četvrtak

Gotovo je frustrirajuće što je puno bitnije kako koja glumica ili pjevačica izgleda nego kako obavlja svoj posao. Zar je to tako bitno?! Zbilja se nadam da nije!
:) I znam da bih trebao, ali nikad neću shvatiti kako netko može jesti čevape, kebab ili slično kada vidi kako se radi na ulici :) Čevapi su čevapi, ali dođe mi da postanem vegetarijanac.

Da iskonova djevojka uljepša stranicu:

Je li grijeh 'uzgojiti' duuuuugu kosu,a ne ošišati je? :D

Je li grijeh imati priliku i ne iskoristiti je?

Biti deseti,a znati da je falilo malo sreće ILI znanja da budeš deveti (i prođeš dalje). Malo,jako malo. I kako si to oprostiti? Naravno,nije kraj svijeta,proći će me (nas) ta tuga,ali kad znaš da je falilo taaaako malo,a toliko smo se trudili.
I sad me najviše strah da će se to priljepiti za mene. Znam,paranoična sam,ali ja imam osjećaj da ću sad uvijek biti prva ispod crte.

Osim na prijemnom. :D Jer oko toga svi rade,po meni,preveliku galamu i mislim da uopće nije tako težak,da ne može biti. Pa,ono,znam ljude koji su se upisali i nemaju tri ruke, s ovog su planeta!
Al glavno da se ja svake subote dovučem do one odvratne škole i slušam tri tete kako mi predaju redom: filozofiju, povijest i hrvatski. E,hrvatski... Žena me oduševljava. Kaže ona nadobudno: 'Ja sam vam pripremila kratki pregled književnosti!' I super. Dva sata,dva školska sata,mi smo obrađivali KRATKI pregled književnosti Grčke! Do Rima smo došli!
I,da,žena je alergična na prašinu,smeta joj kreda! Ja ću onda na veterinu! :D

I slavit ćemo rođendan I,S,N i ja skupa! To se jučer odlučilo. I bit će disco-trash rođendan s ama baš NITI JEDNOM cajkom. NIti jednom. Al,ono,ništa,nula. Ni spike: 'A daj,to je s maturalca,daj samo dio...',neće proći! Ništa! Ja na svoj 18. rođendan ne želim čuti to,oprostite,ali smeće. Jer su mi se zgadile u subotu i to nije muzika. K'o želi to slušati,ne mora doći ili neka si snimi na mobitel i zaključa se u wc (sa zvučnom izolacijom) i pušta si to (zafaljujem kolegici I. na ideji). Nema više pokoravanja masi,i njenom (užasnom) ukusu. A-a. Ne na mom rođendanu!

A koliko je to uopće bitno raditi ono što voliš? Možeš li raditi nešto cijeli život,a željeti raditi nešto drugo,ali za što nemaš hrabrosti? Može li se tako živjeti?

I jeli smo jučer I i ja sladoled. I kad smo ga pojele,zaključile da nam nije dosta. I da mi onu kanticu cijelu. I da smo na Braču. I da je ljeto. I da poslije idemo na plažu. Ili na Bol. :D Ljeeeeeeeeeeeto!

Proljeće.

Kolegijalnost...
To je jedna jako zanimljiva riječ koju ljudi u zadnje vrijeme sve češće koriste,a da i sami neznaju što to zapravo znači.U situacijama kad čovjeku nešto nije po volji,najjednostavnije mu je reč za tog nekog:“Kak je on NEKOLEGIJALAN“ (barem u našem razredu) .Zabrinjava me ta napetost koja vlada u razredu,više nitko ne misli na nikoga,jedni po drugima pljujemo...strašno...
Ta solidarnost,druželjubivost,drugarstvo je sve manje prisutno među nama.Neznam,možda se varam,al ono...Ubija me to kad se ljudi preseravaju i pričaju nešto iza čega ne stoje.Upravo me to smeta kod te riječi KOLEGIJALNOST.Svi se pozivaju na to,a nitko ne stoji iza toga.
Glupo

