahom ovdje i sada

Moje je prihvaćati
sve što mi na put dođe

Moje je transformirati
ono što kao prepreka se nađe

A što je tvoje
nije moja briga

Jer znam da ispod svake krinke
krije se klinac ili klinka

Oznake: život, ljubav, prisutnost

- 13:47 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.07.2018.

Tvoji ljudi

Ima onih nekih ljudi
čija toplina liječi
čija blizina oporavlja

Oni neki tvoji ljudi
gdje tišna je ugodna
a riječi još toplije,
pogled koji govori sve


Oni neki koji zagrljajem
te izliječe
pored kojih svaka tvoja mana
postaje manja

Oni neki koji razumiju te
oni neki koji podržavaju te
oni neki koji u dubinu poznaju te

Vole cijelo tvoje biće
satkano od milijun boja
koji ne odstupaju kada dođe tama tvoja

Oni neki uz čije prisutstvo si doma

Nisu fizički uvijek tu
ali u srcu stanuju

Uz koje vrijeme mijenja dimenzije
nikada ga dosta kad ga zajedno provodite
ništa ne mijenja kad svatko svojom stazom ide

Oni neki tvoji ljudi
zbog kojih je divota živjeti ovaj život ludi!

Oznake: prijateljstvo, pripadnost, ljubav, Podrška

- 10:13 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 08.05.2018.

Pozitiva

Kada strahovi te more
uzmi šarene boje
oslikaj misli svoje

U mislima strahovi su veći
pogotovo poslije ponoći

Ljubavi i svjetla
udahni zlatni pram
strahu najveći blam

Ostvare li se najgori sni
moći ćeš i to preživjeti

Probudit će se neka snaga
do tada nepoznata

Uspjet ces preokrenuti sve
i ostvariti snove najljepše

A ako se strahu na vrijeme otmeš
i šarenim mislima se ispuniš
još veća snaga će izaći

Sam kreirat ćeš svoju bajku
i izbjeći straha hajku

Samo hrabro naprijed
pozitiva uvijek je bitna
da strah postane bubica nebitna

Oznake: strahovi, ljubav, pozitiva, mo

- 13:52 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 04.05.2018.

Ruke

Ruke nek ti služe za pomoć pružiti
Upirući prst uvijek prvo sebi okreni

Ne znaš tko se s čim nosi
Tko kakav teret podnosi
Tko što mora proći da se sam sobom ponosi

Što imaš od toga da se naslađuješ
Osuđuješ
Prosuđuješ

Sebe na tren na tron uzdigneš
a ni ne znaš kolko si nisko tad

Što si stariji
Ružnije je tvoj prst vidjeti
Manje vremena ti ostaje
Da vidiš ono bitno

Umjesto da ruku mlađem pružiš
Ti sudiš i sve mostove suradnje rušiš

Nije lako velik biti,
Jer nisu u pitanju godine, veličina i visina
A ni novaca količina

Za veličinu treba nešto drugo
Nemjerljivo i nimalo grubo

Razumjeti, podržavati, voljeti,
Preostaje li išta drugo?

Oznake: razumijevanje, ljubav, Pomoć, Podrška, međuljudski odnosi, generacijske razlike

- 12:41 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 25.04.2018.

Nisam sama

Na kraju dana
nisam sama

Ništa me ne mori
Bio dan bolji ili gori

Bez osjećaja srama
Bez obzira kakva bila drama

Nisam sama

Najviše mi godi
Poljubac koji me ogoli

Ruke koje me stisnu
Bez da riječ pisnu

Volim biti sama
Ali biram na kraju dana
Zaspati u dvoje
i snivati snove
uz tijelo tvoje

Znati da jutro će doći
otvoriti naše oči

Progledati prema novom danu
U paru

Još jedan dan pred nama
Svakakve tajne skriva

Lakše ih je otkriti
Sreću i tugu podijeliti
Svemu se veseliti

Kada znam da na kraju dana
Neću biti sama

Oznake: ljubav, partnerstvo

- 11:30 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.03.2018.

Djevojčice draga

Djevojčice draga, kada procvjetaš, pazi!

