četvrtak, 23.06.2022.
INTERVJU: MOČVARA (Laura Tandarić)
http://mochvara.hr/interview-cudnoredje
Za početak, ovim putem bih ti željela čestitati 10 godina postojanja. Kakav je osjećaj biti tako mlad, a tako star?
Hvala na lijepim čestitkama. Ne znam kakav je, ali vjerojatno bolji od osjećaja Tina Ujevića koji je bio tako star, a tako mlad. Dobar sam, nisam još materijal za Svakidašnju jadikovku.
Čudnoređe je glazbeni projekt koji uključuje brdo, na prvi pogled, nespojivih žanrova (rock/šansona/folk/pop/punk/rap/reggae). Jesi li i ti kao osoba tako eklektičan?
Da, "na prvi pogled" je ključna fraza. Bilo je i prije masu eklektičnih bendova, ali doslovno sve je postalo spojivo otkad je Mike Patton s Mr. Bungle 1995. snimio "Disco Volante". U usporedbi s takvim uratcima gdje na prvu sve može zvučati kao bjesomučno šaltanje radiostanica, eklektika Čudnoređa je Narodni radio. Nema pjesme u kojoj imam spojene sve žanrove koje si nabrojala, ali gotovo nijedna nije skladana samo u jednom stilu. Ipak, većina ih slijedi standardnu strofa-refren šablonu, a svi ti pusti žanrovi su s takvom strukturom pjesama u suštini pop. I neće biti manje pop ako su strofe rap/folk, refren šansona/punk, solaža thrash metal, a kratki intro flamenco dokle god je pjesma lakopamtljiva. Treba razlikovati takvu eklektiku od bendova koji su odbacili pop paradigmu u ime "eksperimentiranja".
U današnje postmoderno doba gotovo da nema čovjeka koji nije eklektičan. Živimo u nepreglednoj gomili munjevito dostupnih informacija i većina nas, pa makar i nesvjesno, kreira svoj identitet slaganjem kolaža od različitih ideja, stavova i mišljenja. Sve manje imamo kompleks identiteta, a sve više kompleksan identitet. U tom pogledu ni ja nisam izuzetak. Nije još dokazano da čovjek većeg stupnja osobnog eklekticizma stvara raznovrsniju glazbu, iako se na prvu hipoteza čini logičnom. Ili ne? Recimo, kada radim umak za tortilje, u njemu ima sastojaka više nego što je žanrova utkano u Čudnoređe. Znači li to da sam osobno više eklektičan nego muzički? :)
Svojim ožujskim koncertom u KCM-u zaključio si pre-korona razdoblje svoje karijere. Donosiš li nam nešto novo u ovom post-pandemijskom razdoblju? Šuška se da će ovaj koncert biti održan na drugačijoj, divljoj lokaciji.
Za sada ništa osim pokoje nove pjesme ili neke stare koju dugo nisam svirao. Nakon koncerta u Mesničkoj trebao se raditi spot za "Djecu korova", novu pjesmu koja odlično prolazi među ljudima i s kojom sam čak i najesen 2019. pobijedio na kantautorskom natjecanju u Novom Sadu, ali su pandemija i karantena odgodile to nastojanje. Za dotičnu pjesmu sam sve instrumente (vokale, gitare, bas i bubanj) po prvi put snimio sam i čini se da će mi to biti novi modus operandi sada dok sam u fazi neimanja pratećeg benda.
Da, lokacija će biti krov Močvarine kućice u kojoj se prodaju karte. Tamo još nitko nije nastupio, pa me eto u ulozi pokusnog kunića. Koncert će se gledati sa savskog nasipa gdje može stati 500 ljudi, tako da za tu poziciju nisu potrebne rezervacije.
Jako često sviraš na ulici. Kako te prihvaćaju usputni prolaznici?
Rekao bih da me dobro prihvaćaju s obzirom na to da uspijevam i živjeti od njihovih donacija.
Jesi li više fan ulice ili klupskih svirki?
U klubu sviram svoje stvari, na ulici većinom obrade. U klub dolaze ljudi koji te žele čuti, na ulici se na neki način treba nametnuti ljudima koje za tebe često i nije briga. Na ulici se obraćam jednom po jednom čovjeku, na pozornici svima odjednom. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, ali u oba slučaja imaš priliku nekome uljepšati dan, a pritom i nešto zaraditi.
Kada si shvatio da se želiš baviti glazbom? Što te motivira da već preko 10 godina ustraješ u tome?
Čim sam se krajem osnovne škole fanatično navukao na prve bendove, automatski me preplavio osjećaj da nije dovoljno samo slušati glazbu, nego da mi ju valja i živjeti. A nema boljeg načina za to nego imati bend u kojem sudjeluješ u stvaranju muzike. Tako sam stekao naviku sviranja po bendovima otkad sam počeo aktivno slušati muziku. S vremenom sam izgradio i učvrstio stav: "zašto bih išta drugo radio ako mi ovo ide najbolje i ako se u tome najbolje osjećam". Pjesme su mi najveća kreativna ostavština kojom se ostvarujem kao ljudsko biće. Osim toga, preko njih lakše upoznajem nove ljude. Čak je i neovisno o tome prosto lijepo vidjeti puno ljudi na koncertu, osjeća se čovjek važniji i korisniji društvu, prihvaćeniji u ispoljavanju svoje individualnosti. Godinama sam se raznim sredstvima borio da ne upadnem u šprancu konformističkog života, ali niti jedno mi nije u tome više pomoglo od stvaranja muzike.
Alternativnoj sceni si bio poznat i kao bubnjar benda "S kim ja radim". Je li bilo zabavno dok je trajalo?
Naravno da je, ali nije mi to ni prva ni zadnja kolaboracija u kojoj sam imao kreativno i izvođačko učešće. Sa Svenom (Dekubitus) sam 2012. kreirao album "Crvenkapavac" (autor muzike i aranžmana, vokalna ispomoć), a nakon S kim ja radim i snimanja albuma "Žaruljarnica" (bubnjevi, koautor tekstova i muzike) počeo sam sudjelovati u koautorskom side projektu Notorna pila (grindcore/death metal) koji je još u povojima. Side projekti su dobar način za odmoriti se od matičnog projekta i okušati se u drugačijim stilovima i načinima ekspresije, ali najčešće se od njih oprostim nakon jednog albuma imajući osjećaj da im kreativno i "kemijski" ne mogu više od toga dati.
I za kraj, umjesto već izlizanog pitanja o planovima za budućnost, dobit ćeš jedno škakljivo. Koji je najgori estradni hit koji se do sad našao na tvom uličnom repertoaru?
Bilo da se radi o obradi ili vlastitoj skladbi, za mene nema najgore pjesme na repertoaru, jer sviram samo one koje mi se sviđaju. Kad mi neka prestane biti napeta, više ju ne sviram. Niti jedna mi nije postala toliko izlizana da bih se sramio što sam ju nekada izvodio. Rado bih odgovorio i na izlizano pitanje o planovima za budućnost, ali bojim se da nemam nikakvu razrađenu razvojnu strategiju. Samo onu općenitu (izlizanu) da nastavim raditi nove pjesme i koncerte. Možda i ponovo okupim bend.
