crniblogkomunizma

četvrtak, 28.08.2008.

GILJOTINA ZA NAROD ILI VLADAJUĆE POLITIČARE?

Ovaj puta želim kritizirati aktualne vladajuće političare i njihove pripuzice u društvu, ali, pošto su u toj mjeri bezobrazni, nisu zavrijedili uobičajnu kritiku. Imam potrebu naglasiti da su naši vladajući političari (i političarke) hrpa kukavica i licemjernih korumpiranih kretena! Zavrijedili su da ih izvrijeđam jer su bijedni beskičmenjaci i drski lažljivci.

Laž – to je brand vladajućih političara u Hrvatskoj, i pri tome mislim na političare na nacionalnoj razini, kako u vladi i u Uredu predsjednika Republike, tako i u Saboru i u saborskoj oporbi, a ovi na lokalnoj razini su bezobraznici na n-tu potenciju! Ministri i ministrice vladaju tako da mi se povraća, izjave su im izjave tipičnih nesposobnjakovića, i koliko sam primijetio, osnovna karakteristika im je da nemaju vlastiti stav pa ni premijer i predsjednik države nemaju vlastite stavove nego pričaju po nekoj šabloni - kao navijeni - prave marionete stranih moćnika po svijetu, od Moskve do Washingtona, Bruxellesa, Londona i Berlina. Za takve je najbolje rješenje

Državni službenici i novinari po nekoj šabloni kopiraju političare pa se i oni ponašaju kao kreteni i guzonje (oni koji se drugome uvlače u zadnjicu radi karijere i profita, a činili bi to i bez izgleda na karijeru i profit jer već generacijama birokratski aparat u Hrvatskoj odgaja takve ljude, ljude bez savjesti). Postoje iznimke među novinarima i državnim službenicima, pa i pokojim državnim dužnosnicima ali takvi brzo dobiju od nadređenih nogu u zadnjicu, i takve se onda stavi pod medijsku cenzuru – kao da ne postoje.

Vodstvo Crkve također kao da je palo s Marsa – ne zna se tko se kome više uvlači, biskupi vladajućim političarima ili ovi biskupima. Biskupi se druže s korumpiranim političarima a ovi pak korumpiraju njih. Crkva propagira antikomunizam a druži se s onim koji propagira titoizam, i obratno. I sada vjeruj ti Crkvi? Neće se nać biskup koji će takvome, kad dođe u crkvu na svetu misu i sjedi u prvom redu (da može lizat oltar), za vrijeme propovijedi poručiti: marš van đubre jedno trgovačko pokvareno! Ne, biskup će ga pozvat na poslovni dogovor i dodvoravat će mu se, a ovaj će se pravit esdepeovski katolik. Kojeg li sranja! A hadezeovski katolici? To je posebna vrsta umišljenih licemjera. Misle da su se pretplatili na monopol na hrvatstvo dok istovremeno su spremni svoje hrvatstvo prodat za jednu lipu, samo da prodaju.

Novinari? I oni su zavrijedili da ih izvrijeđam do neprepoznatljivosti. Prave se kao da nešto istražuju, pišu i tumače, a u biti se ulizuju glavnim urednicima a ovi političarima na vlasti i tu se krug zatvara. Kad pogledam, poslušam ili pročitam M. B. ili Hl. ili onog B. iz J. žao mi je što nisam pas da onako s guštom mogu podić nogu i popišat se.

Nikada tako veliki broj bezobraznih idijota na vlasti i u medijima nije upropastio tako jedan mali narod kao hrvatski! No, priznajmo, mi Hrvati volimo se od vlasti dati podmititi, i da nas drže nižim bićima. Onda se osjećamo high! Kukamo doduše, i cmizdrimo, ali čim premijer mrdne malim prstom i kaže nešto slatkorječivo, ili Presjednik ispriča neki glupi vic, odmah smo sretni i sve lopovluke vladajućih smo oprostili, kao da nemamo mozga!?

Kad osvojimo kakvu medalju u sportu odmah smo najsnažnija nacija na svijetu – tako si barem umislimo. Medalje varaju, varljiva je to slika, ali baš nas briga – trenutak srećice pred malim ekranima dok je Janica osvajala zlata baca nas u ekstazu i lažno bezbrižno stanje – kao da smo se nafiksali. Kad nas prođu opojni mirisi buljimo kao tele u šarena vrata – sve do slijedeće runde kruha i igara.

Oko nas kriminal u koji smo potonuli i nećemo se samo ovako iz njega izvući! U našoj zemlji se u biti kriminal i ne kažnjava, ako ćemo iskreno (žrtvenih jaraca ima uvijek) nego se kažnava ideološka i politička nepodobnost. Možeš biti kriminalac koliko te volja ali ako razmišljaš svojom glavom i hoćeš nešto politički reći odmah te srežu i „odjebu“! Još su i osvetoljubivi, ti korumpirani vladarčići nad Hrvatskom od kojih i govna bolje mirišu.

Glavna odlika vladajućih političara je oportunizam – to znači biti bez vlastita stava, poslušan i klimat glavom, i po potrebi se naguzit. Nisu ništa bolji ni gradonačelnici i gradonačelnice koji su toliko „stručni“ (zajedno s ministrima i kompletnom državnom administracijom) kojima bi bolje pristao posao portira na javnom toaletu gdje bi, kad bi bilo pravde, i trebali završit, ali ne na mjestu portira nego u WC-školjici pa da pustimo vodu da govna odu!

Kad su vladajući političari Hrvatske u pitanju, tu gotovo nema iznimke, svi su beskičmenjaci i prodane duše. Glavno da im je žderat i lokat na račun naroda. Ne samo da su zavrijedili zatvorske kazne nego neki od njih i giljotinu jer jedino tada bi im prošao smijeh kojim se malom čovjeku ceru u lice! Oni nemaju obraz, a ako se u toj kasti slučajno neko nađe s obrazom onda ima džon-obraz.