Kome daješ svoje sve
zašto omamljuješ svoje emocije
i upadas u kolo otupljene akoholizacije

Čemu služe ta iskustva
gruba, pohotna, čudna

Čemu toliko piti
uskoro odrasla ćeš biti

Tada moć ćeš slaviti,
za sve vremena će biti

Primjera odraslih
loših je trista
želiš li biti ista?

Djevojčice mila,
gdje si požurila

U ovom vremenu ludom
tvojoj prijelaznoj fazi

Kome se dokazuješ
Čije srce nazad gaziš

Trebaš li se tući
i po kavanama svakakvim vući
kad znamo šta te muči

Ne znaš ni sama tko želiš postat
pa isprobavaš uloga dosta

Pazi se samo na tome putu
neke uloge daju ranu ljutu

Pazi već sada sama na sebe
da te posliie savijest ne grebe

Postati divna žena mlada
u današnje vrijeme svakakvih klada
nije laka oklada

Ali ima u tebi to zrno dobrote
koje vidi sve ljepote

Vidjet ćeš i sama
što znači biti dama
bez srama

Proživi te svoje dane lude
donosi samo svoje prosudbe
da te ne posude
neke lude

Odrastanje ima toliko čari
nemoj da te baš svaka glupost pali

Izazova ionako je dosta
svaka glupost košta

Tko si
što si
jasno postat će
jednom, tko zna kada

Do tada
svakim danom biraj
slikati platno života
bojama sjajnim

Bila bi prava grehota
da mlada dama
ostane sama

A ulogu joj uzme
neka baba
srca smežurana
od pubertetskih dana!

Oznake: djevojčice, ljubav, odrastanje, pubertet

- 13:07 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.02.2018.

Ekspanzija ljubavi

Prizvala sam te u svoj život rano,
možda i prije njegova početka

da s tobom osjetim što znači
pripadati
rasti
učiti
opraštati
razumjeti
voljeti

Utopila sam se u tebi
tek tada punim plućima prodisala

Godine su prošle,
a mi ostali
usprkos svemu i svima
sve štima

Više klinci nismo
al ljubav dječija ostala je
čista, nevina velika i bistra
velika kao Svemir
donosi mir

Ostati kada najlakše
otići je

Opstati usprkos svemu i svima,
neopisiva, nedodirljiva, nevidljiva
naša tajna veza je

Ojača kada najgore je
blista kada dobro je
tako i ostat će

Oznake: ljubav, rast, UČENJE, ekspanzija, odnosi

- 13:46 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.11.2017.

Proljeće, a Zima

Vani kiša je,
U meni nikad vedrije

Vani hladno je,
U meni nikad nije bilo toplije

Vani Zima je,
A u meni proljeće!

Tvoja ljubav grije me,
Iznutra i izvana,
Svuda je!

Mir
Zahvalnost
Ljubav
Obilje
Nagrada za oboje!

Strpljenje
Dok u Život vraćaš povjerenje

I jedno malo sjeme
Da na vrijeme
Lansira u neke slađe probleme!

Oznake: mindfulness, ljubav, iscjeljenje, zivot

- 10:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 05.11.2017.

Slike

Stare slike
Sjaj u očima i osmjeh na licu
Prizor kao iz bajke

Gdje je nestalo to divno biće?
Kada će se vratiti,
ne mogu shvatiti...

Ogledalo vraća
Ono s čim ti se ne bakća
Tuga bol nevjerica
Šok i vjeverica!

Tinja još negdje ta iskra sjaja,
ali moraš ići do kraja!

Zagrliti tugu i bol,
Isprati s rana sol!

Poljubiti se posred čela,
Zaboraviti sva načela!

Zavoljeti cijelog sebe,
Da mogu voljeti opet tebe, tebe i tebe!

Oznake: mindfulness, slike, ljubav, iscjeljenje, prihvaćanje

- 14:19 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2017.

Prošlo vrijeme

Došlo vrijeme kad poslovica istina posta,
što sam mislila da vremena će biti dosta.

Prošlo vrijeme, tko zna kad,
a brat brata ne može prepoznat

Inat, ponos, ego tvrdi, ritam gradskog života
odvoji nas od pravih vrednota.

Ljubav, radost i smijeh,
zar nije za obitelj grijeh
odbacivati taj lijek?

Vrijeme se vratiti neda,
ali uspomena uvijek dođe iza ugla.

