Marketing
Bleiburg - mjesto zločina ili zločinci na mjestu? Partizani - narodna vojska ili banda revolucionara?
Marš partizanskog Prvog "proleterskog" bataljuna u Hrvatskoj, lipanj 1942.
Poštovani blogeri (blogerice of corse) i komentatori, opet se ponavlja priča o tome jesu li na blajburškom polju i u tragediji zvana pod sintagmom" Bleiburg i Križni put" 1945. stradali hrvatski zločinci ili hrvatske žrtve komunizma - ratni zarobljenici i zarobljeni civili? Je li to uopće tragedija?
Priča se ponavlja u vrijeme kada je predsjednik Socijaldemokratske partije, g. Zoran Milanović, najavio odlazak delegacije SDP-a u Bleiburg, u svrhu odavanja počasti hrvatskim žrtvama komunizma. (Nadam se da je to motiv Milanovićeva odlaska u Bleiburg, i nikakav drugi, politikantski ili manipulatorski, ili radi relativiziranja zločina komunizma/titoizma). Međutim, prije nego vi i ja odgovorimo na pitanje je li Bleiburg mjesto stradanja zločinaca ili žrtava, potrebno je odgovoriti je li vojska koja je izvršila blajburške zločine, a radi se o partizanskoj vojsci, preimenovana krajem rata u "Jugoslavensku armiju" (poslije u "JNA"), bila "narodna vojska" ili banda revolucionara koja je kao nultu godinu označila godinu dolaska na vlast komunističke partije pod čijim "rukovodstvom" se borila protiv navodnih hrvatskih "kvislinga" iz oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske? Ili je vojska NDH bila banditska pa su hrvatski vojnici zaslužili smrt kakvu su im priredili njihovi jugoslavenski orijentirani partizanski vršnjaci, koji su usput odmah pobili i hrvatske civile koji su se našli u pratnji hrvatske vojske? Jesu li partizani možda bili kvislinzi Sovjetskog Saveza? Je li Tito bio bandit ili heroj? Zločinac ili mučenik? Državnik ili hohštapler? Manijak ili najveći sin "jugoslavenskih naroda i narodnosti"?
Kako bih vam pomogao u odgovoru, ilustrirat ću ovaj post još jednom fotografijom koja je iz partizanskog i jugoslavenskog izvora, naime, iz knjige "HRVATSKA U NOB", objavljena u Zagrebu, 1986. godine, a jedan od urednika joj je bio nekadašnji partizan srpske nacionalnosti Rade Bulat, koji je osnovano bio osumnjićen kao ratni zločinac zbog pokolja nad hrvatskim ratnim zarobljenicima nad jamom Jazovka, u siječnju 1943. godine, ali je, od vladajuće politike instrumentalizirano Državno odvjetništvo RH godinama držalo kaznenu prijavu protiv Bulata u ladici i čekalo da ovaj umre. Nema osumnjićenog - nema procesa protiv jednog partizana (logika je vrlo jednostavna). Nema procesa - nema (komunističkog) zločina!?
Na fotografiji partizani iz "Prvog proleterskog bataljuna "Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske" polažu 1942. prisegu, i to, kao što se zorno vidi, čak ne pod jugoslavenskim nego pod crvenim stijegom boljševizma:
Crveni stijeg sa simbolom komunizma srpom i čekićem, koristili su boljševici u Oktobarskoj revoluciji 1917. godine, i pod tim simbolom ubijeni su iz ideoloških (marksističkih/titoističkih) razloga milijuni protivnici komunizma i politički neistomišljenici.
Kao prvo, partizani su bili samozvani narodni predstavnici, dakle, nisu predstavljali ni hrvatski ni bilo koji drugi narod nego su predstavljali sebe i komunističku partiju koja je organizirala partizanske ustanke po Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji u Drugom svjetskom ratu. U gore navedenoj knjizi su se bivši partizani pohvalili cijelim nizom terorističkih akcija dizanja željezničkih pruga i vlakova u zrak, kao i spaljivanja sela i uništenja infrastrukture, te su to prikazali kao akt protiv "suradnika okupatora" i "kvislinga", a mislili su na sve one Hrvate koji su u WWII bili lojalni Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji i "Velikoj" Srbiji. Bez srama se u toj knjizi "HRVATSKA U NOB" partizani hvale 1986. godine (tri godine pred pad komunističkog Berlinskog zida) da su se zajedno borili sa četnicima, ali da su četnici, eto, iznevjerili zajedničku borbu.
Predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, je zaista 27. srpnja 2008. bio nazočan na obljetnici četničkog ustanka, a organizatori toga skupa, Srpsko narodno vijeće s Miloradom Pupovcem, i partizanska udruga ratnih veterana, "Savez antifašističkih boraca" (SAB, nekadašnji jugoslavenski SUBNOR), koji, usput rečeno nisu antifašisti nego komunisti ali se lažno predstavljalju) taj su događaj predstavili kao obilježavanje navodnog partizanskog ustanka. Pri tome je g. Pupovac krivotvorio povijest jer je dokazano da su taj ustanak u Srbu od 27. srpnja 1941. organizirali četnici uz pomoć talijanskih fašista i tajne službe Mussolinijeve Italije, a osim nekoliko tisuća četnika je u tom ustanku sudjelovalo točno 60 srpskih komunista i partizana iz Like, na čelu s kontroverznim Đokom Jovanićem koji je navodno ubio delegata CK KPH i jednoga od organizatora dizanja partizanskih ustanaka u NDH, Marka Oreškovića, zvanog "Krntija". (Motiv toga ubojstva je što je drug Orešković bio svjedok etničkog čišćenja što su ga protiv hrvatskih civila u Lici provodili srpski partizani i četnici u zajedničkim akcijama etničkog čišćenja). S obzirom da Zoran Milanović nije diletant, on svjesno uveličava jedan notorni četnički ustanak, s jedne strane, a s druge strane nije osudio Josipa Broza "Tita" kao komunističkog zločinca niti je pod kritiku stavio nekadašnjeg komunističkog ideologa i svoga prethodnika Ivicu Račana. Njegov najavljeni odlazak u Bleiburg zbog odavanja počasti žrtvama titoizma može biti jedan korak u smjeru demokratske reforme Socijaldemokratske partije kao izravne nasljednice Saveza komunista Hrvatske i KPH/KPJ. Vjerojatno je Zoki Milanović ozbiljno shvatio poruku iz rezolucije Vijeća Europe broj 1481 od 25. siječnja 2006. o "Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije" u kojoj se bivše komunističke partije poziva da ponovo revidiraju svoje političke stavove o povijesnom razdoblju totalitarnog komunizma/socijalizma, i da u politici moralno osude taj zločinački sustav marksizma/titoizma kao i zločince-počinitelje. Međutim, Milanovićev odlazak u Srb, pa zatim odlazak u Knin na proslavu Oluje, i najava odlaska u Bleiburg, te prije toga, prošle godine, paradiranje na skupu jugokomnunista u pulskoj areni pod Titovom bistom i zastavom SKJ, ne ulijeva nadu u to da je Socijaldemokratska partija privržena demokraciji i Republici Hrvatskoj kao hrvatskoj nacionalnoj državi, što je ona po Ustavu Republike Hrvatske. K tome je RH i antifašistička, pa čudi Milanovićevo paradiranje na komunističkim partizanskim mitinzima, a o četničkim da i ne govorim. Jedan hrvatski političar ne bi, po mojemu mišljenju, imao što tražiti na skupovima koji nisu antifašistički i antikomunistički, dakle, demokratski. Obljetnica "Oluje" je demokratski skup, ali obljetnica u Srbu nije. To je moje mišljenje, ali molim lijepo, možda sam pao s Marsa pa brkam kruške i jabuke.
"UMA"?!
Nevjerojatno, ali jedna novo-nikla udruga pod imenom "Udruga mladih antifašista" je jezikom u maniri starih subnorovaca (onih koji su za jugoslavensku komunističku revoluciju) ukorila Zorana Milanovića zato što se želi, barem djelomično, ponašati civilizirano pa je najavio odlazak u Bleiburg na odavanje počasti žrtvama jednog protunarodnog režima sovjetskog tipa.
