10.09.2013., utorak

sramotan post Ovo je jedan sramotan post, ali pišem ga samo zato da bi ga jednom za nekoliko desetaka godina pročitala, i nasmijala se, ili se rasplakala. Vidjet ćemo kaj će biti za tih nekoliko desetaka godina. Pa krenimo redom, ujutro je tata sprema klince pa smo na brzinu svi krenuli i putem sa vidjela da mi najmlađa nema majcu. Da možda to čudno zvuči, ali nije bila gola, jednostavno nije imala majčicu sa logom vrtića koju bi svaki dan trebala imati. I mislim si ok, nikad ne skida tu vesticu u vrtiću pa tete niti neće skužiti da nema. No, kad sam ju kupila doma teta mi je dobronamjerno napomenula da je vani hladno i da malu trebam obući možda sa nekom majcom (jer je mala skinula vesticu u međuvremenu), sad se pitam zar je ona možda stvarno mislila da sam dovela dijete u vrtić samo u haljinici bez rukava???? Kad sam se vratila doma čekala me brdo posla, sa mamom sam se dogovorila da ću napraviti ručak i kolač za sutra tj tortu jer je najmlađoj rođendan sutra, odnosno doma ga slavi. I tu je krenula avantura. Krenula sam sa jednim kolačem i sve je dosta dobro išlo, nakon toga sam krenula raditi biskvit za drugi i shvatim da nemam oštorg brašna, jurim u dučan, vračam se i skužim da u cijeloj kutiji je samo jedno jaje, a meni treba najmanje četri. Tko drži jedno jaje u cijeloj kutiji??? Za to vrijeme skužim da moram po najstariju u školu i da nisam ni počela raditi ručak. Jučer sam u planu imala raditi grah pa si mislim,ok svejedno bum ga napravila. Možda neću stići na vrijeme ali napraviti ću ga. I tak, zaletim se po malu u školu, prije toga opet u dučan kupiti jaja i vratim se doma raditi ručak i završavati jedan kolač i početi sa drugim kolačem. Moja mama mi je davala recept kako napraviti taj divan grah (ujutro sam ju zvala 5 puta da ju pitam za omjere, koje brašno i tak, brdo gluposti koje ja neznam). Naravno nisam ju pitala za omjer vode u tom grahu, ali sam u glavi imala da želim puno graha napraviti da ga možemo jesti sutra i navečer. Da skratim priču, taj grah nikako da se zakuha. Kad je bio kao gotov, naravno da je bio bez okusa, pa sam stavila vegete i soli, ali i dalje nula bodova. Host mama je došla sa posla i velim joj da je odvratno, veli ona ma nije sigurno i proba i veli-to je sama voda. Da, da, bilo je ko sama voda. I ono što ću pamtiti cijeli život je da se malo zagledala u taj grah i pronašla CRVA!!! kako je pobogu crv upao u taj prokleti grah? daj zamislite koja je to bezukusna, vodasta smrt bila za njega. Jadan taj crvek. Nakon svega mama je morala raditi ručak, to mi je nekak najteže palo jer sam ga ja trebala napraviti i napravim vodu sa crvom Eto, živim za dan kada će mi ova dogovdoština sa grahom i crvom biti smješna, sad je tragikomična.

- 18:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.