Vozim se autobusom i tramvajem, gledam police u dućanu, vidim ljude na stanici. Cijelo vrijeme okružen sam ljudima. Zamišljao sam da sam stranac: Mislim da bi se dobro osjećao u našoj zemlji. Nekako imam predodžbu da se drugdje nema vremena za šetnju, da ljudi ulicom ne hodaju 's noge na nogu' i da ne možeš osjetiti gušt kada sjediš i čekaš i ne gledaš na sat jer nije bitno koje je vrijeme jer ti imaš vremena... To je super! :) Baš sam bio sretan zato. I vidio sam neke stare žene kako pričaju u tramvaju i danas me nije naživcirala gužva nego sam bio sretan jer cijene svakojake gluposti, samo riječ! (tko je što napravio :) tračevi, ali je bio lijep dan pa je bilo više smiješno nego iritantno)

.
.
.
.
.
Jel netko zna što je s Cvjetnim?

dfhhadg ioydjhojadip xfioateiosd druhssdbhdrm rurhjkldfui dfhhajkb sipssuo hususguuo husuiaaer uiuoagugugu uoshutbsb uigsughuothuoathsuhthm ushthshuzu oashiorhoshethase uoarhshthj siodhthaserzo


xdhkguihsdrhu suotarltuioseji sduhguot
kxdufghksh

kyjfjkghydhrogž
uysduiorhgioahi

yjkhdrjhxjdfhgjkxch xdukghxuklfhghdio cuofhgioyshe uhrhgio tuhroauriw sripn hwpeitjsi hshis siodioshj sdigjidhg oljugiojfgo
xchjhjjk
cjkhbjchbjhcbhcjv


cvjknbjcnjvbnjn ixdfhidj dklhjljh dijhdjh cjihjjghjfghjg igjhlgnk diggjhklvgh cfilhjipgjhigj cilhjlgjhklgjh ghiojljhlcghkl ljljgh jkljklkllj
lgfjlfgklgfkhj
fklghjklfjhklgfhljgfhjgfhjgfjhgfjlgfjhklghkjfghjsdfaša ćčšćplčk aćsdčasćčspt ćlsdćsdlčgkr alčkrčsdfčs ylkdfčskgfč sročtkgčdkg drčkglčdkhlčghk lčdkhlčkghlčghk



clfjdf. iohsuiozhstioziotijz siojtziosiotjzio!!!! jklxdjghlj?! klstrgjerj kydfjgko.



Dobar ovij tehniku.
U afrikašž ja vracit te se.

Wutusatu iz pleme zuluzulu


Evo vam i slikanjuca:

zasto oh zasto su mi samo jedne maskare bile ove godine na vratima? pred vratima. ispred vrata. pred pragom. zasto zasto zasto.

oprostite postovana nacijo ali blog mi je ovaj ruznjikav stoga se idem druzit s biologija knjigom jer je sarenija!

cvjetni trže voljen si.

NATJEČAJ

Objavljujemo natječaj za NATPIS na našem blogu u box 4.

Uvjeti natječaja:
1. i jedino: osmisliti najbolji, smješniji, brutalniji, originalniji, gluplji komentar za Box 4...

Natpise slati u neograničenim količinama i dužinama, s najmanje 2 (dva) slova na komentare ispod ovog posta.

Nagrada Bananko ili tortica (po izboru pobjednika) i objava natpisa na mjesec dana u Box 4.

Na natječaj se ne smiju prijaviti članovii žirija, ali mogu njihovi bližnji, bili oni živi ili mrtvi.

Žiri oni koji pišu blog.
U njihovo ime i bez njihovog znanja,
Sjena

Vratio se svome malom crnom moleskine blokiću. Zapravo, jednom od tri. Nalazile su se tu malene kreacije poznate samo njegovoj glavi, neke stranice bile su ispunjene crtežima postojećih zgrada, zatim ljudi, pa savršeno simplistički nacrtani ljudi, pa ekspresivni ljudi, pa slomljene čaše, šalice, kafići, lubanje, trulež, smrt, suze, radost, a neke stranice su samo objašnjavale, raznjašavale svijet njemu. Posljednje su bile i najljepše; samo crta, obična linija koja toćno, na točnom, na pravom mjestu odvaja komadić papira na dva dijela, komadić povezan sa mnogim komadićima, i svaki na točno pravom mjestu podijeljen. U nekim trenucima vidio sam ga kako mahnito trči prema nekoj tržnici koju nikad nije vidio da bi nacrtao, skicirao, dva poteza, da bi sam sebi objasnio.

