Ruke nek ti služe za pomoć pružiti
Upirući prst uvijek prvo sebi okreni
Ne znaš tko se s čim nosi
Tko kakav teret podnosi
Tko što mora proći da se sam sobom ponosi
Što imaš od toga da se naslađuješ
Osuđuješ
Prosuđuješ
Sebe na tren na tron uzdigneš
a ni ne znaš kolko si nisko tad
Što si stariji
Ružnije je tvoj prst vidjeti
Manje vremena ti ostaje
Da vidiš ono bitno
Umjesto da ruku mlađem pružiš
Ti sudiš i sve mostove suradnje rušiš
Nije lako velik biti,
Jer nisu u pitanju godine, veličina i visina
A ni novaca količina
Za veličinu treba nešto drugo
Nemjerljivo i nimalo grubo
Razumjeti, podržavati, voljeti,
Preostaje li išta drugo?
Post je objavljen 04.05.2018. u 12:41 sati.