petak, 02.08.2013.
RECENZIJA: Atrij &td-a, Zagreb (14.07.2010.)
http://www.terapija.net/koncert.asp?ID=9087
"...Prvi izvođač bio je lik koji se naziva ČUDNOREĐE, a riječ je o Ognjen Gnještunu, nekadašnjem bubnjaru Šta Ima? koji odnedavno nastupa kao solista na akustičnoj gitari. Snimio je i svoj prvi radni demo (o tome uskoro), a ovaj nastup mu se sveo na otkačen koncert koji je trajao svega 20-tak minuta. Mada pjeva specifično na način srednjevjekovnih trubadura sa vrlo ozbiljnom povišenom intonacijom i razgovjetnim vokalom na hrvatskom jeziku, njegova interpretacija je veoma teatralna i lucidna pri čemu mu vibrira svaki mišić i valjda sve živčane stanice na tijelu. Gledajući ga, stekao se dojam da će ako ne razbiti gitaru, ono barem pokidati žice na njoj, no na kraju je samo potrgao majicu s natpisom Machine Head i bacio je u šljunak pored bine. Izveo je 8 skladbi koje su odreda prilično zvrkaste; neke su protestne, a uz otkačene tekstove "Flip-flop jaje", "Direktna akcija", "Svi se češu", "Ti si u banani" (o Mamiću i NK Dinamu), "Maslačak"... puno pažnje poklanja vox-extended improvizacijama melodija. Svira vrlo potkovano, štoviše iznenađujuće (tko bi rekao da ex-bubnjar ovako kvalitetno umije svirati akustičnu gitaru), te se prema onome što je izveo bez ikakvih predrasuda priključuje gornjem domu hrvatske akustične kantautorske scene. Stilski je potpuno drugačiji od Čopora, Nine, Voland Le Mot, Ivan Vragolovicha, Ivan Škrabea, Olovnog Plesa..., te više ima poveznica sa primjerice Ibricom Jusić i Edin Karamazovim nego li sa relativno novijim autorima koji svoje korijene nalaze u bluesu, countryu, rocku i folku. Čudnoređe je šansonjer sa vrlo starim, gotovo srednjevjekovnim glazbenim elementima koje povezuje tek djelomično sa rockom (riffovi i solaže), no po zvuku, njegova gitara ostavlja dojam lutnje i mandoline. A tko zna, možda se kroz izvjesno vrijeme prihvati i ovih starinskih instrumenta." (Horvi)