Ovi vladajući političari (o državnicima nema govora jer za to trebaš biti državnik a ne korumpirani papak) su u međuvremenu odgojili takvu drsku državnu i lokalnu administraciju, tipičnu birokraciju, da su i jedni i drugi zavrijedili štrik oko vrata. Bezobrazni i drski su u pravilu raznorazni nekompetentni službenici, liječnici, policajci, suci/sutkinje, i drugi službenici državne uprave i lokalne samouprave koje i nema jer se novac iz državne blagajne dijeli po kriteriju poslušnosti – ako si dobar dobiješ novac za svoju općinu, ako ne, tko te je... Za narod ih nije briga, kao što ih nikada i nije bilo briga. Svojim idijotskim i kretenskim ponašanjem kao i mizernom politikom prema svijetu postali smo bana-država u kojoj svaki stranac može bilo što kupit u Hrvatskoj, i to za jeftinu cijenu, od lanca hotela, izvora pitke vode, šume, obale, neke strateške državne industrijske grane do kompletnih holdinga gradova, udbaša i komunista (novopečenih Hrvatina i katolika), luka, aerodroma, prometnog policajca i, naravno, vladajućeg političara-prostitutke. (Svaka čast kurvama!) Tako i francuski „turisti“ mogu doć na slapove Krke, dobro se napit i ispovraćat, ispljuskat konobaricu po zadnjici i odvest je na toalet i poje..., te još izvrijeđat policiju koja dođe „intervenirat“, i nikome ništa - prekršajna prijava koja vrijedi manje od WC-papira.

Kako kradu političari na vlasti tako se stvorila i mafija koja krade i pere novac jer joj je uzor vlast koja krade. U biti, naši vladajući političari su i nas - narod pokvarili, i još takve svake četiri godine biramo – dakle, definitivno smo bez mozga ili smo ispranih mozgova – uz takve mainstream medije se ne bi postidio ni Joseph Goobbels koliko lažu, i u kojoj mjeri mediji šire nemoral za totalno rastrojstvo društva, pa onda medijski kreteni ne mogu vjerovat kad se nađe jedan pošten dečko koji kao konobar vrati čovjeku novčanik s pet tisuća eura koji je ovaj izgubio odnosno ostavio i zaboravio u kafiću.

Pravosuđe nam je tako korumpirano da se već može ustvrditi kako je postalo ispostava mafijaša i lopova svih vrsta – kao neka birtija u koju dođe žedan čovjek da se dobro napije – tako i lopovi za koje su sudovi mjesta zabave i razonode. Hoćeš silovatelja koji se na sudu dobro provede, ili neki tip koji je po 10. puta prebio svoju ženu pa bude oslobođen optužbe, ili ubojica koji je ponavljač pa dobije dvije, tri godine, ili ako zdipiš jedno par stotina milijuna kuna onda si pravi frajer, uvažen od sudaca i državnih odvjetnika, od općinskih do vrhovnog suda. Predsjednik voli pomilovat kriminalce. Možda u njima vidi sebe pa su mu tako dragi. Naime, predsjednikova služba za pomilovanje radi 100 na sat da se upuca nekom nasilniku ili krupnom džeparošu koji je slučajno završio u zatvoru umjesto babe s placa koja završi iza rešetaka jer ne može platit prekršajnu kaznu. Naravno da ne može kada su joj političari ukrali njenu mirovinu, a njenim unucima budućnost.

Za naše vladajuće političare definitvno treba uvest smrtnu kaznu, i da smrtna kazna jedino za njih vrijedi, dakle, jedino bi vladajući političar mogao biti osuđen na kaznu skidanja glave. To bi meni, građaninu, bila jedina satisfakcija. Čak i kad bi turbo-kriminalci među političarima, s tako zvane „ljevice“ i tako zvane „desnice“, završili sutra iza brave meni to ne bi bila neka satisfakcija. No, štrik oko vrata bi im dobro stajao umjesto debelih zlatnih lančića, a lisice bi mnogima odlično stajale umjesto satova. No, naš narod je takav da će radije i dalje trpit oportunističke idijote nego iste pozvat na odgovornost pa se dogodila obratna situacija – idijoti skidaju glavu narodu! I kad narod opet bude dekapitiran opet će nam vladati Mlečani, Švabe, Turci, Srbi, i drugi raznorazni imperijalistički idijoti, a spomenut hrvatsku državu i pravdu postati će, ako već i nije, kazneno djelo!

Nisam pesimist, samo gledam realno što se oko mene događa. Kad u jednom društvu više nema poštenja, onda nema ni optimizma jer ako nisi spreman/spremna nešto učiniti za dobrobit vlastite budućnosti onda stanje može postat samo još gore, i vjerujte, od goreg uvijek postoji i gora situacija, i kad pomislite da smo u govnima, da je sve skupo i poskupjelo, tek onda će poskupjet da ti pamet stane, ali naš premijer će samo reći dvije čarobne riječi - „Idemo dalje“ i svi idemo kao mulci dalje – preko ruba vlastite propasti. I onda će jednog dana u nekoj bajci početi priča: Bili jednom Hrvati, bla, bla, bla... i ako nisu umrli – postali su robovi i kmetovi, naravno, korumpirani L

Pogledajmo preko velike bare – u Americi, gdje ima rasizma, sirotinje i svakakvih pojava Sodome i Gomore ima i demokracije, slobode medija i neovisnoga pravosuđa, i prilike da svatko može uspjet na osnovi vlastita truda i rada, pameti i hrabrosti, za razliku od našeg društva kojemu ne manjka rasističkog odnosa prema hrvatskim patriotima, i prema obrazovanim ljudima i svima onima koji samostalno razmišljalju.

Po prvi puta u povijesti USA je Amerikanac afroameričkog podrijetla, crnac, postao predsjednički kandidat jedne stranke, Demokratske stranke SAD. Nakon katolika John F. Kennedya, i njegovih proturasnih zakona, evo Baracka Obame.

Kod nas pak još nismo imali šefa države koji nije bio komunist, čak ni antikomunističkog zagrebačkog gradonačelnika nismo imali ali smo zato imali 45 godina socijalističkog „raja“. Hrvati još uvijek čekaju na prvog hrvatskog predsjednika.

U Americi čovjek može slobodno izraziti svoje mišljenje dok u Hrvatskoj čovjek odgovara za svaku riječ ukoliko nije politički podoban. U Americi birači biraju na demokratskim višestranačkim izborima konkretne kandidate s imenom i prezimenom, i nekrivotvorenom biografijom, a američki političari i dužnosnici odgovaraju ostavkom za svaku neiskrenost, nepoštivanje predizbornih obećanja ili kakvu malverzaciju. Ne daj Bože da bi tamo tko utajio porez! Ostavke daju njujorški šef policije isto kao i predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ili ministri i gradonačelnici jer postoji politička odgovornost.