Vratio se svome malom crnom blokiću, moleskine blokiću, zapravo, jednom od tri. Pogledao je na sat koji je odavno stao, stao sa kretanjem, da bi uživao u njemu, ne znajući, ni ne pomišljajući na to koliko je sati. Samo jedan mali potez olovke, preobrazbe trodimenzionalnog svijeta u dvodimenzionalnu misao. To je bio taj sat. To je bilo i toga sata. To je bilo uvijek. Gledao je ljude, doista ih uočavao, svak njihov nedostatak i svaku vrlinu, fizičku, ali nije ih vidio. Vidio je kroz njih. To je bio taj sat. Hermetički zatvoren prikaz samoga sebe. Gledao ga je, bio je lijep. Ne kao neka djevojka, nije bio prepun pogrešaka.

Previše je ornamenata, i ja ih vidim, ali on ih Vidi. Previše, svijet je nepromišljen pa to sakriva nepotrebnim stepenicama, nepotrebnim vratima koja često vode nikuda i niotkuda, valovima, prozorima, ukrasima, staklima, oblicima, prolazima, nepotrebnim rapidografima ili pagi-grafima, nepotrebnim linijama koje glorificiraju zgrade kao umjetnost a ne kao konstrukciju. Prevelika je fascinacija pjesmama gdje se konstantno ponavljaju isti ornamenti, a glazba kao takva može biti i pozadinska. Fascinacija realističnim crtežom ili slikom od koje se ne naježiš, ukrašena sjenama i pozadinama, ukrašena uredom u kojem visi. Ljudi vole ukras, ali ne prihvaćaju misao.

Vjerojatno svako Vrijeme traži svoj izričaj, renesansa je kopirala i dodavala promjene, historicisti nisu uspjeli, hiperrealisti ne uspjevaju, moderna je kratko trajala, neki stripovi su ukrašeni, ali značajni su često kratki, promišljeni i jednostavni.

On je pak, crtajući u svoj blokić, moleskine, naime, jedan od tri, slušao glazbu, ali ne kao pozadinsku, naprezao sebe stvarima koje ne razumije u introvertiranoj glazbi bez riječi, svakako jedinoj glazbi, jer riječi za njega nisu glazba, to je neki drugi element, gledao konstrukcije zgrada, a ne zgrade, pokušavao naslikati savršen autoportret; autoportret koji ne pokazuje glavu, tijelo, ruke, kosu, oči ili bilo koji nama vidljivi dio tijela, osobe, uostalom crtati se može naučiti, ali kada naučiš vidiš da tako nešto konstantno vidiš, pa pokušavaš nešto novo vidjeti. On je htio napraviti i razumjeti sebe, pokušavao, pokušava...

Počinjem pisati ovaj post po drugi put. Danas ujutro sam ga već napisala i objavila i-nema ga. Jednostavno nema. To mi se dogodilo već po drugi put.
I gledala sam u petak tu genijalnu Malu Miss Amerike. Po drugi put. I umirala od smijeha,a da nisam baš ziher zašto. Po drugi put. ('Film nije baš tolko smiješan,ali je genijalan!' 'Da,Lucija,ti se smiješ na fakat sve!' Ajde,dobro. )

A buraz mi je dobio 5 iz matematike. Po prvi put! A ja sam ga učila. Tj.,bdjela nad njim. Ali doslovno. On sve to zna,ali mu treba anđeo čuvar valjda,u liku mene,da stoji nad njim i govori mu: 'To ti je krivo. To ti je dobro.'

I kaj ćemo biti za maškare? Ja sam za barbike. Da mogu biti prirodna bar na jedan dan. Pokazati svoju pravu stranu. Vi ne kužite,ali ja zapravo cijelo vrijeme glumim:kao natjecanja,ovo ono,matematička gimnazija, volim čitati, intelektualna elita i to,a u biti kad dođem doma i uđem u svoju rozu sobu,uzmem ružičastu olovku i sastavim popis za sutra: šoping,šoping,i još malo šopinga.A onda obučem roza minicu i ružičastu uzmem torbicu i idem se naći s Kenom!

