19.09.2013., četvrtak

izgubljena u prijevodu Kiša lije, pa stane, pa sunce kao da je nije ni bilo. Osjećam se kao u Londonu, a ne u Beču. Jezik mi je i dalje prepreka za provođenje kakve takve discipline jer me klinci ne razumiju niti ja imam pojma o čemu oni pričaju, frustrirajuće je to. Kao i kiša koja me tjera nositi kišobran i onda stane i postane mi vruče od silnog sunca. Danas sam čuvala novu djevojčicu sa predivnim plavim loknama. Ima zanimljivo ime koje ja naravno nakon 3 sata babysittanja nisam zapamtila, prava sam dadilja ne? :) Super je što meni šteka poprilično njemački, a ovo divno dijete priča švicarski njemački, kad sam mislila da ne može biti kompliciranije sa jezikom, Bogek mi je pokazao da uvijek može gore :) Nakon mjesec dana ovdje i dalje imam problem sa pamćenjem imena ulica, sve je gasse ili strasse. Apsolutno mi je sve slično, ali nije mi problem kad imam vremena lunjati. Danas i nisam baš imala tolko vremena. Sa djetetom sam išla u park, prvo sam fulala tramvajsu stanicu jer nisam vidjela kaj mi je mama objasnila da trebam vidjeti, mada mi je i dijete od 3 god nakon što su se zatvorila vrata reklo da idemooo, a ono, išle smo na drugoj stanici dolje i malo se prošetali. Važno je da dijete šeta ne? Nisam mislila da je to moguće, no punih 45min sam dijete gurala na ljuljačci jer eto, želi se ljuljati, izgubila sam osjet u prstima :) I šećer na kraju današnjega dana, nakon dadiljanja imala sam dogovor sa curama da idemo na misu i na neko druženje, no ja kakva sam snalažljiva izgubila sam se na putu doma, tj na putu da dijete odvedem doma. Opet smo malo šetale pa se još malo divnim tramvajem vozile dok je super dadilja razvlačila kartu grada panično tražeći gdje smo :) I tak, kasnila sam frendici, od frustriranosti otišla doma. Sad pijem čašu crvenog vina i sve me sram reći kaj mi na youtubu svira, valjda je to dno. Mnogo zagrljaja od izgubljeneeee :)

- 20:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.09.2013., ponedjeljak

kraš paket Ponedeljak brzo došao, opet isto sve. rano dizanje, jurcanje po stanu, spremanje klinaca, škola, vrtić. ono predivno što je obilježilo ovaj dan je jedno divno iznenađenje. istina, to divno iznenađenje će se na mene ne tako divno odraziti no svejedno ga obožavam i osobu koja mi je pripremila iznenađenje. Naime, ujutro dok sam pospremala stan, zvoni portafonu. frajer neki, spominje ime prezime mame, ja velim ja, ja i spomene moje ime. I ja sva ponosna ich bin ana maria :) i nekaj opet veli i prekine i ja si mislim tooo, stiglo je pismo koje mi je frendica poslala i dobar poštar provjerava dali sam stvarno ovdje. i mislim si, ok ostavit ću peglanje i spustit se dolje po pismo, kad ono poštar kuca i silazim i frajer ima ooogromni paket za mene!! mislim da riječima niti smajlićima ne mogu opisati svoje oduševljenje. Istina, bilo me malo strah, malo je jači poštar i sav se zapuhao do četvrtog kata, a i paket je težak i velik. I otvorim paket a on pun kviki gricka i čokse, i sad kad pišem sam oduševljena, zamislite kak sam tek bila kada sam dobila paket moja predivna prijateljica, iznenadila me i razveselila do neba i natrag. još jednom mi je pokazala kolko je divna osoba i potakla me na razmišljanje kolko divnih osoba ima oko mene. pojma nemate kolko vas volim, trudim se biti bolja osoba zbog vas, no ponekad si mislim kak vam nisam niti do koljena kolko ste predivni prema meni... sve vas volim Mama me pitala dali bi po potrebi čuvala curicu i bebača jednog od prijateljice koja je jednom tu bila i naravno da bi, i to mi danas uljepšalo dan, zvala me već ta mama i prvi dogovor je za četvrtak. Beba je malena i veselim se bebici :) Poslala sam jučer mail bivšoj učiteljici iz srednje njemačkog i engleskog, koja me oduševljavala i nadahnjivala i danas mi je odgovorila, na njemačkom. Oh, morala sam na google translate jer i dalje ne baratam ovim diiiivnim jezikom :) N. mi je pjevao danas, smislio je pjesmu ide- I want to tell youuuuuuu, I want to tell youuuu..i onda nešto sa angry bird, ali ja sam ubacila I want to tell you that i loveeee youuuu, pa smo imali razgovor dali me voli i ne. Izmanipulirala sam dijete da mi izjavi ljubav, nisam li dadilja kakvu bi svatko poželio? :) Moje prijateljice su danas položile ispite, može li dan biti divniji? :) Odlučila sam, s obzirom na slatki paket, tj paketinu koju sam dobila morat ću svaku večer vježbati mali, čisto da ne umrem. Da, danas ću napraviti odmah 10 čučnjeva da potrošim ovu čoksu i dva paketa gricka :D