Dobri ljudi nose dobre plodove, a zli ljudi zle plodove. Sad se vidi kakve je to plodove sa sobom donio predsjednik Republike Hrvatske (drugi po redu promašaj), Stjepan Mesić, zvan "Stipe" koji je za vrijeme svoja dva mandata svojim javnim nastupima na temu Drugog svjetskog rata na našim prostorima "odgojio" cijeli jedan fanatični niz zadrtih neoboljševika kojima su lažima, koje godinama lansiraju Ivo i Slavko Goldstein plus Tvrtko Jakovina i "Stipe", isprani mozgovi. Kad se ti mladi, nažalost, zadrti ljudi onda suoče s istinom - ostaju u šoku i iznutra su duševno isprazni, pa se drogiraju, umjesto da dobiju jedan demokratski odgoj, dostojan stoljetne hrvatske kulture i europske civilizacije. Međutim, kada umjesto vladavine prava imamo u Hrvatskoj vladavinu UDBO-MAFIJE, onda ne čudi da medijskim prostorom polako počinju vladati "mladi antifašisti", a u stvarnosti fanatični ekstremni neoboljševici. Jednom sam na web-stranici Foruma mladih SDP pročitao anketu u kojoj se doslovno postavilo pitanje što je bleiburško polje:
a) dobro nagnojeno polje?
b) polje stradanja nevinih?
Preko 60% anketiranih je zaokružilo odgovor pod a). Time su pokazali svoj odgoj koji su mogli dobiti samo od vrha Račanovog SDP-a, i od medija koji sustavno šire notorne laži o Hrvatima, o ustaškim zločinima koji, ne da zločini ustaškog režima nisu postojali nego su ih komunisti uvečali na n-tu potenciju, i bez ikakve samokritike su jugokomunisti desetljećima nakon rata prešućivali vlastite mega-zločine, i upirali prst u Hrvate ("hrvatske nacionaliste") i izmišljali "klerofašiste" i "ustaše", a to rade i danas - izmišljalju "ustaše" kako bi opravdali svoje postojanje kao neoboljševika i ljubitelja totalitarnog komunističkog sustava i Jugoslavije kao velikosrpskog babilona. Ti totalitarni ljevičari uspjeli su nacionalizam izjednačiti u percepciji s fašizmom i nacizmom. Slijedeći korak je da demokraciju proglase dekadentnom kao što je njihov uzor Josip Broz "Tito" proglasio liberalnu demokraciju dekadentnom, a isto je i Hitler tumačio. Jesu li Hitler i Tito (abedcednim redom) u pravu, ili?
O "Bleiburgu" je već sve objavljeno. Na bleiburškom polju se ne radi o zločincima koji su se tamo našli nego o hrvatskim izbjeglicama, i to preko 100 tisuća na bleiburškom polju i najmanje toliko u Sloveniji, sve zajedno preko 200 tisuća. Slovenski povjesničar Franc Perme je u svojoj knjizi naveo da je samo na tlu Slovenije od strane titoističkog režima ubijeno "196 tisuća Hrvata"! No, mladi i neodgojeni ili krivo odgojeni "antifašisti" bi rekli da je i slovenska zemlja dobro pognojena, a ne samo bleiburško polje. Ali, gori od tih mladih "antifašista" su oni koji su ih odgojili takvoj političkoj anti-kulturi, a njih možemo potražiti u vladajućim strukturama i strankama, počevši od Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije pa do raznoraznih "publicista" i kvazi-povjesničara tipa Slavka Goldsteina, tog nekadašnjeg partizana, ili pukovnika JNA i ekonomista Dušana Bilandžića zvan "Dule", a viđen u svibnju 1945. kraj Maribora, baš tamo negdje gdje se u šumi Tezno nalazi najveća masovna grobnica u Europi koju je iskopala "narodna vojska" i tamo pobacala i sakrila narod kojeg je ubila! To je nama naša broba dala - zločinca maršala i njegove fanove u demokratskoj Republici Hrvatskoj, 13 godina nakon završetka velikosrpske agresije u kojoj je Vukovar srušen pod simbolima koji su se slavili u Srbu 27. srpnja 2008. godine - četnička mrtvačka glava i crvena zvijezda petokraka - simboli jugoslavenskog antifašizma. Pametnome dosta!