Kod nas postoji odgovornost samo malog čovjeka dok velike ribe, koje bi se trebale čistit od glave, izmiču svakoj odgovornosti i kontroli. Ako se u Hrvatskoj nađe neki hrabri državni odvjetnik koji nagazi mafiju i korumpirane političare biva odmah udaljen s dužnosti, kao na pr. splitski Općinski državni odvjetnik: kriv je bio što je podigao optužnice zbog malverzacija oko Slobodne Dalmacije za koju je bio optužio pet saborskih zastupnika! Kriv je i što je čeličnom metlom počistio dilere droga sa splitskih ulica! Kriv je što je od FBI i američkog pravosuđa dobio odlične ocjene na dodatnoj edukaciji, i pohvale za poštenje. Kod nas Državna revizija otkrije strahoviti kriminal u Fondu za privatizaciju, i nikome ništa, dok u Americi nakon negativnog izvješća Državne revizije pred američkim Kongresom slijede ostavke i optužnice protiv kriminalaca od Atlantika do Pacifika.

Ako se kod nas nađe kakav hrabar novinar koji skida krinku s mafije i njenu povezanost s vlastima, odmah dobije od redakcije otkaz ili biva stavljen na led. Sjećamo se kada je Glavni državni odvjetnik upozorio saborske zastupnike o sprezi vlasti s kriminalnim milijeom, s mafijom. Nakon toga morao je dati ostavku. Jedan ministar unutarnjih poslova je prije nekoliko godina čak ustvrdio da u nas mafija ne postoji dok su istovremeno i civili ginuli na zagrebačkom asfaltu u obračunu mafijaških gangova.

Ima mafijaša i u Americi ali tamo završe u zatvoru jer postoji pravilo da se ne smije krasti i varati. Kod nas mafijaš može financirat predsjedničku kampanju, može reketarit i bavit se otmicama i zastrašivanjem, može bit vlasnik vodećih medija, i završi u zatvoru ali tako da vikendom ide u shopping. U Americi može shoppingirat samo u ćeliji veličine dva s dva ili čekat u istoj takvoj ćeliji na električni stolac.

Kod nas su odmah nakon „demokratskih promjena“ 1990. vladajući novi-stari političari ukinuli smrtnu kaznu, prije svega radi sebe, ali su zato bez problema izdavali zapovijedi o politički motiviranim ubojstvima oporbenih demokratskih političara i svakog onog tko nije bio na istoj valnoj duljini s onima koji kradu, varaju i ubijaju – upropaštavajući vlastitu zemlju i narod!

Ukoliko ikada dobijemo demokratsku vladu i saborske zastupnike koji neće biti gori od četnika, kako ih je Siniša Glavašević ispravno ocijenio, prva mjera mora biti masovna istraga nad svim dosadašnjim vladajućim političarima i njihovim pripuzicama, i hitna izgradnja novih zatvora i kazneni progon kriminalaca dok Sabor mora poništit sve protuhrvatske akte i akt kriminalne privatizacije! Tajkuni moraju biti razvlašteni, a opljačkana imovina vraćena narodu! Samo po tome se može prepoznati demokratsku vladu i Sabor. Više nije dovoljna lustracija bivših komunista i udbaša – sada je potrebna totalna lustracija svih kriminalaca. Riba se čisti od glave pa se i treba sa čišćenjem krenut od vrha prema dolje! U suprotnom će bajka zaista počet rečenicom: Bili jednom Hrvati...

CBK

28.08.2008. u 17:04 • 27 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 25.08.2008.

PARTIZANSKI "ANTIFAŠIZAM" U STILU AL KAIDE!

Pustinjska oluja i zapaljeni naftni izvori u Kuvajtu, 1991. godine?

U bombaškom napadu Al Kaide zapaljeni rezervoari nafte u Iraku?

Teroristički napad Al Kaide u Madridu, 9. ožujka 2003. godine?

Tko je pomislio da su terorističke napade, prikazani na gornjim fotografijama, izveli bivši irački diktator Sadam Husein, čiji je uzor bio Staljin, ili teroristi Al Kaide - na pogrešnom je putu!

Na prve dvije odnosno tri fotografije vide se zapaljeni naftni izvori, ali ne u Kuvajtu nego u Hrvatskoj, 6. rujna 1942. godine. Počinitelji ovog terorističkog akta su slavonski (hrvatski) partizani koji su izveli diverziju - zauzeli i zapalili izvore nafte kod Gojila u Moslavini gdje su, u suradnji sa banijskim (srpskim) partizanima uništili i rezervoare nafte.

Fotografija s uništenom kompozicijom putničkog vlaka napravljena je neposredno nakon partizanske diverzije kod željezničke stanice u Novoselcu, 15. kolovoza 1942. godine, a borci Al Kaide, pardon, partizanskog Prvog moslavačkog odreda minirali su željezničku prugu kod Repušnice blizu Ivanić-Grada, 28. kolovoza 1942. godine.

Toliko o lažima predsjednika Mesića i predsjednika saborskog odbora za ustav, Vladimira Šeksa, koji tvrde da je komunistička partija donijela hrvatskom narodu 1945. slobodu. Već saborsko izvješće od 12. listopada 1999. godine (klasa: 023-03/99-03/20, urbroj: 62-99-436), potpisano od predsjednika, akademika Vlatka Pavletića, navodi da je Josip Broz - Tito zapovijedio 1945., čiji je uzor bio Staljin, stajao na čelu genocida nad hrvatskim narodom. Josip Broz - Tito bio je tada generalni sekretar politbiroa Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije kojega je na taj položaj instalirala 1939. teroristička organizacija Kominterna.
K tome, fotografije poput gornjih svjedoče o partizanskom terorizmu i uništavanju infrastrukture, te napadima na civilne ciljeve u Hrvatskoj u Drugom svjetskom ratu, i to sve pod crvenim stijegom boljševizma i simbolima totalitarnog komunizma - crvenom zvijezdom petokrakom i srpom i čekićem:

"Drugarice i drugovi", poput ilustriranih na gornjoj fotografiji (konkretno se radi o hrvatskim partizanima iz Dalmacije na Dinari, zimi 1942. godine), počinili su u Drugom svjetskom ratu bezbroj i cijeli niz terorističkih napada na civile u Hrvatskoj, pod izgovorom borbe protiv fašizma, i geslom "Smrt fašizmu - Sloboda narodu" pod kojim su počinili cijeli niz ratnih zločina!