- 20:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

15.09.2013., nedjelja

nedeljaaaaa Nisam ovih dana pisala jer smo uglavnom bili stalno u nekoj žurbi i strci. Mama je bila na putovanju, pa sam više pomagala sa klincima. Ročkasi su prošli. Radila sam novu tortu za vrtić, dala sam sve od sebe da lijepo zgleda, ali valjda joj nije bilo suđeno da bude lijepa nego samo ukusna (bar su tete rekle da je dobra, a i nije puno ostalo pa si dajem slobode ocjeniti da je bila ukusna). Probala sam ju i meni je bilo ok, no danas sam dobila od Betke dva komada sacher torte, moja joj nije ni do koljena. Pojela sam jedan komad i kao obitelji ću dati drugi, no prasica u meni se buni i možda sve pojedem. Prasica. Danas je bio divan dan. Zaspala sam oko pola2, no ujutro sam prije 9 dobila poruku da idemo u katedralu na misu. S obzirom da sam si zacrtala ispovjed danas nisam išla sa curama u katedralu jer na njemačkom neznam beknuti, a kamoli se ispovjediti. Tako da sam se našla sa curama nakon mise u nekom restoranu/bircu. Nisam sigurna. Uglavnom, kada uđete dobijete karticu i kada naručite nešto terete tu karticu koju vi platite na izlasku. Zanimljivo mi to sve izgleda. Još uvijek se nisam navikla da je kolač ovdje 3 eura, za tri eura pojedem tolko sadoleda u zg da mi je zlo. No eto, ovdje je malo drugačije. Sa Betkom sam zujala gradom i mljela, volim provoditi vrijeme s njom, pozitivna je, draga i kužimo se nekak. Zbog nje mi mrvicu manje fale moji doma, ali falite mi svi naravno :) Navečer sam bila u crkvi na misi. Prvi put da sam išla na večernju nedeljnu misu ovdje i gle čuda, ima mladih ljudi! Vjerojatno tulumare subotom pa idu kasnije na misu. Nakon misle smo išle na kolače. Htjedoh probati nešto bečko, nije bilo sacherice a i imala sam jednu u torbici pa sam naručila neku pitu od sira. Nije bila loša, možda malo šećera više nebi škodilo, super je kaj komad kolača košta 3,80 eura. To me tolko zapanjuje da neznam kaj reći na to, možda sam škrta? :) Istina, oni imaju veće plaće tu pa im valjda nije bed platiti tolko love za komad kolača. Ako ne uspijem u svom zvanju,možda se posvetim kolačima. Ne grahu. Kolačima da :) Sutra je novi tjedan, ulazimo u treći tjedan što sam tu. Vrijeme prolazi prebrzo a ja bi da ide malo laganije. Toliko planova, toliko malo vremena! Mislim da nema smisla da pišem svaki dan blog jer nemam vremena baš i ne događaju se tak velke stvari, događa se puno divnih sitnica koje uglavnom zaboravim jer sam bedasta. I hvala mom divnom prijatelji koji mi svaki dan napiše-kad će novi post? :) divno je što postojiš D. :)