U tvoj spomen, živjet ću ono što si pokazala:
Vjera u Njega i kada te dugo kuša, toliko je dobra bila tvoja duša!

Z.

Oznake: prolaznost, smrt, vrijeme, ljubav, promjena, inspiracija, Posveta

- 22:57 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 20.05.2017.

Usudi se kao prvi put

Ponovno ti se dajem,
Predajem potpuno otvorena i čista
Kao prvi put
Kao svaki put

Hrabro ti pružam najmekše od mene
Pozivam te u sebe

Usuđujem se pokušati još jednom
Jer znam da vrijedi

Kada shvatis da svo blago koje vidis u meni, nije moje
Kada shvatis da svo blato koje vidis u meni, nije moje
Kada shvatis da si sve ti
Da smo sve mi

Kada se iskreno i potpuno predas
Kada zavolis sebe

Tada, zavoljet ces iskreno i mene

Oznake: Predaja, oprost, ljubav, otpuštanje

- 15:36 -

Komentari (5) - Isprintaj - #

srijeda, 15.03.2017.

Tko su oni?

Bio je miran, dobar, povučen, nije bilo nikakvih problema, uvijek je pristojno pozdravljao… A sad ova tragedija… Iz čistog mira, nečuveno, kažu susjedi… Bilo kimanjem glavom, bilo mahanjem repa, ali uvijek isto. Izvještava li se o ljudima ili psima, medijske reportaže su me oduvijek oduševljavale. Zanemarivanje unutarnjeg svijeta drugog pojedinca, o kome god da se radilo, je najlakše, pogotovo kad postoji toliko njih koji nam otvoreno pokazuju da imaju dubokih problema i time reme naš osobni (ne)mir.
Izjednačavati termin opasnog psa s pasminom je jednako označavanju određene etničke skupine opasnom. Joj, pa to već radimo tijekom brojnih stoljeća.... Nekada su to bili njemački ovčari i doge, Židovi i žene vještice. Danas su to pitevi, stafordi, muslimani i homoseksualci… I dalje i ovi ranije navedeni. Opasan pas može biti svaki pas, a svaka pasmina ima svoje karakteristike koje su samo to. Različite karakteristike.



Ice (APBT) i Frula (AMSTAFF), prava braća :D


Pitevi i njima slični su veličanstveni psi. Oni su brzi, okretni, snažni i učinkoviti. Oni su pametni, šarmantni, smiješni, blesavi, nježni, mazni, odlični emocionalni čitači. Oni su zaštitnici i čuvari, oni su dobri divovi. Tvrdoglavi su i znatiželjni. Ali da vam najiskrenije kažem, oni apsolutno nisu svjesni svoje snage i veličine. To su psi koji sposobni točno procijeniti kako se osjećate i pomoći vam na najbolji mogući način da se još bolje osjećate. Oni s vama dijele i proživljavaju tugu, nervozu, sreću, ljubav, sve. Oni plešu, vježbaju, kuhaju, pričaju s vama. Oni su kao četverogodišnja djeca zauvijek. Oni su požrtvovni i puni razumijevanja, oni su toliko veličanstveni da nije ni čudo što nisu psi za široke mase. Da bi se mogao nositi s njihovom energijom, moraš raditi na svojoj. Zato su ovi psi i izvrsni duhovni učitelji. Borbe, one su samo dokaz što je to stvorenje voljno učiniti da zadovolji svog čovjeka…A s obzirom na to da postoje borbe pijetlova, u kome je onda problem? U tome što su oni pasmine koje jesu ili u ljudima koji su baš tu pasminu izabrali da se bori jer po ljudskom običaju preusmjeravaju nečije kvalitete i snagu u nešto što njima donosi korist bez obzira na posljedice? Dakle, nisu oni stvoreni za borbe, borbe su ljudi stvorili za njih.



Frula i Ice kopaju tunel, izgleda da je Kina napokon blizu :D


Kao vlasnik, treba znati s njima. Prvenstveno imati duh i ljubav baš prema toj pasmini, sa svim njezinim obilježjima. S njima treba raditi. Ali, s kim ne treba? Svakog psa, svako dijete treba odgojiti. Posvetiti mu vrijeme, ljubav i pažnju. Biti dosljedan u svim danima u kojima guraju granice. Tih dana ima. Neke od tih dana, ti kao odgajatelj, ćeš pogriješiti. Nećeš biti dobro sam sa sobom i pogriješit ćeš i prema onima koje odgajaš. Sve ostale dane, trudit ćeš se najviše što možeš. Pokušavajući biti što bolji svakog dana.



