Marketing
Veličanstvena palača
Svuda oko mene u zadnje vrijeme neke borbe. U meni, oko mene. U kontaktu s bliskim ljudima samo čujem, pa do kada više, opet me vrti, joj baš neka stagnacija, frustracija, nećeš vjerovat, ali opet ono…
Kažu da je prvi korak potpunoj promjeni slamanje svega što je prije toga postojalo. Što više vrijeme prolazi sve se više slažem s tom izrekom. Lomi, lomi nemilice. Jednom kad krene, ne staje. U prvi mah se osjetiš oslobođen, jer napokon si se izrazio! Napokon si nešto što nisi nikada do tada bio jer si se toga plašio i feeling je nevjerojatan! A onda, kao i sa svakim drugim upoznavanjem krajnosti, pretjeraš. Plamen kojim pališ oko sebe više ne služi paljenju negative, nego svega. Plamenom pržiš na sve strane. Peče sve jače, možda zamijeniš taj osjećaj za neki drugi, jer hej, ipak je napokon neki osjećaj! Onda se opečeš. Shvatiš da opet nije dobro. Da ni ovo nije ono što hoćeš. Spoznaješ drugu krajnost.
(Photo: quoteaddicts)
Treba ti mir. Sve što ti treba na ovom svijetu je blaženi mir. Život kojim si živio ide dalje. Njega baš ne zanima u kojoj je fazi tvoj razvoj. Njega zanima što ćeš pokazati u praksi. On nastavlja po svom i u početku promjene, trenirajući te dok odjednom ono čemu težiš ne postane prirodna reakcija. Koliko brzo će se to dogoditi, ovisi samo o tebi. Često, prvo naučimo što bi trebali raditi, a onda idemo s izvođenjem u praksi. Prođe mnogo istih/sličnih situacija u kojima pametno puno znamo. Prije, kasnije ili za vrijeme, ali to je sva naša akcija. Sijevne neko znanje. Tada dolazi jedan značajan trenutak koji je jedna dama opisala tako da mi je zastao dah. U mom slobodnom prijevodu: Nikada nisam vidjela životnu transformaciju koja nije započela kada se osoba koja je u pitanju napokon umorila od vlastitih sranja. "I've never seen any life transformation that didn't begin with the person in question finally getting tired of their own bullshit." E. Gilbert
(Photo: kinningparkcomplex.org)
Dodala bih da to postane i trenutak kada kreneš primjenjivati svoja znanja u praksi. Slijedi neka faza slična učenju vožnje bicikla. S pomoćnim kotačima kreneš, a nadam se da s vremenom voziš bez ruku. Meni je trenutno slomljena ruka i izgrebena su mi koljena, ali, oni koji me znaju će potvrditi da je s obzirom na moje vještine vožnje bicikle, to minimalna šeta. Hvala Bogu što mi svi prijatelji nisu uz to i stručnjaci za mentalno zdravlje, jer oni koji jesu, reći ću samo, Hvala Bogu što takve osobe postoje. :D
Brojiš na tom putu sve te sitne pobjede i počinješ živjeti doslovno iz dana u dan. Svaki dan pokušavajući biti bolji nego jučer. Nekad uspije pa slaviš. Nekad ne uspije pa učiš. U svakom slučaju, svako zlo za neko dobro. Ima dana kada si toliko na dnu da vidiš panoramu Pakla. Slomljen si. Ali koja to struja tebe pomjera? Što je ono duboko u tebi što kaže, ajmo nazad gore! Ono svjetlo koje te natjera da napraviš sve što si godinama izbjegavao, što god to bilo. To da kad si najslabiji imaš najviše hrabrosti suočiti se s najgorim djelom sebe i otkriti one najbolje?
(Photo: facebook)
Dolazi neko vrijeme izgradnje nakon loma. Nije čistina, jer, uvidiš da nisi ti ni tako loš kao što si mislio prije ili u najgore vrijeme. Sviđaju ti se tvoji lijepi temelji, toliko ljepši otkad je sve nepotrebno nestalo. Dolazi vrijeme za nove vještine, treba početi graditi. Obrise već vidiš, jer svaki puta kada u nekoj situaciji drugačije reagiraš i pobijediš sebe, stavio si lijepu ciglu. Bila situacija mala ili velika, uvijek ili ponekad, nešto lijepo se izgradi. Koliko brzo ćeš biti veličanstvena palača ovisi samo o tebi i tvojim veličanstvenim pothvatima u praksi.
(Photo: Mirogoj)
Post je objavljen 06.12.2016. u 17:42 sati.