CBK
Priča se ponavlja u vrijeme kada je predsjednik Socijaldemokratske partije, g. Zoran Milanović, najavio odlazak delegacije SDP-a u Bleiburg, u svrhu odavanja počasti hrvatskim žrtvama komunizma. (Nadam se da je to motiv Milanovićeva odlaska u Bleiburg, i nikakav drugi, politikantski ili manipulatorski, ili radi relativiziranja zločina komunizma/titoizma). Međutim, prije nego vi i ja odgovorimo na pitanje je li Bleiburg mjesto stradanja zločinaca ili žrtava, potrebno je odgovoriti je li vojska koja je izvršila blajburške zločine, a radi se o partizanskoj vojsci, preimenovana krajem rata u "Jugoslavensku armiju" (poslije u "JNA"), bila "narodna vojska" ili banda revolucionara koja je kao nultu godinu označila godinu dolaska na vlast komunističke partije pod čijim "rukovodstvom" se borila protiv navodnih hrvatskih "kvislinga" iz oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske? Ili je vojska NDH bila banditska pa su hrvatski vojnici zaslužili smrt kakvu su im priredili njihovi jugoslavenski orijentirani partizanski vršnjaci, koji su usput odmah pobili i hrvatske civile koji su se našli u pratnji hrvatske vojske? Jesu li partizani možda bili kvislinzi Sovjetskog Saveza? Je li Tito bio bandit ili heroj? Zločinac ili mučenik? Državnik ili hohštapler? Manijak ili najveći sin "jugoslavenskih naroda i narodnosti"?
Kako bih vam pomogao u odgovoru, ilustrirat ću ovaj post još jednom fotografijom koja je iz partizanskog i jugoslavenskog izvora, naime, iz knjige "HRVATSKA U NOB", objavljena u Zagrebu, 1986. godine, a jedan od urednika joj je bio nekadašnji partizan srpske nacionalnosti Rade Bulat, koji je osnovano bio osumnjićen kao ratni zločinac zbog pokolja nad hrvatskim ratnim zarobljenicima nad jamom Jazovka, u siječnju 1943. godine, ali je, od vladajuće politike instrumentalizirano Državno odvjetništvo RH godinama držalo kaznenu prijavu protiv Bulata u ladici i čekalo da ovaj umre. Nema osumnjićenog - nema procesa protiv jednog partizana (logika je vrlo jednostavna). Nema procesa - nema (komunističkog) zločina!?
Na fotografiji partizani iz "Prvog proleterskog bataljuna "Narodnooslobodilačke vojske Hrvatske" polažu 1942. prisegu, i to, kao što se zorno vidi, čak ne pod jugoslavenskim nego pod crvenim stijegom boljševizma:
Crveni stijeg sa simbolom komunizma srpom i čekićem, koristili su boljševici u Oktobarskoj revoluciji 1917. godine, i pod tim simbolom ubijeni su iz ideoloških (marksističkih/titoističkih) razloga milijuni protivnici komunizma i politički neistomišljenici.
Kao prvo, partizani su bili samozvani narodni predstavnici, dakle, nisu predstavljali ni hrvatski ni bilo koji drugi narod nego su predstavljali sebe i komunističku partiju koja je organizirala partizanske ustanke po Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji u Drugom svjetskom ratu. U gore navedenoj knjizi su se bivši partizani pohvalili cijelim nizom terorističkih akcija dizanja željezničkih pruga i vlakova u zrak, kao i spaljivanja sela i uništenja infrastrukture, te su to prikazali kao akt protiv "suradnika okupatora" i "kvislinga", a mislili su na sve one Hrvate koji su u WWII bili lojalni Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ne Jugoslaviji i "Velikoj" Srbiji. Bez srama se u toj knjizi "HRVATSKA U NOB" partizani hvale 1986. godine (tri godine pred pad komunističkog Berlinskog zida) da su se zajedno borili sa četnicima, ali da su četnici, eto, iznevjerili zajedničku borbu.