Poruke,želje i pozdravi:
Iva,napij se,krajnje je vrijeme!
Tamara,dobit ćeš mousse. Jednom.
Rusan,fala na izletu.
Alen,ja bih samo htjela znati trebaju li se meni pare dati? Za izlet ili/i maturalnu večer još daleku,daj mi naputak,smjernicu neku!
Ines,sretna si. Ostani tako.
Ante,glup si,zašto puštaš ako pitaš-gdje je tu LOGIKA???
K,nazovi me.
Tibor,može sutra u isto vrijeme na istom mjestu? Dobro,ne u isto vrijeme...
Marta,poslah ti slike kako i obećah. Smij se!
Zvjezdice ove na blogu,ostanite. (u prijevodu: ti, debilu koji to mijenjaš,nemoj više. Jer će biti problema. )

Iva,napij se.

Izlet izlet izlet izlet izlet!
Jako mi se ide. Užasno jako. Odlično jako. Jako. Da:)
Bit će nam super, jelda?
Još uvijek me progoni činjenica da nisam bila na Marta-Cota rođendanu i stvarno mi treba neka veselica:D

E odite svi gledat Malu miss Amerike! Svi! Jer je najbolja. I smiješna jako jako jako.

Meni se ne da učiiiiiiit. Neću. Dosadno je. I ne treba mi. I bezveze je. jadno. socijalno. siroto. ima toliko boljih stvari za radit. šetat gradom, čitat lijepe knjige, pit kave, plesat, zavalit se u kinu u one fine stolce, peći kolače, radit muss, igrat pictionary, spavat,putovat i tako:) ne bi mi dosadilo. sto posto. biologija mi je spržila i sasušila mozak. nakon ovog "100 posto" nasrnule mi asocijacije poput 100 kromosomskih jedinica i 100 morgana :( jao. bok!

Evo mene ponovo. Isprika moja za nepisanje zadnji put. Naime, totalno sam zaboravio. Bile pripreme, rodendan i ode dan. Ah... I najboljima se događa! :-)

sad mi se ne da ništa pisati jer sam malo dulje vrijeme proveo radeći jednu prezentaciju, pa... javite se da vam to pošeljam, to je zapravo za vas... :-)

Peace!
Sjena

+malo kasnije dodajem:

Bilo mi je bezveze samo ovak se javit, pa ću rađe pisati neke gluposti nego ostaviti prazno. Naim, gluposti, jer, što ja pametno mogu reći? Depra hvata ljude u zadnje vrijeme, stalno nekog tješim na MSN-u, al... Ne smeta... Sam nek se jadaju ljudi, trebat ću i ja kad tad... Maturalna nam 26.6.. Koštalo bu 600kn po trenutnoj procjeni. Sve u svemu, ne bude iznad toga, ako se nešto katastrofalno ne desi... :-) Vjerojatno manje ili toliko točno. Znači, cirka, oko, otprilike 600kn. Da, tako vam je to... Oni koji prigovaraju, nek se jave meni... :-)

Živite u miru!
Sjena

Snovi su nešto tako divno!U njima je sve tako jednostavno i lijepo...naravno,ako sanjaš nešto lijepo. A ako i sanjaš nešto ružno,nije li predivan filing kad se ujutro probudiš i shvatiš da je sve to,što si u snu proživio samo plod tvoje mašte?!Onako;otvoriš oči i skužiš:“Huh,sve je to bio samo san...“ U snovima možeš izmišljat i kreirat bezbroj najraznovrsnijih svjetova,pojava i bića!Sve stvari posložiš onako kako bi htio/la da se ostvare.
Vozač kamiona!!To je tako zakon zanimanje.Sto puta kad sam bila loše raspoložena ili kad nisam htjela razmišljat o stvarima koje su mi se desile taj dan,legla sam u krevet i rekla sama sebi:“Želim vozit kamion!“(i to ne bilo koji ,nego coca-cola kamion),okrenula sam se na drugu stranu i u trenu sam postala vozač.Prešla sam hrpetinu kilometara,a kad mi je cesta dojadila otišla sam u birc i pročitala novine.Na putu sam upoznala nove i zanimljive ljude koji su stopirali,a ja sam ih odlučila povesti.Doduše,kak se po prirodi bojim svega i svačega,nadala sam se da me neće oteti,opljačkati ili nešto treće..Dosad mi se još takvo nešto nije dogodilo...:)
Bezbroj puta sam razmišljala zašto se gotovo nikad nemože dogoditi da ti je dan lijep,al onako-baš liiiijeeep?!!Uvijek se desi bar jedna mala sitnica koja sve upropasti.Kako je predivno kad ti je dan uzbudljiv,ispunjen sa svim i svačim i kad na kraju dana možeš reći:“to je to“.Al vjerojatno život ne bi bio zanimljiv da nemoraš za nečim strepit;a u tim situacijama ti je nada najbolji prijatelj jer uvijek,usprkos svemu,očekuješ da će sve završiti baš onako kako treba.Tako i ovako smo mi ljudi po prirodi takvi da uvijek tražimo više i još više i nikad nismo zadovoljni s onim što imamo. Zato postoje snovi,da ti se desi sve što god poželiš;bilo moguće ili nemoguće,stvarno ili nestvarno,dobro ili manje dobro...
Trenutno jedina stvar koju bi htjela je da u ponedjeljak raska dođe na sat (baš me briga, nadrkana ili nenadrkana) i kaže da nema informajija,iz bilo kojeg razloga-nevažno,samo da je nema... Naprosto ne želim da mi mama u ponedjeljak sazna za današnju fiziki i jučerašnju filozofiju!Ipak mi se još živi...To je jedina stvar za koju trenutno NE ŽELIM da se dogodi u SNU, nego da bude stvarna! Jel tražim previše???

