nedjelja, 27.11.2016.
Žrtva i život kakav želiš
Što znači žrtvovati sebe i svoje vrijeme za druge i ako zaista živiš život kakav želiš, je li to uopće moguće?
Pitanje koje me potaknulo na razmišljanje je bilo u smislu jesam li ikada žrtvovala svoje vrijeme za druge (odgajala, njegovala, vodila svakodnevne brige), a zapravo samo željela čitati? Radila sam to, sve dok mi je percepcija svega bila drugačija. Radila sam to dok sam se tražila i nisam bila zadovoljna životom kojim živim. Sve mi je bilo tlaka i što god da sam radila sam mislila kako bi radije nešto drugo, kućanski poslovi su samo balanan primjer. Više to ne radim, iako i dalje kuham, perem, odgajam, njegujem, borim se sa svakakvim situacijama, ali nemam potrebu raditi bilo što drugo istovremeno ili razmišljati o čemu. To nije više žrtva i sada sam najviše Svoja. Bio je potreban proces upoznavanja nutrine da bih to shvatila, koji je mogao završiti s potpuno drugačijim spoznajama od ovih. Sada znam da s ljubavlju radim sve što mogu da bi moja obitelj funkcionirala jer je ona Izraz mene. Npr. obožavam čistiti jer volim miris čistog doma i Svoja sam dok to radim i uživam u rezultatima čistog doma. Tada ne želim čitati knjigu. U nekoj drugoj situaciji želim izmjeriti temperaturu svom partneru i učiniti sve što mogu da ozdravi. I obožavam biti Svoja kroz ulogu Njegovateljice.Nema žrtve, jer se ničega ne odričem, živim život kakav želim i kakav sam si birala, sa svime dobrim i manje dobrim što takav put nosi. Da sam spoznala da želim biti inženjerka na Mjesecu, sve ovo bi me frustriralo. Neko vrijeme bi palili obrambeni mehanizmi, ali taj žar Samozavaravanja bi planuo u obliku promjene osobnosti na gore, neke boleštine i sveopće nesreće upakirane u ispunjavanje društvenih normi. A tada bi, koliko god bilo teško, više fer prema svima bilo da se lansiram na Mjesec nego kuham, perem i čistim. Zato je biti Svoj, nekada najlakša, a nekada najteža stvar na svijetu. I zato trebaš istinski poznavati sebe i svoje želje.
(photo: slideshare.net)
Da se ne lažemo, bude teško, pogotovo ako se više situacija poklopi odjednom gdje trebaš davati sebe, u kojim god ulogama se nalazio. Ali kada davanje zaista gledaš kao primanje, odjednom i u tome uživaš i dobivaš neki polet, energiju i za sve se otvara vrijeme i volja.
Nitko ne kaže da na tom putu nećeš nekada plakati, nekada proklinjati, nekada odustajati, nekada pogriješiti, nekada se smijati. Tu je ta čar. Nekada ćeš zaista usred tog sveg posla reći: joj, baš mi malo treba da čitam knjige. I biti ćeš Svoj/a kada ćeš to izraziti. Naći ćeš način na koji ćeš to ostvariti. Kuća će biti u neredu, roba neće biti oprana, jesti ćete sendviče ili jaja, zamjenit žarulju sutra. Oslonit ćeš se na neku drugu dušu koja će baš u trenutku dok ti pomaže biti Svoja, organizirati barem jedan dan drugačije, nešto ćeš napraviti. Kada ti baš treba, ma da si ne znam 'ko, za jedan dan što te nema, ništa na ovome svijetu neće propasti. Svi će se snaći. Što god nam ego šaputao s ramena. Pročitaš tu knjigu. I opet uživaš u ulozi njegovatelja, kuharice, majke, brata, radnika/ice, šefa/ice ili bilo kojoj koju si sam sebi birao. Sve do želje za masažom, šetnjom, meditacijom, utakmicom, izlaskom, kavom ili nečim tvojim kad ćeš se opet ići napuniti Sobom.
(photo: fanpop.com)
Za mene to znači biti Svoj. Imati Viziju svog Života i kreirati život prema tome. Od čekanja da nas netko pohvali i kaže: odi na zasluženu pauzu, od sebe najčešće radimo isfrustrirane patnike žrtve. Samo bičujući se, ne shvaćamo da smo sve druge oko sebe samo naučili na takva ponašanja. I da su svi oko nas, ma koliko se činili slabi, najjači na svijetu, jer su isti Izvor. Samo to nisu osvijestili. Možda baš zato jer im nije dopušteno da probaju sami. Ne svjesno naravno. Jednako kao što dok ne spoznaš tu snagu u sebi, nećeš ju naći niti u nikome drugome. Ništa od toga ne bude svjesno. Sve se to događa na razini podsvijesti, programa, emocija, percepcija, energija, nazovite kako želite.
(photo:pinterest.com)
Biti Svoj ne znači smo raditi nešto svoje, nešto za sebe. Osobno, najviše svoja se osjećam kad napravim nešto za drugoga. To ne isključuje vrijeme za mene, koje mi je uvijek potrebno da mogu dati drugima, ali na meni je odgovornost da nađem vrijeme za sebe, na nikome drugome. Bude teško u početku uspostaviti granice, presložiti neke stvari, ali na kraju se isplati.
Anegdota za kraj koja me nedavno drmnula:
„…Čitam tako sve neke filozofije o svijetu, životu, čudima, procesima, samonapretku. Gutam ih danima. Partner mi govori kako sam u svom svijetu, na što dižem kandže jer čekaj malo, pa ja otkrivam tko sam, velike tajne Svemira, punooooo čitam…. U međuvremenu, okoti se kuja. Dižem se u 4 ujutro po 'ko zna koji put. Zima je. Isfrustrirana do bola. Kuja cvili. Odlazim do nje i molim je ide pišati jer znam da mora. Doji već 8 sati, nije se makla. Nagovaram je i teška srca, napušta mlade, brzinski obavlja i vraća se. Broji ih se, kao da je nije bilo satima. Kad sam se vratila u krevet sam shvatila. Dok pokušavam preskočiti brojne lekcije i nabiti sve informacije o čudima života, propuštam sam život koji se odvija preda mnom…“
(photo: Perla)
Život koji je čudesan. Teče i mijenja se… Doslovno danas jesi, sutra nisi. Danas njeguješ i odgajaš, sutra su jedni u svom životu, drugi u drugoj dimenziji. Sve je prolazno, ali sve, baš sve nas uči nečemu o nama i drugima i najdubljim tajna Svemira. Samo ako odlučimo dobro otvoriti srca i zaista pronaći ono dobro u svemu u čemu se nalazimo. Nekad smo na pravom putu, nekad na krivom, nekad izgubljeni, nekad točno na pravoj stanici. Uvijek Svoji, u avanturi koja se zove život!
(photo:firstcovers.com)
Oznake: psihologija, odnosi, mentalno zdravlje
- 12:31 -