19.09.2013., četvrtak

izgubljena u prijevodu Kiša lije, pa stane, pa sunce kao da je nije ni bilo. Osjećam se kao u Londonu, a ne u Beču. Jezik mi je i dalje prepreka za provođenje kakve takve discipline jer me klinci ne razumiju niti ja imam pojma o čemu oni pričaju, frustrirajuće je to. Kao i kiša koja me tjera nositi kišobran i onda stane i postane mi vruče od silnog sunca. Danas sam čuvala novu djevojčicu sa predivnim plavim loknama. Ima zanimljivo ime koje ja naravno nakon 3 sata babysittanja nisam zapamtila, prava sam dadilja ne? :) Super je što meni šteka poprilično njemački, a ovo divno dijete priča švicarski njemački, kad sam mislila da ne može biti kompliciranije sa jezikom, Bogek mi je pokazao da uvijek može gore :) Nakon mjesec dana ovdje i dalje imam problem sa pamćenjem imena ulica, sve je gasse ili strasse. Apsolutno mi je sve slično, ali nije mi problem kad imam vremena lunjati. Danas i nisam baš imala tolko vremena. Sa djetetom sam išla u park, prvo sam fulala tramvajsu stanicu jer nisam vidjela kaj mi je mama objasnila da trebam vidjeti, mada mi je i dijete od 3 god nakon što su se zatvorila vrata reklo da idemooo, a ono, išle smo na drugoj stanici dolje i malo se prošetali. Važno je da dijete šeta ne? Nisam mislila da je to moguće, no punih 45min sam dijete gurala na ljuljačci jer eto, želi se ljuljati, izgubila sam osjet u prstima :) I šećer na kraju današnjega dana, nakon dadiljanja imala sam dogovor sa curama da idemo na misu i na neko druženje, no ja kakva sam snalažljiva izgubila sam se na putu doma, tj na putu da dijete odvedem doma. Opet smo malo šetale pa se još malo divnim tramvajem vozile dok je super dadilja razvlačila kartu grada panično tražeći gdje smo :) I tak, kasnila sam frendici, od frustriranosti otišla doma. Sad pijem čašu crvenog vina i sve me sram reći kaj mi na youtubu svira, valjda je to dno. Mnogo zagrljaja od izgubljeneeee :)

- 20:33 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.