srijeda, 27.09.2017.
INTERVJU: SOUNDREPORT (Maja Trstenjak)
http://www.sound-report.com/intervju/cudnorede-zadovoljan-sam-svakom-reakcijom-osim-ignoriranja
Što te nagnalo da posvetiš pjesmu Ferragosto festivalu?
Ferragosto mi je omiljeni ljetni festival, a i falilo mi je novih pjesama, pa je najjednostavnije rješenje bilo napraviti pjesmu o Ferragostu.
Koja uspomena s Ferragosta ti je ostala u najboljem sjećanju?
Svaka. Ali zaista. Na Ferragostu mi se 0-24 događaju razne ludorije, nemam ni trenutka dosade, pa mi se na kraju festivala sve te male zgode spoje u jednu veliku nazvanu jednostavno Ferragosto. To sam se i sam pitao kada sam počeo raditi na pjesmi, ali ispalo je da imam previše uspomena za jednu pjesmu. Na kraju sam u tekst ubacio samo one doživljaje koji su se rimovali u trenutku pisanja.
Ali recimo, ovu zgodu nisam mogao izrimovati, jer bih potrošio pjesmi previše prostora: jednog jutra sam razvio vreću za spavanje preko stola čije je korištenje uprava jezera naplaćivala. Htio sam spavati na ravnome u hladu, jer nam je šator bio na kosini, a sve ravne podloge na suncu. Dok sam spavao, neka meni nepoznata ekipa je sjela za stol, pila, jela i pričala kao da me nema, kao da sam dio stola. Kad sam se probudio, dočekali su me vrlo prijazno, ponudili pićem i hranom te objasnili da im zbog mene nisu naplatili stol. Po kojoj logici, nitko ne zna. Eto, proživio sam tamo i bizarnijih zgoda, ali ova mi je prva pala na pamet.
Nekoliko mjeseci nakon izlaska aktualnog albuma, jesi li zadovoljan s reakcijama publike?
Na promociji albuma „Kompakt diskutabilno“ prodavao sam publici ograničenu količinu kompakt diskova po „name your price“ principu uz garanciju povrata novca u slučaju nezadovoljstva proizvodom. Sve se pokupovalo. Na omotu je bio nacrtan CD sa slikom u kutiji (vidi cover albuma na Bandcampu i Facebook stranici benda). Međutim, u kutiji na pravom CD-u nije bio spržen album, nego je preko random CD-ova s raznom glazbom iz moje stare MP3 CD kolekcije (za koje je upitno rade li uopće više) samo bilo markerom napisano „Čudnoređe – Kompakt diskutabilno“. Prošla su skoro četiri mjeseca od toga i nitko od kupaca nije reagirao. Pitanje je jesu li uopće imali namjeru slušati album s CD-a ili ga samo pospremiti na policu kao suvenir. Sudeći po nereagiranju, prije ovo drugo.
A ovako generalno, reakcije su raznolike. Nekima se više sviđa prvi album, jer je kompleksnijih aranžmana i više rock, nekima drugi, jer je opušteniji, jednostavniji i više pop. Zadovoljan sam svakom reakcijom osim ignoriranja. Moji hejteri to znaju, pa šute o svojim dojmovima da mi ne bi od loše reklame napravili dobru i da ne bih ponukan lošom kritikom napravio nešto dobro što ne bi mogli hejtati...hahahaha!
Koje pjesme bi preporučio za dobar YouTube party?
Dobar YouTube party ovisi o ljudima, ne o pjesmama. Preporučio bih ljude šarolikog glazbenog ukusa i one kojima život ne ovisi o tome što se vrti na playlisti. Ipak, na svom tulumu neću daviti ljude novim presavršenim technical death metal bendom kojeg sam baš jučer otkrio. Lažem, hoću! Ali samo ako je vrijeme za fajrunt.
Postoje li već ideje za novi album?
Dakako. Na lageru imam još najmanje deset starijih pjesama koje bih htio snimiti s bendom, a polako nastaju i nove. Oba dosadašnja albuma su u suštini kompilacije starih i novih stvari, a i većina starih su mnogima nove, jer ih je malo tko čuo kada sam ih izvodio početkom desetljeća. I treći album će na proljeće iduće godine donijeti oko trideset minuta pjesama iz obje kategorije. Koje će to biti i kakvog karaktera u odnosu na prethodne uratke, neću još otkrivati.
Kako nastaju pjesme? Koje te teme najviše inspiriraju?
Nisam tip za jam sessione, tako da sve pjesme napravim sam prije nego ih donesem na probu s bendom, pa tamo svi radimo aranžmane. Prije su me više „velike teme“ inspirirale, ali sam uvidio da o politici, nepravdi u svijetu i sličnim općenitim temama ne mogu reći ništa što već nije kazano. Ne želim kroz muziku ponavljati što su već drugi rekli vjerojatno bolje nego što ću ja ikada moći, jer bi to u kreativnom smislu bilo presipanje iz šupljeg u prazno. Zato se sada pokušavam više fokusirati na „male priče“, na osobne dogodovštine koje se možda i svakome događaju, ali još nisu opjevane ili barem ja ne znam jesu li. Ako se ipak ubuduće dotaknem kakve „velike teme“ nastojat ću ne govoriti o njoj pamfletistički i vikajući parole, nego kroz prizmu individualne anegdote.
Kako se pripremaš za nastupe? Imaš li kakve rituale prije izlaska na binu?
S bendom imam probe i to je to, ništa posebno. Za neke solo svirke se često uopće ne pripremam, samo dođem, ukopčam se i sviram. Popijem koju pivu prije nastupa, ako se to računa kao ritual. Ali mogu i bez toga, nemam tremu. Možda bih je trebao imati barem malo, pa bih ozbiljnije shvatio svirku i bolje se pripremio, hahahah! Ali evo, recimo, kada imam mogućnost, volim prije nastupa jako sporo vršiti tehničke pripreme poput štimanja gitare, zvuka na pojačalu, podešavanja mikrofonskog stalka i slično. To me opušta. Nervozan sam kada moram na brzinu sve slagati. Tada najčešće nešto sjebem.
Što publika može očekivati od tvog nastupa u Saxu?
Električnu gitaru umjesto akustične. Dalje ću reći što uvijek na to pitanje kažem. Publika može očekivati da će joj biti dobro koliko se sama potrudi da joj bude. To ne znači da je sve na publici, da nas boli briga kako ćemo zvučati ili da ćemo namjerno doći nepripremljeni, ali da im obećam provod desetljeća koji će im zauvijek promijeniti živote, bio bih političar ili vjerski propovjednik, a ne muzikant. Dodao bih još da je uvijek zdravije povećati očekivanja od sebe, a smanjiti ih od drugih, nego obrnuto. Ups, počeo sam propovijedati! :)