Je li terorističke napade u Madridu iz 2003. godine Španjolci obilježvaju kao tragediju i zločin ili kao "Dan antifašizma"? Hrvati, zahvaljujući bivšim komunistima i nekadašnjim partizanima, obilježavaju dan početka terorističkih napada od 22. lipnja 1941. kao "Dan antifašizma"! Na slijedećoj fotografiji je ilustrirano na koji se točno tip antifašizma odnosi partizanska borba za vlast u Drugom svjetskom ratu:

Na gornjoj fotografiji vidi se oroginalni letak Komunističke partije Hrvatske u vrijeme pristupanja Jugoslavije naci-fašističkim Silama Osovine ili Trojnom paktu Berlin - Tokio - Rim od 25. ožujka 1941. godine. Jugoslavenski komunisti zahtijevaju oslonac na totalitarni SSSR koji se u tom trenutku nalazio u savezništvu s Hitlerovom Njemačkom! (Pakt Molotov - Ribbentrop od 23. kolovoza 1939. godine) K tome komunisti lažu da su "protiv rata" jer već 22. lipnja 1941. godine, niti dva mjeseca nakon zahtjeva za osloncem na Staljinov Sovjetski Savez i protiv rata su komunisti objavili rat Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, i Hrvate proglasili "domaćim izdajnicima" i "kvilinzima" iako nisu izdali Hrvatsku nego Jugoslaviju, a to je visoki domoljubni čin izdati "tamnicu naroda"!

Gornje fotografije potječu iz jugoslavenskog partizanskog komunističkog izvora: knjiga/fotomonografija pod naslovom "HRVATSKA u NOB" (Zagreb, 1986., nakladnici "Muzej revolucije naroda Hrvatske", i "Republički Savez udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata" (SUBNOR). U knjizi su izložene brojne fotografije uništavanja čitavih kompozicija teretnih i putničkih vlakova, uništenih željezničkih i policijskih stanica, spaljenih seoskih kuća i gospodarstava hrvatskog težaka, uništene vodovodne mreže i otrovanih bunara, srušenih strujnih vodova, miniranih pruga i srušenih mostova diljem današnjeg područja Republike Hrvatske. Postavlja se pitanje - zašto je Savezna Republika Njemačka platila Titovoj Jugoslaviji ratnu odštetu u visini od nekoliko milijardi današnjih eura kada nisu Nijemci uništavali zemlju nego jugoslavenski partizani?

Sve to, dakle, oružani ustanak i terorističke napade u Hrvatskoj po nalogu Centralnog komiteta KPH i partizanskog Glavnog štaba u sastavu Rade Končar - Andrija Hebrang "Mirotočivi" - Vladimir Popović "Španac" organizirali su slijedeći "drugovi" i delegati CK KPH:

drug Marko Orešković "Krntija", boljševik Josip Kraš, dr. Pavle Gregorić, Karlo Mrazović, Pavle Pap, boljševik dr. Vladimir Bakarić "Mrtvac", Dragutin Saili i Andrija Hebrang.

Cirkularom CK KPH br. 2 od 27. lipnja 1941. date su podrobne upute za organiziranje oružanog ustanka. Kada je ustanak propao već u ljeto 1941. godine jer mu se Hrvati nisu pridružili u zantnijem broju, delegat CK KPJ po nalogu Josipa Broza Tita, boljševik Edvard Kardelj, dolazi u Hrvatsku i poučava "drugove" kako se vodi ustanak: terorističkim napadima u dvije taktičke etape - uništavanje infrastrukture (1), i spaljivanje čitavih sela s hrvatskim civilima radi izazivanja odmazde ustaškog režima nad Srbima (2), s obzirom da su glavninu partizana u Hrvatskoj 1941. činili srpski partizani s Banije, Korduna, Like i iz Bosne (kozarački partizani) i dr. Na isti način su partizani u Lici 1941. napali (prvi puta od početka rata, u prosincu 1941. godine) talijanske postrojbe i izazvali odmazdu u kojoj su Talijani spaljivali sela sa srpskim pučanstvom, što je bila taktika CK KPH kako bi u partizanske redove pridobila što više Srba, te su se Srbi na taj način u većem broju prebacivali iz četnika u partizane, s obzirom da su četnici bili u savezništvu s talijanskim fašistima.

Partizanski izvori bez imalo srama navode brojna kaznena djela koja su partizani u WWII počinili, i time su se hvalili i tri godine pred pad Berlinskog zida!

Kad bi Republika Hrvatska danas bila pravna država, Glavni državni odvjetnik imao bi pune ruke posla ali pošto živimo u neokomunističkom partizanskom društvu u kojemu su politički neistomišljenici komunističkih partizana politički nepodobni, društvo je izloženo medijskoj propagandi o navodnom neoustaštvu i opasnosti "buđenja od fašizma" jer napad je najbolja obrana! Brojni partizanski ratni zločinci i komunistički zločinci i udbaši nalaze se pod izravnom zaštitom predstavnika vlasti Republike Hrvatske koji su k tome visoko politički korumpirani, a neki su de facto počinili i veleizdaju Republike Hrvatske!

Protiv takve nedemokratske vlaste dozvoljen je svaki oblik demokratskog otpora, uključujući antikomunistički narodni ustanak i revoluciju tipa narančaste ukrajinske.

HDZ, SDP i predsjednik Mesić drže Hrvatsku u okovima UDBO-MAFIJE!

Otac domovine Ante Starčevi je rekao da se jedan jaram ne smije mijenjati za drugi jaram nego se mora rušiti! Moguće da će se rušiti iz Washingtona ukoliko ove godine dođe do smjene vlasti u Sjedinjenim Američkim Državama, i na vlast dođu demokrati na čelu s Barackom Obamom koji je za svog potpredsjedičkog kandidata izabrao katolika Josepha Bidena, prijatelja hrvatskog naroda i kritičara Miloševićeva režima! Sanaderov saveznik se zove George W. Bush, a Mesićev saveznik je Vladimir Putin!

Partizani su na vlast došli s puškama, a ne referendumom ili glasačkim listićima. Vidjet ćemo hoće li s vlasti biti srušeni glasaćkim listićima ili puškama. U nadi je spas da demokratske promjene budu mirnim putem, a ako partizani to ne žele nego i dalje ustrajavaju na renesansi kulta ličnosti zločinca maršala Tita i jugoslavenizaciji i četnizaciji hrvatskog društva onda su izabrali drugu opciju! No, ovaj puta nikakva Crvena armija im neće spašavati njihove zadnjice kao u listopadu 1944. kada je Tita instalirala na vlast u Beogradu, i ožujka 1945. kada je probila Srijemski front!blockquote>

25.08.2008. u 13:28 • 20 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 20.08.2008.

Bleiburg - mjesto zločina ili zločinci na mjestu? Partizani - narodna vojska ili banda revolucionara?

Marš partizanskog Prvog "proleterskog" bataljuna u Hrvatskoj, lipanj 1942.

Poštovani blogeri (blogerice of corse) i komentatori, opet se ponavlja priča o tome jesu li na blajburškom polju i u tragediji zvana pod sintagmom" Bleiburg i Križni put" 1945. stradali hrvatski zločinci ili hrvatske žrtve komunizma - ratni zarobljenici i zarobljeni civili? Je li to uopće tragedija?