Predsjednik Socijaldemokratske partije, Zoran Milanović, je zaista 27. srpnja 2008. bio nazočan na obljetnici četničkog ustanka, a organizatori toga skupa, Srpsko narodno vijeće s Miloradom Pupovcem, i partizanska udruga ratnih veterana, "Savez antifašističkih boraca" (SAB, nekadašnji jugoslavenski SUBNOR), koji, usput rečeno nisu antifašisti nego komunisti ali se lažno predstavljalju) taj su događaj predstavili kao obilježavanje navodnog partizanskog ustanka. Pri tome je g. Pupovac krivotvorio povijest jer je dokazano da su taj ustanak u Srbu od 27. srpnja 1941. organizirali četnici uz pomoć talijanskih fašista i tajne službe Mussolinijeve Italije, a osim nekoliko tisuća četnika je u tom ustanku sudjelovalo točno 60 srpskih komunista i partizana iz Like, na čelu s kontroverznim Đokom Jovanićem koji je navodno ubio delegata CK KPH i jednoga od organizatora dizanja partizanskih ustanaka u NDH, Marka Oreškovića, zvanog "Krntija". (Motiv toga ubojstva je što je drug Orešković bio svjedok etničkog čišćenja što su ga protiv hrvatskih civila u Lici provodili srpski partizani i četnici u zajedničkim akcijama etničkog čišćenja). S obzirom da Zoran Milanović nije diletant, on svjesno uveličava jedan notorni četnički ustanak, s jedne strane, a s druge strane nije osudio Josipa Broza "Tita" kao komunističkog zločinca niti je pod kritiku stavio nekadašnjeg komunističkog ideologa i svoga prethodnika Ivicu Račana. Njegov najavljeni odlazak u Bleiburg zbog odavanja počasti žrtvama titoizma može biti jedan korak u smjeru demokratske reforme Socijaldemokratske partije kao izravne nasljednice Saveza komunista Hrvatske i KPH/KPJ. Vjerojatno je Zoki Milanović ozbiljno shvatio poruku iz rezolucije Vijeća Europe broj 1481 od 25. siječnja 2006. o "Nužnoj međunarodnoj osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije" u kojoj se bivše komunističke partije poziva da ponovo revidiraju svoje političke stavove o povijesnom razdoblju totalitarnog komunizma/socijalizma, i da u politici moralno osude taj zločinački sustav marksizma/titoizma kao i zločince-počinitelje. Međutim, Milanovićev odlazak u Srb, pa zatim odlazak u Knin na proslavu Oluje, i najava odlaska u Bleiburg, te prije toga, prošle godine, paradiranje na skupu jugokomnunista u pulskoj areni pod Titovom bistom i zastavom SKJ, ne ulijeva nadu u to da je Socijaldemokratska partija privržena demokraciji i Republici Hrvatskoj kao hrvatskoj nacionalnoj državi, što je ona po Ustavu Republike Hrvatske. K tome je RH i antifašistička, pa čudi Milanovićevo paradiranje na komunističkim partizanskim mitinzima, a o četničkim da i ne govorim. Jedan hrvatski političar ne bi, po mojemu mišljenju, imao što tražiti na skupovima koji nisu antifašistički i antikomunistički, dakle, demokratski. Obljetnica "Oluje" je demokratski skup, ali obljetnica u Srbu nije. To je moje mišljenje, ali molim lijepo, možda sam pao s Marsa pa brkam kruške i jabuke.
"UMA"?!
Nevjerojatno, ali jedna novo-nikla udruga pod imenom "Udruga mladih antifašista" je jezikom u maniri starih subnorovaca (onih koji su za jugoslavensku komunističku revoluciju) ukorila Zorana Milanovića zato što se želi, barem djelomično, ponašati civilizirano pa je najavio odlazak u Bleiburg na odavanje počasti žrtvama jednog protunarodnog režima sovjetskog tipa.