Polagani koraci odzvanjaju gradom poraženih. U budnoj noći iščekivanja čak i sitna reč utjehe onomu najbližemu znači višak. Čekanje. Koraci su jednolični, imaju izgled noći, tako jednaki, tako jednostavni, tako uporni, tako nezaustavljivi. Hoće li sve doći kraju? U ovoj noći svi su maleni, svima je žao, mnogi se ne usude nadati. Koraci su jedva čujni a svi ih čuju, polako prilaze, jačaju obuzimaju i onda polako nestaju. Ulica za ulicom je pročišćena, svatko je osjetio sjenu kojoj se najmanje nadao. Svatko je osjetio ono gorko, ono porazno, ono neopisivo i prokleto. A tko je opstao? On će znati, on uvek znade, zato je došao, da vidi tko može. Toliki sad su prazni, ne mogu dalje, i nisu mogli. On ih je razotkrio. On je stvorio korake. Korake će čuti svi. Jednom. Kao mladi, zreli ili stari…ili na vratima bogova, na ulazu ili izlazu. Nema iznimke. A čuje li on korake? Čuje…čuje, ali ne želite da znadete kakve. Njegovi koraci ga posjećuju kroz vječnost kojoj je poklonjen…odmor mu je dao svirepi poljubac i ostavio ga je. Njegovi koraci nemaju kraja, nemaju vrhunac ni dno…oni su sve opasniji i sve gori. A kad se preda ostaće praznina. Kada poželi da se odmori umrijeće svet. Došao je cilju, dva kratka udarca u vrata, tiha i sveobuhvatna. Tko je iza vrata, koga je odabrao da vidi. Ni sam ne zna…nitko ne zna. Neka dva oka više neće da se odmore, kao što ni on neće. Nikad. Blago onima kojima će vrata izlaska biti vrata ulaska. Blago onima kojima će bogovi poklopiti oči.

Jedan fazni pomak dalje našao se njegov alter ego, možda i alter superego (davno je prerastao id). Nekakav spoj Bismarcka, Goeringa, Kanta i pariških kabaret zvijezdi sa Montmartrea. Prva kabaret predstava je u poznatom "le chat noir" klubu izvedena još krajem 19stog vijeka. Tada je i živjela njegova druga ličnost. Nije imala mira i nije to prihvaćala. Fazni pomaci su uvjetovali krv, organe, rascjepane živce i žile. On je vidio savršenstvo kakvi su jedino još maniristi mogli uočiti. Bilo je to lijepo. Sada ipak prihvaćamo...

Uuuuuu,novi kul dizajn. Tko je to napravio,pitam se pitam? U biti,nije uopće bitno tko ga je napravio,nego tko je pohvalio, ohrabrio,oduševio se finalnim,pardon konačnim rezultatom. Khm,khm.

Ova je škola je mnogo veoma vrlo čudna. Ja sam bila bolesna tjedan dana i pripremila se na neko nadoknađivanje,pisanje testova koje nisam pisala i sad-ništa. Nije da se žalim,ali maaaalo mi je čudno. Davno je moj brat zaključio da 'ta moja škola nije nikakva škola, mi samo sve odgađamo'!