- 20:59 - Komentari (7) - Isprintaj - #

12.09.2013., četvrtak

diiiiiivan dan :D Jučer od silnog umora nisam bila sposobna napisati tri složene rečenice tako da sam pisnje odgodila za jutro, no ujutro sam odlučila ipak spavati malo tak da ništa niti od jutra. Sada je već večer pa idem napisati prije nego se bacim na učenje. Najmlađa je jučer slavila rođendan, ukusnija torta je imala gadan izgled, dok je ona lošija imala gadniji okus ali klicni padaju samo na ljepotu, pa su svi na kraju bili zadovoljni. Pokušavam prebaciti sliku na komp kako bi ju mogla staviti, to tek na kraju ćemo vidjeti jesam li uspjela :D Navečer sam se našla sa Betkom, bivšom dadiljom ove obitelji koja je slovakinja i osvojila me! Divna, zabavna djevojka :) Išle smo na jednu katoličku zajednicu skupa, a prije toga smo bile na sladoledu gdje smo mljele na engleskom, slovačkom i hrvatskom. Malo slabije joj ide engleski, ali nas to nije spriječilo da razglabamo o apsolutno svemu :) Na zajednici sam se morala predstaviti, to sam na engleskom napravila. Bilo je lijepo, puno se pjeva i svjedočanstvno, no nisam razumijela skoro ništa. Nakon same zajednice su mi prišle dvije djevojke, Ana i Katarina. One su iz Mostara, mada je mlađa i rođena u Beču. Oduševljena sam bila da mi je netko tako prišao, a nova sam i nikog neznam. Također sam još neke poljake, austrijance i njemca upoznala nakon te zajednice. Mislim da me niti nepoznavanje jezika ne sprečava da prestanem pričati :) Sa Betkom sam još hodala Bečom, pokazivala mi je katedralu, neku rijeku kojoj sam zaboravila ime. Ma super je bilo, tolko sam se nasmijala, i kasno sam doma došla tak da sam danas strgana bila. Danas sam ujutro bila slobodna i imala sam u planu učiti cijelo jutro, no na kraju sam spavala. Popodne sam curke čuvala, radila novu tortu koja je isto ukusna, ali bomboni su mi se razlili, tak da i nije tak lijepa kak sam planirala da bude Sutra je petak i vikeeend :) Vikend bum provela u razgledavanju ako ne bude kišta, a ako bude, možda odemo u kino. Krećem sa proučavanjem hostela, hrane, pića i izlazaka tak da kad frendići doću u divan Beč budem ko domaća :) puno pusa od vesele meneee :D

- 19:18 - Komentari (2) - Isprintaj - #

10.09.2013., utorak

sramotan post Ovo je jedan sramotan post, ali pišem ga samo zato da bi ga jednom za nekoliko desetaka godina pročitala, i nasmijala se, ili se rasplakala. Vidjet ćemo kaj će biti za tih nekoliko desetaka godina. Pa krenimo redom, ujutro je tata sprema klince pa smo na brzinu svi krenuli i putem sa vidjela da mi najmlađa nema majcu. Da možda to čudno zvuči, ali nije bila gola, jednostavno nije imala majčicu sa logom vrtića koju bi svaki dan trebala imati. I mislim si ok, nikad ne skida tu vesticu u vrtiću pa tete niti neće skužiti da nema. No, kad sam ju kupila doma teta mi je dobronamjerno napomenula da je vani hladno i da malu trebam obući možda sa nekom majcom (jer je mala skinula vesticu u međuvremenu), sad se pitam zar je ona možda stvarno mislila da sam dovela dijete u vrtić samo u haljinici bez rukava???? Kad sam se vratila doma čekala me brdo posla, sa mamom sam se dogovorila da ću napraviti ručak i kolač za sutra tj tortu jer je najmlađoj rođendan sutra, odnosno doma ga slavi. I tu je krenula avantura. Krenula sam sa jednim kolačem i sve je dosta dobro išlo, nakon toga sam krenula raditi biskvit za drugi i shvatim da nemam oštorg brašna, jurim u dučan, vračam se i skužim da u cijeloj kutiji je samo jedno jaje, a meni treba najmanje četri. Tko drži jedno jaje u cijeloj kutiji??? Za to vrijeme skužim da moram po najstariju u školu i da nisam ni počela raditi ručak. Jučer sam u planu imala raditi grah pa si mislim,ok svejedno bum ga napravila. Možda neću stići na vrijeme ali napraviti ću ga. I tak, zaletim se po malu u školu, prije toga opet u dučan kupiti jaja i vratim se doma raditi ručak i završavati jedan kolač i početi sa drugim kolačem. Moja mama mi je davala recept kako napraviti taj divan grah (ujutro sam ju zvala 5 puta da ju pitam za omjere, koje brašno i tak, brdo gluposti koje ja neznam). Naravno nisam ju pitala za omjer vode u tom grahu, ali sam u glavi imala da želim puno graha napraviti da ga možemo jesti sutra i navečer. Da skratim priču, taj grah nikako da se zakuha. Kad je bio kao gotov, naravno da je bio bez okusa, pa sam stavila vegete i soli, ali i dalje nula bodova. Host mama je došla sa posla i velim joj da je odvratno, veli ona ma nije sigurno i proba i veli-to je sama voda. Da, da, bilo je ko sama voda. I ono što ću pamtiti cijeli život je da se malo zagledala u taj grah i pronašla CRVA!!! kako je pobogu crv upao u taj prokleti grah? daj zamislite koja je to bezukusna, vodasta smrt bila za njega. Jadan taj crvek. Nakon svega mama je morala raditi ručak, to mi je nekak najteže palo jer sam ga ja trebala napraviti i napravim vodu sa crvom Eto, živim za dan kada će mi ova dogovdoština sa grahom i crvom biti smješna, sad je tragikomična.