Dobri ljudi nose dobre plodove, a zli ljudi zle plodove. Sad se vidi kakve je to plodove sa sobom donio predsjednik Republike Hrvatske (drugi po redu promašaj), Stjepan Mesić, zvan "Stipe" koji je za vrijeme svoja dva mandata svojim javnim nastupima na temu Drugog svjetskog rata na našim prostorima "odgojio" cijeli jedan fanatični niz zadrtih neoboljševika kojima su lažima, koje godinama lansiraju Ivo i Slavko Goldstein plus Tvrtko Jakovina i "Stipe", isprani mozgovi. Kad se ti mladi, nažalost, zadrti ljudi onda suoče s istinom - ostaju u šoku i iznutra su duševno isprazni, pa se drogiraju, umjesto da dobiju jedan demokratski odgoj, dostojan stoljetne hrvatske kulture i europske civilizacije. Međutim, kada umjesto vladavine prava imamo u Hrvatskoj vladavinu UDBO-MAFIJE, onda ne čudi da medijskim prostorom polako počinju vladati "mladi antifašisti", a u stvarnosti fanatični ekstremni neoboljševici. Jednom sam na web-stranici Foruma mladih SDP pročitao anketu u kojoj se doslovno postavilo pitanje što je bleiburško polje:
a) dobro nagnojeno polje?
b) polje stradanja nevinih?
Preko 60% anketiranih je zaokružilo odgovor pod a). Time su pokazali svoj odgoj koji su mogli dobiti samo od vrha Račanovog SDP-a, i od medija koji sustavno šire notorne laži o Hrvatima, o ustaškim zločinima koji, ne da zločini ustaškog režima nisu postojali nego su ih komunisti uvečali na n-tu potenciju, i bez ikakve samokritike su jugokomunisti desetljećima nakon rata prešućivali vlastite mega-zločine, i upirali prst u Hrvate ("hrvatske nacionaliste") i izmišljali "klerofašiste" i "ustaše", a to rade i danas - izmišljalju "ustaše" kako bi opravdali svoje postojanje kao neoboljševika i ljubitelja totalitarnog komunističkog sustava i Jugoslavije kao velikosrpskog babilona. Ti totalitarni ljevičari uspjeli su nacionalizam izjednačiti u percepciji s fašizmom i nacizmom. Slijedeći korak je da demokraciju proglase dekadentnom kao što je njihov uzor Josip Broz "Tito" proglasio liberalnu demokraciju dekadentnom, a isto je i Hitler tumačio. Jesu li Hitler i Tito (abedcednim redom) u pravu, ili?
O "Bleiburgu" je već sve objavljeno. Na bleiburškom polju se ne radi o zločincima koji su se tamo našli nego o hrvatskim izbjeglicama, i to preko 100 tisuća na bleiburškom polju i najmanje toliko u Sloveniji, sve zajedno preko 200 tisuća. Slovenski povjesničar Franc Perme je u svojoj knjizi naveo da je samo na tlu Slovenije od strane titoističkog režima ubijeno "196 tisuća Hrvata"! No, mladi i neodgojeni ili krivo odgojeni "antifašisti" bi rekli da je i slovenska zemlja dobro pognojena, a ne samo bleiburško polje. Ali, gori od tih mladih "antifašista" su oni koji su ih odgojili takvoj političkoj anti-kulturi, a njih možemo potražiti u vladajućim strukturama i strankama, počevši od Hrvatske demokratske zajednice i Socijaldemokratske partije pa do raznoraznih "publicista" i kvazi-povjesničara tipa Slavka Goldsteina, tog nekadašnjeg partizana, ili pukovnika JNA i ekonomista Dušana Bilandžića zvan "Dule", a viđen u svibnju 1945. kraj Maribora, baš tamo negdje gdje se u šumi Tezno nalazi najveća masovna grobnica u Europi koju je iskopala "narodna vojska" i tamo pobacala i sakrila narod kojeg je ubila! To je nama naša broba dala - zločinca maršala i njegove fanove u demokratskoj Republici Hrvatskoj, 13 godina nakon završetka velikosrpske agresije u kojoj je Vukovar srušen pod simbolima koji su se slavili u Srbu 27. srpnja 2008. godine - četnička mrtvačka glava i crvena zvijezda petokraka - simboli jugoslavenskog antifašizma. Pametnome dosta!
CBK
Post je objavljen 20.08.2008. u 15:41 sati.