Meni se putuje,jel i vama? Bolesno mi se putuje. Volim onaj osjećaj kad sjedneš u auto, glazba svira,gledaš kroz prozor i ne radiš ništa,samo čekaš onaj poznati miris mora. I znaš da će biti dobro,znaš da će biti super,samo ne znaš kako će se sve to ostvariti,ali znaš da hoće. I vidiš već u glavi kombinacije koje ćeš obući (ako si Ines M. ),a one se sastoje od maksimalno tri stvari,a ne od kaputa,šala, hulahopki, čizama... I badići.. I ono izležavanje na suncu,samo izležavanje,ništa drugo. Dobro,možda malo,malo tračanja ili povjeravanja ili naprosto brbljanja. I sladoledi, kupovi,kokteli; pučke zabave sa starcima i djecom na kojima se razbacaš k'o lud... I znaš da će tamo biti crvena buba i ludi Splićani i...,ali dobro,to su neke sasvim osobne uspomene. I znaš da će ti biti žao kad budeš odlazio. Od svih godišnjih doba,meni je najgore: kraj ljeta.

Bojim se da nikad neću raditi ono što želim. Bojim se da ću uvijek tražiti nešto drugo,da se ni u čemu neću pronaći. Jer mi se sviđa raditi toliko različitih stvari,a niti jedna potpuno.
I bojim se da ću izgubiti prijatelje. Da ću postati samo jedna stara čangrizava baba,kojoj uopće neće do toga biti stalo,kao ni do neke šale,zabave.

Bojim se da ću se prestati oduševljavati. To me stvarno najviše plaši.

nos i obraz danas mi se ne osjecaju dobro.
i srce i dusa jer nisam bila na rodjendanu:(
i ja bi vidjela slike, a nikako.
i ja bi hodala cestom i razgovarale se sa ljudima uzivo, ne preko telefona, ne preko msna, ne preko icekvea,ne preko mobilne stanice.
ja bi da sam zdrava.
a u spolniud.

izvolte me utjesit i rec da cu ozdravit. hvala i bok.
iva.
cota sretan rodjendan!
p.s. nadam se da vam se svidja dizajn. jer onda imate oko za lijepo i puno ukusa:D:D

Za početak onih pet stvari koje mi je glupo tu pisat,al dobro...
P.S.Napisala bi ih već prošli petak,al mi internet nije funkcionirao!
1.)Nikad nije bila u zanosnom saloonu
2.)U osnovnoj je išla na balet,a košarku je rasturala :) (recimo to tako)
3.)Prvi put se napila u prvom srednje
4.)voli kaktuse, sve vrste drveća,ukratko-voli cvijeće; i svakakve stvarčice od tog isto drveta,
počevši od pepeljara,pa do teglica,čak i nakit...
5.)Misli da je rasist jer ne voli cigane (Rome); zapravo nije da ih tolko ne voli kolko ih se
boji...
I da...mrzi bicikliste,jer su nespretni i nepažljivi (naravno ne svi,al većina)

Ema??? Nadam se da ona još nije bila i da me neće ubit,jer njoj dajem zadatak da napravi isto ovo...Dakle,slijedeća je E M A ! ! !

KUĆNI LJUBIMCI
Te 'male' slatke životinjice...Od kućnih ljubimaca imam ribice (i to tri),ako se to uopće podrazumjeva pod pojmom kućni ljubimac!?Nije da se brinem za njih,da nema buraza već bi one odavno crkle...tužno znam...Al to je zato što bi ja htjela nešto dlakavo,pametno i umiljato, kao npr. PAS.Psi su vjerojatno najinteligentnije pripitomljene životinje,i kao takve su vrlo pogodne za učenje.'Psi su životinje čopora koje su spremne prihvatit čovjeka i učiti od njega.' Oni su zahvalno društvo,ali i za sebe zahtijevaju mnogo pažnje. A uostalom-pas je čovjekov najbolji prijatelj.

I za kraj moram prokomentirat rukomet!Nemrem vjerovat,da ćemo na kraju najvjerojatnije bit peti i to sa 9 pobjeda i jednim porazom..Užas.To je sigurno zato što nije uveo Loserta u četvrtfinalu!!!:) Istina je da je ko rupa na golu,al bar je zgooodan!!