- 18:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

09.09.2013., ponedjeljak

tek je sedam satiiii!!! Kada ja ozdravim više neće biti sunce, početi će kiša padati. Kada host mama opere prozore vjerojatno će padati kiša. Tako je bilo i danas, osjećala sam se ujutro dobro, a kiša je padala u svim smjerovima. Ponjeli smo kišobran i šuškavce (vjetrovka iz lidla vrijedi svih 100kn ili kolko sam već dala za nju, jer je stvarno winterstop i vruće mi je bilo u njoj). Nakon jutarnjih obaveza, taman kad sam najstariju dovodila doma iz škole, zvonio mi je mobitel. Naravno, nisam znala da mi zvoni, pa je potrajalo dok se genije nije javio. Zvala me frendica koja je išla samnom u osnovnu i već 8 godina živi ovdje. Dogovorile smo kavu. Veselila sam se što ću vidjeti nekog svog, no kada smo došle na kavu to više nije netko moj. To je jedna zrela osoba koja je sazrela u drugačijim okolnostima i sa potpuno drugačijim razmišljanjima. Ja, lajava kakva jesam, nisam imala puno zajedničih tema sa tom divnom djevojkom sa drugačijim razmišljanjima. Od kad sam stigla ovdje bilo je to moje prvo iskustvo razgovora sa nekim koga mi doma nazivamo gasterbajterima ili kako već. Mislim da skoro svatko od nas zna nekoga tko je otišao u Švabiju ili negdje kako bi zaradi i vratio se sa novim bmw-om. I onda si mi mislimo kako vani teku med i mlijeko. Ti ljudi se dobrano ubiju od posla kako bi došli do tog auta. I dalje ništa nemaju, ali imaju bmw. Sve je u parama kako kažu, štede svaku kunu, ali važno je susjedima se pokazati. Cijela ta situacija me jako žalost, baš me rastužuje da i danas ima ljudi koji se tolko oko materijalnog vrte. Novci jesu važni, ali ne toliko da bi im cijeli život podredila... Nakon druženja, bila sam na misi i jurim u Mariahilferstrasse pogledati kaj ima i možda si kupiti koju sitnicu. Uletim u H&M i nađem 5 komada odjeće koje sam bila spremna probati ( a moji svi znaju da se moram psihički pripremati za bilo kakve shoppinge) i krenem prema kabiti i ljubazni dečec mi veli da kabine ne rade, i pitam ga, kaj nijedna? (na engleskom i malo više damski nego što tu može zvučati) i veli da je radno vrijeme do 19. Mislim, lijepo je to, ali ja to nisam znala i nisam se naviknula na to i sad sam pogubljena. No uz jednu čašu vina uz večeru, pronašla sam pravi put ka svom krevetu pa ću laganini u krpe. Sutra moram napraviti dvije torte za rođendan. Trebam spomenuti da nisam nikad radila torte? E da, sretno mi bilo! Kusse von Vienna :)

- 21:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #

08.09.2013., nedjelja

lazy sunday.... S obzirom da mi ujutro nije bilo opet dobro odlučila sam cijeli dan ostati u krevetu i...dosadno mi je! jako mi je dosadno! Pogledala sam filmove, serije, prochatala sa svima i sada ću ići čitati knjigu pa zvati mamu, tatu, baku i sve po redu... Pijuckam cijeli dan limunadu, sada i apsirin c i papala sam pastirsku pitu ili nešto pastirsko, zaboravila sam točan naziv. I tak, vani je sunčan dan, a ja u svom postu mogu samo pisati o hrani, vitaminima i koji film sam pogledala... Tražim si neki sport ovdje, našla sam neke teretane, to me baš ne zanima..i imaju neke vojničke vježbe na nekom trgu, ali neznam kaj mi se u glavi treba dogoditi da usred beča na nekom trgu idem raditi sklekove I tak... Idem čitati nekaj pametno, da budem tak pametna da mi na uši pamet curi kolko je imam... nepomireni, kad dođeš na prater možeš mi dofurati palačinke sa nutelom :)