Priča se ponavlja u vrijeme kada je predsjednik Socijaldemokratske partije, g. Zoran Milanović, najavio odlazak delegacije SDP-a u Bleiburg, u svrhu odavanja počasti hrvatskim žrtvama komunizma. (Nadam se da je to motiv Milanovićeva odlaska u Bleiburg, i nikakav drugi, politikantski ili manipulatorski, ili radi relativiziranja zločina komunizma/titoizma). Međutim, prije nego vi i ja odgovorimo na pitanje je li Bleiburg mjesto stradanja zločinaca ili žrtava, potrebno je odgovoriti je li vojska koja je izvršila blajburške zločine, a radi se o partizanskoj vojsci, preimenovana krajem rata u "Jugoslavensku armiju" (poslije u "JNA"), bila "narodna vojska" ili banda revolucionara koja je kao nultu godinu označila godinu dolaska na vlast komunističke partije pod čijim "rukovodstvom" se borila protiv navodnih hrvatskih "kvislinga" iz oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske? Ili je vojska NDH bila banditska pa su hrvatski vojnici zaslužili smrt kakvu su im priredili njihovi jugoslavenski orijentirani partizanski vršnjaci, koji su usput odmah pobili i hrvatske civile koji su se našli u pratnji hrvatske vojske? Jesu li partizani možda bili kvislinzi Sovjetskog Saveza? Je li Tito bio bandit ili heroj? Zločinac ili mučenik? Državnik ili hohštapler? Manijak ili najveći sin "jugoslavenskih naroda i narodnosti"?

Kako bih vam pomogao u odgovoru, ilustrirat ću ovaj post još jednom fotografijom koja je iz partizanskog i jugoslavenskog izvora, naime, iz knjige "HRVATSKA U NOB", objavljena u Zagrebu, 1986. godine, a jedan od urednika joj je bio nekadašnji partizan srpske nacionalnosti Rade Bulat, koji je osnovano bio osumnjićen kao ratni zločinac zbog pokolja nad hrvatskim ratnim zarobljenicima nad jamom Jazovka, u siječnju 1943. godine, ali je, od vladajuće politike instrumentalizirano Državno odvjetništvo RH godinama držalo kaznenu prijavu protiv Bulata u ladici i čekalo da ovaj umre. Nema osumnjićenog - nema procesa protiv jednog partizana (logika je vrlo jednostavna). Nema procesa - nema (komunističkog) zločina!?
Na fotografiji partizani iz "Prvog proleterskog bataljuna "Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske" polažu 1942. prisegu, i to, kao što se zorno vidi, čak ne pod jugoslavenskim nego pod crvenim stijegom boljševizma:

Crveni stijeg sa simbolom komunizma srpom i čekićem, koristili su boljševici u Oktobarskoj revoluciji 1917. godine, i pod tim simbolom ubijeni su iz ideoloških (marksističkih/titoističkih) razloga milijuni protivnici komunizma i politički neistomišljenici.

Kao prvo, partizani su bili samozvani narodni predstavnici, dakle, nisu predstavljali ni hrvatski ni bilo koji drugi narod nego su predstavljali sebe i komunističku partiju koja je organizirala partizanske ustanke po Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji u Drugom svjetskom ratu. U gore navedenoj knjizi su se bivši partizani pohvalili cijelim nizom terorističkih akcija dizanja željezničkih pruga i vlakova u zrak, kao i spaljivanja sela i uništenja infrastrukture, te su to prikazali kao akt protiv "suradnika okupatora" i "kvislinga", a mislili su na sve one Hrvate koji su u WWII bili lojalni Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji i "Velikoj" Srbiji. Bez srama se u toj knjizi "HRVATSKA U NOB" partizani hvale 1986. godine (tri godine pred pad komunističkog Berlinskog zida) da su se zajedno borili sa četnicima, ali da su četnici, eto, iznevjerili zajedničku borbu.

Predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, je zaista 27. srpnja 2008. bio nazočan na obljetnici četničkog ustanka, a organizatori toga skupa, Srpsko narodno vijeće s Miloradom Pupovcem, i partizanska udruga ratnih veterana, "Savez antifašističkih boraca" (SAB, nekadašnji jugoslavenski SUBNOR), koji, usput rečeno nisu antifašisti nego komunisti ali se lažno predstavljalju) taj su događaj predstavili kao obilježavanje navodnog partizanskog ustanka. Pri tome je g. Pupovac krivotvorio povijest jer je dokazano da su taj ustanak u Srbu od 27. srpnja 1941. organizirali četnici uz pomoć talijanskih fašista i tajne službe Mussolinijeve Italije, a osim nekoliko tisuća četnika je u tom ustanku sudjelovalo točno 60 srpskih komunista i partizana iz Like, na čelu s kontroverznim Đokom Jovanićem koji je navodno ubio delegata CK KPH i jednoga od organizatora dizanja partizanskih ustanaka u NDH, Marka Oreškovića, zvanog "Krntija". (Motiv toga ubojstva je što je drug Orešković bio svjedok etničkog čišćenja što su ga protiv hrvatskih civila u Lici provodili srpski partizani i četnici u zajedničkim akcijama etničkog čišćenja). S obzirom da Zoran Milanović nije diletant, on svjesno uveličava jedan notorni četnički ustanak, s jedne strane, a s druge strane nije osudio Josipa Broza "Tita" kao komunističkog zločinca niti je pod kritiku stavio nekadašnjeg komunističkog ideologa i svoga prethodnika Ivicu Račana. Njegov najavljeni odlazak u Bleiburg zbog odavanja počasti žrtvama titoizma može biti jedan korak u smjeru demokratske reforme Socijaldemokratske partije kao izravne nasljednice Saveza komunista Hrvatske i KPH/KPJ. Vjerojatno je Zoki Milanović ozbiljno shvatio poruku iz rezolucije Vijeća Europe broj 1481 od 25. siječnja 2006. o "Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije" u kojoj se bivše komunističke partije poziva da ponovo revidiraju svoje političke stavove o povijesnom razdoblju totalitarnog komunizma/socijalizma, i da u politici moralno osude taj zločinački sustav marksizma/titoizma kao i zločince-počinitelje. Međutim, Milanovićev odlazak u Srb, pa zatim odlazak u Knin na proslavu Oluje, i najava odlaska u Bleiburg, te prije toga, prošle godine, paradiranje na skupu jugokomnunista u pulskoj areni pod Titovom bistom i zastavom SKJ, ne ulijeva nadu u to da je Socijaldemokratska partija privržena demokraciji i Republici Hrvatskoj kao hrvatskoj nacionalnoj državi, što je ona po Ustavu Republike Hrvatske. K tome je RH i antifašistička, pa čudi Milanovićevo paradiranje na komunističkim partizanskim mitinzima, a o četničkim da i ne govorim. Jedan hrvatski političar ne bi, po mojemu mišljenju, imao što tražiti na skupovima koji nisu antifašistički i antikomunistički, dakle, demokratski. Obljetnica "Oluje" je demokratski skup, ali obljetnica u Srbu nije. To je moje mišljenje, ali molim lijepo, možda sam pao s Marsa pa brkam kruške i jabuke.

