ponedjeljak, 23.11.2015.
RECENZIJA: 11. Dana buke, Zagreb (20.11.2015.)
1. http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=22930
"Ali zato se sve izmijenilo kad je Ogi na scenu istupio sa svojim trijom Čudnoređe. Pričati hvalospjeve o ovom bendu neobična imena, čiji frontmen u d.i.y. spotovima svira gitaru nogama se držeći za prečku gola, istovremeno pjevajući o Dinamu i banani, pothvat je kojem nećete baš često svjedočiti. Ognjen ima svoju publiku, istina nije velika, ali zato svatko od fanova zna tekstove svih pjesama i zbilja se kroz njihov nastup orilo kao da smo na nogometnoj utakmici. Ispred pozornice bilo je i trenutaka za pogo parti, a jedna od pjesama koja je podigla atmosferu je baš spomenuta o Dinamu, banani i elektromehanici. Tu se Ogi s razlogom mogao osjećati kao velika rock zvijezda, i kao pravi dirigent sjajno je vodio publiku u zbornom pjevanju. Drugi veliki highlight koncerta, gdje je atmosfera do kraja uzavrela, dogodio se pri izvođenju sad već kultnog hita, "Stevo Čokrlić". Neke od tih pjesama su večeras doživjele i svoju premijeru, a zapamtio sam onu koja je spjevana u čast Ferragosto jam festivala, kao jednog od najboljih ljetnih glazbenih festivala, jednostavnog naziva "Ferragosto". Bilo je sjajno promatrati tulum kakav Čudnoređe, i to primarno svojom glazbom, stvara u Spunku, a pitam se dal' je tamo ikad atmosfera bila ovako pozitivna kao prošlog petka. Njihova glazba primarno kombinira pop melodiju s pjevnim refrenima, koji, htjeli-ne htjeli, ostaju u vašoj glavi.
Iako je pri nastupu Čudnoređa Ogijev pristup bio još mirniji doli pri onom Dosh Lee-ja, mahnitost mu nije ni trebala. Publika je jednostavno taj dio preuzela na sebe. Za one koji bi rado došli do nekog albuma Čudnoređa, mogu samo reći da je ekipa u studiju i da će album, kad bude spreman, izaći baš za vaš i naš omiljeni portal, na što sam više nego ponosan. Kad gledam kako se naša main stream scena kotrlja iz šupljeg u prazno, underground udara nikad snažnije. I koliko god je Čudnoređe po popularnosti underground, toliko glazbeno spada u main stream, ali onaj koji ne robuje komercijali, u kojem nema podilaženja publici, već je satkano u energiju koju pjesme nose. Mogao bih u njegovom glazbenom izričaju vući paralele s Mikijem Solusom, sa sličnim pristupom ozbiljnoj zafrkanciji, a daleko nisu niti Buldožer, Šajeta, kao ni Jonathan Richman. I kad se frontman Ogi na kraju koncerta zahvalio publici, rekavši da mu je ovo bio jedan od boljih koncerata, znam da je to i mislio, jer znam da je on od onih iskrenih tipova koji su strašno samokritični, pa takva njegova izjava ima težinu. Da još malo razvodnim priču, baš pri njegovom zahvaljivanju publici, vidjela mu se iskra u oku koja je bila na putu u suzu radosnicu. Sve to bilo je definitivno dokaz koliko pjesme dotiču publiku, jer ponavljam, ovdje su primarno pjesme zaslužne za tako nešto." (Jura)
2. http://www.sound-report.com/koncerti/spunk-prostor-do-11-dana-buke-svemir-cudnorede-dosh-lee-2015-11-20
"...a Ognjen je binu prepustio - sam sebi. Sam sebi... Zvuči čudno? Pa to je i jedino prikladno, s obzirom da je na red došlo Čudnoređe. Ogiju je trebalo svega desetak minuta da se prebaci u novi film i sa svojim drugim bendom nastavi gdje je malo prije stao. S akustičnom gitarom u ruci i nešto manje žestokim repertoarom, odveo je publiku u neki duhoviti, animirani mjuzikl gdje se, umjesto ispred bine, nalaze u infantilnom svijetu šaljivih doskočica, karikatura i bezbrižnosti popraćenih ozbiljnim umijećem stvaranja glazbe. Neke od pjesama koje su dočekane s najvećim oduševljenjem publike su "Zaboravit ću da sam u kurcu", "Avetinjo de la Punta Kristo", kao i pjesme tematski usko vezano za festivale - Ferragosto Jam i Seasplash. Jedna od simpatičijih izvedbi također je stvar u kojoj vokal doslovno nabraja napomene i obavijesti ostavljene po inim stanovima, što uglazbljeno zvuči prilično zanimljivo." (Ivana Belošević)