- 17:26 - Komentari (6) - Isprintaj - #

07.09.2013., subota

sunčan dan sa temperaturom Kao što sam naslov kaže, temperatura me uhvatila. Ne samo da me je uhvatila već me je pokosila. Kroz noć sam se tresla, a ujutro sam se probudila ko nadrogirana. Mama mi je kupila limune i nakon dva bila sam bolje, srećom, sutra je nedelja pa ne moram ništa konkretno raditi. Dan je prošao u mirnom tonu, dok je večer bila malo uzbuđenija :) Naime, napokon su stigle hrvatice u goste, i bilo je divno mljeti bez prestanka na hrvatskom bez da se pokušavam sjetiti nekih riječi. Isto tako je bilo divno iskustvo upoznati nekog novog, pozitivnog tko ti je odmah spreman pružiti ruku bez da si ju tražio, divnooo :) Djeca su bila također super, dvoje starijih je ostalo samnom doma i čitali su u sobi da bi ja mogla razgovarati sa curama, onda je tata stigao pa su se s njime bavili :) Bliskost i odnosi ove obitelji me tolko zadivljuju da bi voljela biti dio ove obitelji i ostati s njima zauvijek. Mislim, obožavam ja i svoju obitelj da nebi bilo krivih zaključaka, no sada dok mama sjedi, klinac joj ljubi trbuh jer je na putu dečkić koji će nam se pridružiti za dva mjeseca, i tata koji klincima uzima vodu je baš idilična slika. Kao sa nekih američkih filmova, samo što je ovo Austrija i stvarnost :) Divno divno, svakodnevni Božji blagoslovi, svaki put me sve više i više iznenađuju :) Planirala sam ići na molitvu i klanjanje za Siriju u katedralu, no zbog temperature nisam baš sposobna bila tako da sam ostala doma sa klincima... Još jedan dan je iza mene, vrijeme jako brzo prolazi i moram imati konstantno na umu da moram svaku minutu i sekundu iskoristiti. Mislim da ponekad zaboravljamo uživati u divnim svakodnevnim trenucima i samo jurimo za nekim budućim ili se prisjećamo prošlih trenutaka koje također nismo u potpunosti proživjeli jer smo bili negdje drugdje. šaljem vam puno zagrljaja iz divnog Beča, divne obitelji :) Neka vas Božji blagoslov sve svakodnevno prati i čuva!

- 21:51 - Komentari (4) - Isprintaj - #

06.09.2013., petak

7 dana Sedam dana je već prošlo od kada sam stigla ovdje. Već se osjećam kao doma, navikavam se na rutinu koja je sve ali ne rutina. Današnja situacija koju bi voljela zapamtiti jer je bila jako slatka je bila kad smo bili na putu za školu. Starija S. se popiknula sa torbom i pala, nije se jako lupila al se dijete prestrašilo, i onda joj je bracek uzeo torbu i on ju je nosio do škole, a najmlađa ju je primila za ruku. To je bila preslatka situacija :) Radila sam svoj prvi ručak danas, šnicle i rižu. Cijelo vrijeme mi je u glavi bilo God, please, help us :) No nije bilo tako loše kak sam mislila da bude, no malo više soli nikoga nebi ubilo :) Kad sam kretala po S u školu malo sam kasnila zbog šnicli, i kad sam izašla iz podzemne, prije lifta, vidim jednog tatu kojeg smo sreli negdje i mislim si-ok, ako je on tu znači da ne kasnim, stići ću na vrijeme. No, čim smo izašli iz lifta tatek je rastvorio svoj romobil i odletio, tak da je ipak postojala mogućnost da ja po svoje djetešce zakasnim Sa učenjem sam lagano krenula. Home sick me napustio, valjda je to bio trenutak slabosti, ili to što sam se danas već 4 puta čula sa mamom ispitujući ju kolko riže da stavim, kolko vode i tak to... Kod zadnjeg poziva klinci su pjevali mami Bratec Martin, tjedan dana i uspjela sam ih naučiti jednu od najpoznatijih pjesmica u Hrvatskoj, zar to nije uspjeh i pol? :) Napokon sam upoznala i jednu divnu Hrvaticu, koja je jako bliska prijateljica sa mojojom host obitelji. I dalje me pozitivno iznenađuju ljudi kojima sam trenutno okružena, toliko pozitivnosti, duhovnosti i dobrote nisam jako dugo susrela. Primila sam tako ogroman blagoslov da se još uvijek bojim da ću se jedan dan samo probuditi i vidjeti da je sve ovo bio jedan lijep san Sutra je napokon vikend, osim druženja, i nekih mojih planova, sutra idemo i u katedralu na večernju misu i molitvu za mir u Siriji. Bit će to prvi put da prisustvujem "službenoj" molitvi na njemačkom. Vjerujem da će me Duh pratiti pa neće biti problema Veliki zagrljaj svima i hvala kaj čitate moje žvrljotine, sve vaše poruke i komentari me neizmjerno vesele