"UMA"?!

Nevjerojatno, ali jedna novo-nikla udruga pod imenom "Udruga mladih antifašista" je jezikom u maniri starih subnorovaca (onih koji su za jugoslavensku komunističku revoluciju) ukorila Zorana Milanovića zato što se želi, barem djelomično, ponašati civilizirano pa je najavio odlazak u Bleiburg na odavanje počasti žrtvama jednog protunarodnog režima sovjetskog tipa.

Dobri ljudi nose dobre plodove, a zli ljudi zle plodove. Sad se vidi kakve je to plodove sa sobom donio predsjednik Republike Hrvatske (drugi po redu promašaj), Stjepan Mesić, zvan "Stipe" koji je za vrijeme svoja dva mandata svojim javnim nastupima na temu Drugog svjetskog rata na našim prostorima "odgojio" cijeli jedan fanatični niz zadrtih neoboljševika kojima su lažima, koje godinama lansiraju Ivo i Slavko Goldstein plus Tvrtko Jakovina i "Stipe", isprani mozgovi. Kad se ti mladi, nažalost, zadrti ljudi onda suoče s istinom - ostaju u šoku i iznutra su duševno isprazni, pa se drogiraju, umjesto da dobiju jedan demokratski odgoj, dostojan stoljetne hrvatske kulture i europske civilizacije. Međutim, kada umjesto vladavine prava imamo u Hrvatskoj vladavinu UDBO-MAFIJE, onda ne čudi da medijskim prostorom polako počinju vladati "mladi antifašisti", a u stvarnosti fanatični ekstremni neoboljševici. Jednom sam na web-stranici Foruma mladih SDP pročitao anketu u kojoj se doslovno postavilo pitanje što je bleiburško polje:

a) dobro nagnojeno polje?

b) polje stradanja nevinih?

Preko 60% anketiranih je zaokružilo odgovor pod a). Time su pokazali svoj odgoj koji su mogli dobiti samo od vrha Račanovog SDP-a, i od medija koji sustavno šire notorne laži o Hrvatima, o ustaškim zločinima koji, ne da zločini ustaškog režima nisu postojali nego su ih komunisti uvečali na n-tu potenciju, i bez ikakve samokritike su jugokomunisti desetljećima nakon rata prešućivali vlastite mega-zločine, i upirali prst u Hrvate ("hrvatske nacionaliste") i izmišljali "klerofašiste" i "ustaše", a to rade i danas - izmišljalju "ustaše" kako bi opravdali svoje postojanje kao neoboljševika i ljubitelja totalitarnog komunističkog sustava i Jugoslavije kao velikosrpskog babilona. Ti totalitarni ljevičari uspjeli su nacionalizam izjednačiti u percepciji s fašizmom i nacizmom. Slijedeći korak je da demokraciju proglase dekadentnom kao što je njihov uzor Josip Broz "Tito" proglasio liberalnu demokraciju dekadentnom, a isto je i Hitler tumačio. Jesu li Hitler i Tito (abedcednim redom) u pravu, ili?

O "Bleiburgu" je već sve objavljeno. Na bleiburškom polju se ne radi o zločincima koji su se tamo našli nego o hrvatskim izbjeglicama, i to preko 100 tisuća na bleiburškom polju i najmanje toliko u Sloveniji, sve zajedno preko 200 tisuća. Slovenski povjesničar Franc Perme je u svojoj knjizi naveo da je samo na tlu Slovenije od strane titoističkog režima ubijeno "196 tisuća Hrvata"! No, mladi i neodgojeni ili krivo odgojeni "antifašisti" bi rekli da je i slovenska zemlja dobro pognojena, a ne samo bleiburško polje. Ali, gori od tih mladih "antifašista" su oni koji su ih odgojili takvoj političkoj anti-kulturi, a njih možemo potražiti u vladajućim strukturama i strankama, počevši od Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije pa do raznoraznih "publicista" i kvazi-povjesničara tipa Slavka Goldsteina, tog nekadašnjeg partizana, ili pukovnika JNA i ekonomista Dušana Bilandžića zvan "Dule", a viđen u svibnju 1945. kraj Maribora, baš tamo negdje gdje se u šumi Tezno nalazi najveća masovna grobnica u Europi koju je iskopala "narodna vojska" i tamo pobacala i sakrila narod kojeg je ubila! To je nama naša broba dala - zločinca maršala i njegove fanove u demokratskoj Republici Hrvatskoj, 13 godina nakon završetka velikosrpske agresije u kojoj je Vukovar srušen pod simbolima koji su se slavili u Srbu 27. srpnja 2008. godine - četnička mrtvačka glava i crvena zvijezda petokraka - simboli jugoslavenskog antifašizma. Pametnome dosta!

CBK

20.08.2008. u 15:41 • 15 Komentara • Print • # • ^

srijeda, 06.08.2008.

NE ŽIVITE S LAŽI!

Početkom kolovoza ove godine umro je veliki ruski književnik, i nobelovac, ali prije svega kritičar komunizma i boljševičkog režima u Sovjetskom Savezu, i svjedok zločina komunizma, Aleksandar SOLŽENJICIN. Kada je 1974. odlazio u progonstvo, poručio je svojim sunarodnjacima u Rusiji neka ne žive s lažima!