Daj 5!


Isto tako, mi ljudi kao da ne shvaćamo da se i psi nekada znaju posvađati, jednako kao i ljudi. I da je to normalno. Oni si ne mogu j sve po spisku, pa se moraju dogovoriti kroz svoj jezik – govor tijela i laveža.
S obzirom na dosadašnje iskustvo, nikada se ništa ne događa iz čistog mira. I nitko na ovome svijetu ne ubija i ne napada iz čistog mira. To što neki pokazuju puno suptilnije znakove, znači samo da mi nismo svjesni što se događa s drugima jer smo fokusirani na sebe i snažne podražaje koje moramo primijetiti.



Perla jasno daje doznanja Iceu da je vrijeme da se povuče


Osobno, cijeli život se nalazim u društvu piteva i tri puta me ugrizao pekinezer, pit niti jednom. S tim da su jedno vrijeme pit i pekinezer živjeli zajedno. Svaki pas, kao i svaki čovjek ima i dio agresije u sebi. I naravno da je drugačije kad vas ugrize jednom pit nego tri puta pekinezer. Ali zato se držalo po 20 pekinezera na dvoru cara, pa da vidimo što je luđe jedan pit ili 20 pekinezera.
Nijedan roditelj niti vlasnik psa ne može garantirati da mu dijete ili pas neće postati manijak i poubijati pol ljudi oko sebe. Trudimo se, dajemo sve od sebe da ih odgojimo kako treba. A nama s ovakvim pasminama treba pomoć cijelog društva. Recite mi kako da odgojimo i socijaliziramo pse kad pri prolasku ulicom dižete djecu i pse sebi na glavu, a najradije biste i sami sebi u naručje skočili? Kako da mi objasnimo psu zašto ga netko draga kada mu priđe, a sljedećih 50 ljudi ne smije ponjušiti? Kako da socijaliziramo psa kada čim stignemo na livadu počne opća seoba naroda?



Kira i njezina sestra labradorica Rea



Svi mi nosimo dio odgovornosti, samo se ljudi lako odriču odgovornosti i prebacuju je na sve druge van sebe. Opet se kao i u svemu vraćamo na ono jedino važno. Neka svatko u svom krugu radi najbolje što može. Tko ima psa, neka ga odgaja najbolje što može. Tko se sreće sa psima, neka se prije toga educira, ako zna da mu susret sa psima ili određenim pasminama stvara probleme. A nekada, bez obzira na to što i kako napravimo, dogode se tragedije. Nekome na glavu padne cigla, nekoga pojede morski pas, nekoga ugrize pas, netko padne odnekuda, scenariji su brojni. Tragedije kao prostor za učenje i prihvaćanje da nekad, život ipak ne možemo potpuno kontrolirati, a i ne moramo. Kakva god tragedija bila, uvijek na kraju donese veliku sreću, ako smo voljni na nju gledati kao blagoslov i prostor za učenje. A ono što odbacujete iz straha, upoznajte. Često se najveće ljubavi kriju s druge strane straha. A kad imate pita, naučite što znači čista bezuvjetna ljubav!



Ice čuva bebice u Perlinom trbuhu! :D



Oznake: Psi, ljubav, stereotipi, opasni psi, Ljubimci

- 21:01 -

Komentari (27) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Opis bloga

Jedno znatiželjno biće na ovim stranicama piše o Svijetu iz svoje perspektive i iskustva kako bi inspirirala sebe i druge na kreaciju najboljih verzija sebe i društva u cjelini. :)

Linkovi

https://blog.dnevnik.hr/givingisreceiving

Genijalna mlada spisateljica uz čije tekstove vrijeme leti, a pozitiva raste. Giving is receiving zaista daruje duh :D


https://gourmetplayground.wordpress.com/

Mlada kuharica čije recepte pratite na Gourmet playground - igralište na kojem ogladnite i ako niste gladni... Preporuka za inspiraciju i uživanje u hrani :D