- 15:04 - Komentari (3) - Isprintaj - #

05.09.2013., četvrtak

home sick Dan je projurio samo tako. Upoznala sam neke nove ljude, tražila sam knjižnicu koju nisam uspjela naći i bila na misi. Imala sam fantastičnu ideju otići u McDonalds da vidim jel isti kao i u Zagrebu. Moje fantastične ideje uvijek ispadnu debakli. Ogavan je tu mekić, nekak je sve tak masno da me i sada par sati kasnije boli želudac i skuplji je za desetak kuna, a sve je malo kao i inače. Sada za mene vrijedi -nicht mehr MC fur mich! Ono što je recimo obilježilo ovaj dan je home sick, kako to nazivaju cure koje odu au pairat u USA. Odnosno fali mi dom. Fali mi mama, tata, brat, svi moji prijatelji, svi mi fale :( Mislim možda je to jer me malo hormoni peru, ili što još nisam našala društvo ovdje s kojime mogu dijeliti svoje svakodnevnice kao što mogu sa svojima doma, ali eto. Svi mi falite, čak i kad me nekad živcirate, sve mi fali. Postala sam navečer svjesna da je već četvrtak, odnosno kraj četvrtka. Sutra petak i vikeeend :) Planiram se zaletiti do Mariahilfer straBe pogledati neku odjeću i tak, više mi neće pasti na pamet da cijeli taj put prohodam, podzemna i tramvaji postoje sa razlogom! MOram priznati da više nemam tolko problema sa snalaženjem ispod zemlje, uspjevam pronaći sve kaj treba, bar za sada :) Puno zagrljaja od one kojoj Zagreb nedostaje i svi moji

- 21:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

04.09.2013., srijeda

and it is sooo bad, it is sooo bad... Kao što naslov kaže i dalje se sluša Call me maybe. NO, danas je postignut mali korak ka promjeni, poslušali smo Justin Bibera dvaput (ništa se ovdje ne sluša samo jednom :sretan) Danas je bio naš prvi dan da idemo sami u školu i vrtić, dolazak u vrtić i školu bio je bezbolan, no bilo me strah što slijedi kasnije jer ne može sve ići kako treba ići, ne? Tak je i bilo, tramvaj je bio poluprazan pa su se radile vratilomije po tramvaju, uz to sam ja imala brdo vesti i pulovera jer je za njih bilo vruće. Ostavila sam svoju vestu doma da nemam ništa u rukama kako bi ih mogla lakše disciplinirati al drek. Došli smo do toga da mi najstarija S. daje savjete kako da ih discipliniram jer je i ona svjesna kolko su najmlađi vragolasti. Danas sam vozeći se metroom i tramvajem razmišljala kako je sve čisto nekako, i kako oni i tramvaj peru (!?), i kad sam išla doma ušao je jedan gospodin koje je stvarno jako po znoju smrdio, al on je jedini bio koji smrdi u tramvaju, nije ih bilo 50 od 60 kao u mojim busevima u Zg. Baka me vodila u shopping po namirnice, i dalje mi sve izgleda jeftino, no kada eure pretvorim u kune i nije tako jeftino kako se čini na prvu... Bilo je nekih zanimljivih stvari kroz dan, ali ničega se ne mogu sjetiti, mislim da ću početi voditi bilješke kroz dan jer postajem senilna. Od moje molitvene zajednice ništa danas, jer djevojka koja me trebala voditi je na nekom putu čini se. Dan je lijep i sa prozora vidim zalazak sunca, rado bi prošetala, no imam ispit uskoro, a nisam počela učiti kak treba. Sutra bi trebala ići u knjižnicu i tamo učiti. Možda će onda postojati šansa da riješim te ispite. Spavala sam sada popodne pa mislim na učenje kad klinci odu spavati, nadam se da će otići za sat vremena :) Sutra se couchsurferi nalaze, i čak sam razmišljala da odem na susret sa njima. Možda su normalni a? Još uvijek se navikavam da je potpuno normalno da čovjek na tramvajskoj stanici pored mene, drugom na drugoj strani viče: "Pa desii čovjeće?" :) Mada sam okružena i hrvatskim, svejedno sam počela razmišljati na kombinaciji engleskog i njemačkog, znači li to da počinjem usavršavati jezik? Ili da sam samo skrenula? kusse von Wien ;)