Arhipelag Gulag – crveni zločini kroz prozu

Aleksandar Solženjicin bio je u Drugom svjetskom ratu oficir Crvene armije, bio je antifašist i kao takav završio je u jednom od brojnih koncentracijskih logora u Sovjetskom Savezu. Svoje svjedočanstvo o zločinima komunizma ostavio je ljudskome rodu u nasljedstvo svojim brojnim knjigama od kojih je najpoznatija „Arhipelag Gulag“ u kojoj je riječ o totalitarnom komunističkom sustavu, proistekao iz ideologije marksizma i derivata te ideologije, lenjinizma/staljinizma/titoizma. U kojoj je mjeri komunizam bio snažan na području Hrvatske u vrijeme režima boljševika Vladimira Bakarića, Ivice Račana i Stipe Šuvara svjedoči činjenica da je jedna nakladnička kuća iz Zagreba htjela za vrijeme Titove Jugoslavije objaviti Solženjicinov „Arhipelag Gulag“ ali je lokalni diktatorski režim u Zagrebu zabranio knjigu kako se ne bi zamjerili drugovima u sovjetskoj Rusiji. Poslije su srpski komunisti, vješti cincarski trgovci i bizantinci kakvi već jesu, tiskali Solženjicinovu knjigu u Beogradu, i dobro zaradili, pobravši nakladničku slavu jer Solženjicin nije bilo tko, Solženjcin je svjetski poznati disident iz doba svjetskog komunizma. Postoje u svijetu još samo dva disidenta osim Solženjicina, a koji su moralni autoriteti svoje epohe – to je također ruski disident, svjetski poznati Andrej Saharov, i hrvatski disident, svjetski poznati Dobroslav Paraga kojega u njegovoj domovini Hrvatskoj kriptokomunisti drže pod čeličnom cenzurom, što je u skladu s postulatima totalitarnog komunizma!

Ne moramo se, dakle, u Hrvatskoj busati u prsa kako „imamo Hrvatsku“ ili kako idemo putevima euroatlantskih integracija. Imamo drek na šibici dok ljudi poput Dobroslava Parage, koji je svoj život nesebično posvetio dobrobiti hrvatskom narodu, bivaju progonjeni zato što nisu pripadali komunističkoj nomenklaturi, i k tome još bili hrabri kritizirati jugoslavenski komunizam zvan „socijalističko samoupravljanje“. Za euroatlantske integracije je „hrvatska“ oportunistička, i jugoslavensko-balkanska elita žrtvovala suverenitet hrvatskog naroda koji ga je stekao i obranio svojim velikim dankom u krvi, silnim patnjama i mukama, a jedan od hrabrih vođa hrvaskog naroda je Dobroslav Paraga, ništa manji moralni autoritet od jednog Solženjicina, ako ne i veći!

Pravi vic predstavlja tvrdnja jedne savjetnice od predsjednika Mesića da se ovaj manipulator treba kandidirati za budućeg premijera Republike Hrvatske jer je navodno „moralni autoritet“ Hrvatske. Drek na šbici je Mesić, a ne moralni autoritet. Moralni autoriteti zovu se drukčije: pokojni Ivan Supek ili Ante Paradžik, ili Bruno Bušić, uz Dobroslava Paragu. Pa čak i jedan marksista kakav je bio pokojni filozof Milan Kangra je moralni autoritet u odnosu prema ovom vicmaheru koji predstavlja sramotu ove nacije. A da se radi o sramoti koja prati Hrvate svjedoči činjenica da su ga dva puta izabrali na predsjedničkim izborima. Istina, demokratska alternativa je u tom trenutku u Hrvatskoj već davno bila likvidirana i onemogućena nedemokratskim potezima i silovanjem pravne države, ali ipak! „Predsjednik Mesić drži mjesto najpozitivnijeg političara sa 23,9 posto predijeljenih“, kako piše Večernji list od 6. kolovoza 2008. godine, predstavljaljući anketu ili ispitivanje javnog mišljenja.

Jedini oporbeni list na hrvatskoj političkoj sceni, Hrvatsko pravo, obnovljeno od Dobroslava Parage prije ravno dvije godine, uzelo je za svoje geslo Solženjicinovu poruku: NE ŽIVITE S LAŽIMA! Ovih dana Hrvatsko pravo piše slijedeće:

„Ima puno istine u tezi da su Hrvati kao narod obdareni istodobno i najvećim blagoslovom i najvećim prokletstvom. Blagoslov bi se sastojao u prekrasnoj i bogatoj zemlji, moru i obali, kulturnom i duhovnom nasljeđu a prokletstvo u činjenici da Hrvati tim bogatstvom kao Božjim darom nikada nisu znali niti bili sposobni upravljati i gospodariti.
Jedan od snažnih razloga za to je činjenica da su vrijednosti kršćanske i uopće religiozne kulture prerijetko istinski zaživjele na ovom podneblju, jer ih je narod osim pučke religioznosti i rijetkih izuzetaka, u pravilu, na intelektualnom i političkom nivou izdavao, odricao ih se, sramio ili zanemarivao. Usprkos tom ogromnom jazu između običnog naroda i njegove uvjetno nazvane političke i državne elite kroz povijest, narodu kao da je zbog nekog prokletstva oduzeta pamet pa unatoč takvih vođa, on upravo takve u novije vrijeme izabire, jer što su gori i pokvareniji, to su narodu bolji i dobrodošli. Narod koji ne razlikuje i ne zna razlikovati dobro od zla, povijesno je proklet narod.
Zato se ponovno na početku ovog teksta nalazi snažna misao upravo preminulog ruskog mislioca i književnika Solženjicina, koju smo uzeli kao geslo pokretanja obnovljenog izdanja Hrvatskog prava on line u srpnju 2006. godine: „Ne živite s laži“ . U naše vrijeme pristati na životnu laž događa se u trenutku kada se sloboda razdvoji od istine, te postane sredstvo samouništenja u obliku golemog jaza između bogatih i siromašnih, stvaranja ekstrakapitala na temelju iskorištavanja tuđeg ropskog rada, podupiranja vladajućih elita koje su u službi protučovječnih, protuvjerskih i protunaraodnih interesa, nezasitnosti potrošačkog društva koje postaje samom sebi svrha pri tom uništavajući planet, itd.“

LAŽIRANI IZBORI – NE ŽIVITE S LAŽI!

Početkom kolovoza imamo i 16. obljetnicu krivotvorenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj. Izbore je lažirao režim tadašnjeg prvog predsjednika Republike Hrvatske i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, a New York Times je, kako prenosi Hrvatsko pravo, uoči hrvatskih izbora iz 1992. napisalo slijedeći osvrt:

„Hrvatski vođa se u defenzivi bori za ponovni izbor, jer su na suprotnom kraju spektra Dobroslav Paraga i Stranka prava, koji su privukli veliko mnoštvo ljudi na njihovim skupovima. Neki analitičari se čude ukoliko su ankete može biti podcijenile njihovu potporu među biračima, jer bi ih dovela u neugodnu situaciju, priznati, da oni podržavaju takvu stranku. Gospodin Paraga dokazuje da bi Hrvatska trebala izbaciti Ujedinjene Narode /UNPROFOR GO HOME/, pripojiti Bosnu i Hercegovinu, i svom snagom voditi rat protiv Srbije u izgradnji snažnije Hrvatske.“

