subota, 26.11.2016.
Što znači biti svoj ako povrijediš i upropastiš nečiji život?
Pitam se, postoji li uopće takva mogućnost. Tko si kada si svoj je prvo pitanje? Pada mi na pamet kako ubojica može reći da je on svoj jer uživa u ubijanju i tada se najbolje osjeća. Gledajući iz perspektive potpunog razumijevanja svijeta, tko sam ja da sudim toj izjavi. Tada zaista, što znači biti svoj kada uživajući u tome tko si i izražavajući to, si nekoga ubio, povrijedio i slično. Nekako i dalje mislim da ubojica zapravo nije sretno biće, tj. da je sretan, ispunjen i zapravo svoj, nikada ne bi pomislio nauditi drugom biću.
Što uopće znači biti svoj za početak? U nekoj mojoj definiciji, biti svoj znači prvo spoznati tko si, a onda to živjeti punim plućima, bez obzira na sve. Kad si svoj, nemaš uloga. Nisi student, radnik, mama, tata, baka, kćer, sin, snaha itd. To također podrazumijeva dobro prepoznavanje svega što nisi. Svih skupljenih i naučenih ponašanja i reagiranja. Ti si jedino percepcija. A za opažati, naočale trebaju biti što čišće.
(photo: coeunt.com)
Shvaćaš polako da nisi ničiji i da nitko nije tvoj. Nema potrebe za vlasništvom, pa tako ni kontrolom i pokazivanjem moći. Najvažnije, nema više straha. Straha da za nekoga nisi dovoljno dobar, straha od napuštanja. Nema više povreda. Ne zato što si super biće s druge planete, nego razumiješ. Razumiješ pozadinu svakog ponašanja. Svog i tuđeg. Kako si nježan prema sebi, tako si i prema drugima.
Nije lako u današnje vrijeme uopće se usuditi biti svoj. Nije lako, ali je potpuno vrijedno toga. Ne moraš biti gej, narkoman, problematičan, druge boje kože ili vjere da bi okusio tu žar uspavane okoline koja te ne pušta onog trena kad objaviš i djeluješ po svome. Ne moraš iskakati po ničemu iz svoje okoline da bi te osudila i odbacila, samo se usudi biti svoj. Usudi se živjeti život prema svojim zamislima. Usudi se pogriješiti na tom putu. Usudi se krenuti drugim putem, putem koji nažalost ima malo putnika.
(photo: dareoutloud.com)
Čut ćeš na tom putu često predbacivanja, kočnice, odbacivanja. Jer ako su oni u svoje vrijeme mogli se odreći sebe zbog drugih, kako pobogu ti nećeš? Od kuda ti pravo? Sebičan si i ne voliš nikoga. Jer i oni su htjeli biti svoji, samo je to bio teži put. Put na kojem su se suočavali sa svim svojim najgorim licima, ali istovremeno su padale i maske dobronamjernih savjeta. Oni sami, ali i nitko oko njih nije bio ono za što se predstavljao. Kako čistiš razine sebe, tako počinješ shvaćati. Nije lako. Nije lako otpustiti sva očekivanja. Nije lako bezuvjetno voljeti. Sve dok to sve ne radiš sam sa sobom. Tada, sve postaje kristalno jasno i lako. Uživaš u svakom trenutku svog putovanja, na kojoj god stanici da se nalaziš. I ako je ta stanica ruševna, obrasla i nikakva, i u tome nalaziš ljepotu i radost. Uživaš u nekim drugim stvarima koje ta stanica nudi. I ne gubiš iz vida novu stanicu koja dolazi. Ne označavaš više s bolje i gore. Označavaš sa: što sve nudi ovo što je preda mnom?
Život postaje uzbudljiva igra. Putem griješiš, istražuješ, spoznaješ, padaš i dižeš se, zabavljaš se. Čista srca i s ljubavi prema svemu. Pitanje je što znači biti svoj ako time potičeš druge oko tebe da pogledaju u sebe? Nisi ih povrijedio ti što si svoj, nego što ostaju bez kontrole i prisiljeni su gledati u smjeru u kojem nikad nisu. Duboko u sebe.
(photo: streetsdepts.com)
Oznake: psihologija, odnosi, samorazvoj
- 12:46 -