- 18:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #

03.09.2013., utorak

und dann meine hertz stop... danas nije bilo tako bolno ustati. možda zato jer sam već u 11 spavala snom pravednika. mislim da će svako jutro biti ludnica kod spremanja, doručka i odlaska u školu i jednostavno se moram naviknuti na to. super je što sam Z uspjela srediti kosu za vrijeme doručka, a ne u metrou i tramvaju, to je veliki plus za mene :) malo smo kasnili u školu i dok je najstarija trčala na sat, a mama sa njom da ju opravda ja sam ostala na stepenicama sa ostalih dvoje vragolana. najmlađa Z je preslatka, izgleda kao dijete iz reklame sa medvjedićima i nju nikako da osvojim, vjerojatno jer se ne razumijemo. i danas dok smo u školi čekali mamu djetešce predivno mi se nasmije i nešto promrlja i pruži ruke i mislim TO! želi da ju primim, napokon me prihvatila, no taj anđeo vragolstih namjera me uhvatilo za ruke i skočio. u tom trenutku moj herc je stao! doslovno. moram očeličiti na te nevine poglede i osmjehe S. je rano završila sa školom pa smo jutro provele zajedno radeći shopping listu za namirnice dok ja peglam, i slušanjem call me maybe tisuću petsto puta, dok ja i dalje pegla. imam osjećaj da kad zatvorim oči da mogu čuti cijelu pjesmu, od riječi do riječi u glavi. i ne, ne sviđa mi se. zanimljivo je kak ta slatkica tolko hipnotizirano gleda taj spot kao da ga gleda prvi put u životu. htjela sam joj naći bratec martin na youtubu, no umjesto toga nabasala sam na spot svojih alokoholiziranih kolega sa faksa i još nekih mojih aktivnosti. baka nam je došla u posjet i ostaje kod nas dvije noći kolko sam shvatila, super je što je ovdje jer onda ona kuha mislila sam za ručak napraviti palačinke no nisam imala potrebnih namirnica pa sam napravila juhu, i to neku improviziranu, no nije loše uspjela :) istina, falilo joj je soli i bibera ali to sebi opravdavam time da djeca nebi trebala jesti preslano i preljuto baka jako strpljivo samnom njemački govori, a ja se trudim razumjeti, no ne ide baš svaki put. pitala me dali znam patera Ivančića i tad smo mislim stvorile sponu samo takvu, oduševljena sam bila što zna za njega sutra idem prvi put na sastanak molitvene zajednice za mlade, jedini problem je što neznam njemački, niti neznam moliti na njemačkom, no nadam se da će moj cerek biti dovoljan da mi svi to oproste i ne ispituju me išta klinci su napokon u krpama, tj nisu, čujem ih da jurcaju, no ja sam ih izljubila i zaželila laku noć pa u mojim mislima jesu. prije spavanja imali smo kratki, ali skakući ples na nešto što, hvala Bogu, nije bilo call me maybe ali je bila neka pjesma od te divne pjevačice. polagano mi ponestaje čoksi, isto tako onaj kviki gricko sam pojela, pa znate svi koji mislite doći što vam je činiti čoksa od banane mi najdraža i taj neki kviki nije loš ostavljam vas sa pjesmicom koju smo jučer u autu slušali. govori o psu koji je došao u kuhinju pa je nekaj pojeo, pa ga pojeo kuhar ili tak nešto, najmlađa Z je bila jako tužna slušajući tu pjesmu i nakon svakog refrena bi promrmljala -jadni pas viele kusse von viena :) ps. 1. pokušat ću pisati velika slova, ali sada mi se tolko neda biti pismenom 2. svi vi koji mi komentirate u inbox će nadrapati, tu vam pišu komentari pa tu komentirajte da se osjećam posebno, a ne na fejsu :P neću slati palačinke, ili ću ih poslati pa vam neće biti drago kad ih probate, kako god, bit ćete na gubitku :P