Tim je komentarom ugledni američki dnevnik The New York Times uoči ljetnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora 1992. godine nagovijestio mogući radikalan obrat na predstojećim izborima u korist hrvatskog naroda dolaskom na vlast Hrvatske stranke prava i njezinog predsjednika Dobroslava Parage. Hrvati su glasovali za Paragu, vlast je izbore krivotvorila i hrvati su brzo zaboravili nepravdu koju su mu Josip Manolić, Franjo Tuđman i Stjepan Mesić tada učinili. Iako je Paraga pozvao Hrvate na masovni prosvjed protiv krivotvorenja volje hrvatskog naroda (Paraga je naime, suprotno rezultatima koje je prezentiralo izborno povjerenstvo, u stvarnosti bio ušao u drugi izborni krug, a HSP je odnio relativnu pobjedu s 35 posto osvojenih glasova) Hrvati su konformistički prešli preko izborne prijevare, i poslije birali one koji su ih prevarili. Pametnome dosta!
Poečtkom kolovoza imamo još tri događaja. Početak Olympijade u Pekingu. Ponavlja se 1936. i Olympijada u Berlinu. Naravno da se prilikom otvaranja olympijskih igara prisjećam okupacije Tibeta i represije kineskog komunističkog režima nad miroljubivim i duhovno jakim tibetanskim narodom.

Ljudi se nekad pitaju zašto je bezbožni nacizam slomljen tako brzo dok bezbožni komunizam traje desetljećima. Moj odgovor na to je da ljudima treba vremena da shvate jer komunizam je još opasniji od nacizma, i to zato što imalo slatkorječiva obećanja i nastupa s velikim lažima. Ljudima treba vremena da shvate da je velika laž velika laž a ne istina. Zato je komunizam u Rusiji i trajao gotovo 90 godina, pa i to još nije dovoljno svim ljudima da shvate. Tako u Rusiji neokomunisti zahtijevaju od Ruske pravoslavne crkve da Staljina proglasi svecem, i to, dakle, onog istog zločinca koji je pobio na tisuće pravoslavnih popova i sa zemljom sravnio tisuće crkvenih objekata. U Hrvatskoj ista situacija, Josip Broz Tito je za odnarođene jugoslavenske neokomuniste u Hrvatskoj gotovo svetac iako je najveći zločinac u „regiji“ kojega nisu uspjeli nadmašiti ni Slobodan Milošević i Radovan Karadžić.

Početkom kolovoza imamo, na današni dan, obljetnicu genocida u Japanu kada je američki predsjednik Truman zapovijedio bacanje prve atomske bombe, ali ne na agresora nego na japanske civile. Nečasnije još nijedna vlada na svijetu nije okončala neki rat kao što je to američka vlada učinila, u ime liberalnog Zapada. Sjećamo se s pijetetom stotine tisuća ubijenih u Hirošimi i Nagasakiju. Ozbiljni analitičari procjenjuju da je atomski napad na Hirošimu i Nagasaki proveden iz arsenala termonuklearnih bojevih glava koje je proizveo Hitlerov 3. Reich ali koji Hitlerov režim više nije imao vrijeme upotrijebiti na zapadnoj bojišnici.

Početkom kolovoza je i obljetnica Oluje – hrvatska vojno-redarstvena oslobodilačka operacija odstranjivanja velikosrpskg zloćudnog tumora s hrvatskog tkiva. Na proslavi obljetnice državni vrh nije pozvao niti jednog jedinog zapovjednika iz Oluje. Nazočan je bio samo brigadir u mirovini, g. Kotromanović, ali u funkciji izaslanika Socijaldemokratske partije na čelu sa Zoranom Milanovićem koji nije osjećao sram doći u Knin nakon što je bio na proslavi obljetnice četničkog ustanka u Srbu od 27. srpnja 2008. koji je tamo slavljen kao „antifašistički partizanski ustanak“.

Na kraju riječ, dvije o blogeru Nemanja. To je bloger koji živi s lažima! Napisao je post o rođendanu kvazi povjesničara Slavka Goldsteina, i uzdizao ga u nebesa, nazivajući ga živućom moralnom vertikalom i živućom legendom. To je naravno velika laž. Komentirao sam taj post na blogu koji nosi srpsko ime Nemanja, i autor bloga me pokušao isprovocirat, ne mogavši opovrgnuti moju kritiku na račun laudacije u čast Goldsteinu, pa mi je pod nos stavio „700 tisuća“ žrtava u „Jasenovcu“. Ne znam je li je taj drski i umišljeni tip mislio da ću ja opravdavat zločine? Ja sam mu samo odgovorio da je to što on navodi „700 tisuća“ jasenovačkih navodnih žrtava ista propaganda kao što smo se naslušali od propagande Slobodana Miloševića – „vožda“. Pored toga sam mu citirao službenu brojku jasenovačkih žrtava od „62 tisuće“, od toga „38 tisuća“ srpskih žrtava koje je javnosti predstavila javno-pravna institucija Republike Hrvatske – Spomen-područje Jasenovac – memorijalni centar, i to u svojoj knjizi koja je objavljena 2006. godine. Na to je bloger Nemanja nekolegijalno obrisao oba moja komentara – zato što je moralna kukavica i luzer kojemu zločinac Tito više znači nego blaženik Alojzije Stepinac. Nemanja – ne živi s lažima!

CBK, početkom kolovoza 2008.

06.08.2008. u 18:01 • 25 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga Black Blog of the Communism

Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:

Samo nas istina može spasiti!

Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)

Erich Fromm

“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”

Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma

"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)

John Lennon je rekao:

"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."

PS: ubio ga je luđak.

“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)

Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:

“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”

(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)

Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:

“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”

(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)

„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“

(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)

„Ich bin ein Berliner“

(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)

CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com

HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga

"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)

„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)

„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.

Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"

„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)

Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica

Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!

TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!

Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)

Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)

"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)

Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:

"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")

<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"

Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.

Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:

„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“

Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.

Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!

"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”

Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića

George Orwell:

U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.

Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4

Predsjednik Ab Lincoln:

Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.

Mathias Richling:

Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!

Slobodan čovjek kaže:

Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.

Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.

Predsjednik Thomas Jefferson:

Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.

Filozof Voltair:

Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.

Jean de la Bruyere:

Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.

George Bernard Shaw:

Sve velike istine počinju kao blasfemija.

Mark Twain:

Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.

H.G. Wells:

Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.

Njemački novinar Peter Scholl-Latour:

Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.

Burkhard Hirsch:

Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.

Halo robovi:

U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"

Evolucija svjesnog čovjeka:

Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!

Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!

Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!

Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.

Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!

Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.

Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.

Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.

Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!

CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.

Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.