- 18:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #

02.09.2013., ponedjeljak

Bratec Martin/Jakob und Eine Hund komt in Kuchen ili tko nekako... Dragi moji, nakon par mailova danas odlučila sam otvoriti blog. Ne zato jer sam lijena već zato što vas sve volim i želim vam ispričati svaki svoj dan ovdje, no navečer jednostavno nemam vremena odgovoriti svima dugim mailovima kako bi voljela i malo sam dosadna sama sebi ponavljanjem istih stvari koje su mi se dogodile kroz dan, zato se sjetih ove genijalne ideje vođenja dnevnika jer bi isto tako nakon ovog putovanja voljela imati neke zapise i neke uspomene na moj život in Vienna Isto tako ovdje je i mjesto da komentirate, ili bodrite i tješite, ovisno kakvi će dani biti. Ovaj blog ne znači da neću svima odgovarati na mailove, hoću, samo neću pisati kako sam provela dan. Soo...lets begin :) Danas je služeno škola počela,a sa njome i svakodnevna ludnica. Za doručkom sam zaradila ogromnu opekotinu na kuhalu, i to na pari! Znači opaka dadilja kakva jesam imam ogromnu opekotinu danas, koju sam već premazivala par puta i izgleda tak strašno da se i dijete danas brinulo za moju ruku Nakon doručka smo jurili u školu. Da, dok nisam zaboravila čuvam troje djece, najstarija djevojčica S. ide u drugi razred, dečkić N. i najmlađa Z. idu u kindergarten ili u vrtić :) Scena trčanja na metro je jutros bila kao iz filma, svi skupa trčimo na metro jer malo i kasnimo i ja se putem molim da nikog vrata ne pokupe i slično. Ovdje je običaj da djeca prvi dan prvog razreda dobiju sweet box, to je kutija koja izgleda kao kornet od sladoleda, ogromna je i puna slatkiša i tak smo putem do škole vidjeli brdo klinaca koji nose takve kutijice i izgledaju skroz važno i ponosno Nakon što smo najstariju S. ostavili u školi idemo prema vrtiću.Vrtić čine dva stana u jednoj zgradi, za mlađu i stariju skupinu. zanimljivo je da u svakoj grupi ima najviše 8 djece (barem sam ja tako vidjela na popisu) i na svaku grupu idu dvije pedagoginje. Nakon vrtića i škole, išli smo na ručak u mjesto pored Beča gdje je fakultet na kojem mama predaje. To je fakultet teologije na kojem studiraju i katolici i pravoslavci. Zanimljivo je bilo upoznati ljude koji su u vjeri koja je slična, a opet različita. Kako se ručak privodio kraju sa klincima sam pjevala bratec Martin na hrvatskom, naučila sam ih i zvuče preslatko :) istina prvo su mi se smijali jer na njemačkom nije Martin nego Jakob, ali kad smo prešli preko te jezične barijere bilo je sve ok :) u Hrvatskoj nisam imala prevelikih problema sa osvajanjem klinaca, bila sam kakva jesam i prihvatili bi me, no ovdje sam imala tremu zbog jezika. kako bit kakva jesam kad ne razumiju kakva jesam? no, tu sam tek par dana i osjećam da je njemački svaki dan bolji. danas je N shvatio da nešto razumijem pa je odmah mami rekao da sam ja najbolja au pairka koju su imali :) isto tak danas je palo prvo "I love you" od S. NO, svjesna sam da su to djeca pa možda za par dana se predomisle, do tada ću uživati u trenutku Beč kao Beč mi je po arhitketuri jako sličan Zagrebu, no ono što nije slično Zagrebu je velika multikulturalnost koja se viđa na svakom kutu. dosta muslimana koji su ovdje se drže zajedno i ne vole komuncirati sa katolicima, što mi je ustvari jako zanimljivo... i to je mislim to za danas jer sam preumorna za bilo kakva daljnja pisanja... klinci su napokon u krevetu, sutra planiram raditi punjene palačinke za ručak. nadam se da neću otrovati djecu

- 19:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #