CRNI BLOG KOMUNIZMA https://blog.dnevnik.hr/crniblogkomunizma
srijeda, 06.08.2008.
NE ŽIVITE S LAŽI!
Arhipelag Gulag – crveni zločini kroz prozu
Aleksandar Solženjicin bio je u Drugom svjetskom ratu oficir Crvene armije, bio je antifašist i kao takav završio je u jednom od brojnih koncentracijskih logora u Sovjetskom Savezu. Svoje svjedočanstvo o zločinima komunizma ostavio je ljudskome rodu u nasljedstvo svojim brojnim knjigama od kojih je najpoznatija „Arhipelag Gulag“ u kojoj je riječ o totalitarnom komunističkom sustavu, proistekao iz ideologije marksizma i derivata te ideologije, lenjinizma/staljinizma/titoizma. U kojoj je mjeri komunizam bio snažan na području Hrvatske u vrijeme režima boljševika Vladimira Bakarića, Ivice Račana i Stipe Šuvara svjedoči činjenica da je jedna nakladnička kuća iz Zagreba htjela za vrijeme Titove Jugoslavije objaviti Solženjicinov „Arhipelag Gulag“ ali je lokalni diktatorski režim u Zagrebu zabranio knjigu kako se ne bi zamjerili drugovima u sovjetskoj Rusiji. Poslije su srpski komunisti, vješti cincarski trgovci i bizantinci kakvi već jesu, tiskali Solženjicinovu knjigu u Beogradu, i dobro zaradili, pobravši nakladničku slavu jer Solženjicin nije bilo tko, Solženjcin je svjetski poznati disident iz doba svjetskog komunizma. Postoje u svijetu još samo dva disidenta osim Solženjicina, a koji su moralni autoriteti svoje epohe – to je također ruski disident, svjetski poznati Andrej Saharov, i hrvatski disident, svjetski poznati Dobroslav Paraga kojega u njegovoj domovini Hrvatskoj kriptokomunisti drže pod čeličnom cenzurom, što je u skladu s postulatima totalitarnog komunizma!
Ne moramo se, dakle, u Hrvatskoj busati u prsa kako „imamo Hrvatsku“ ili kako idemo putevima euroatlantskih integracija. Imamo drek na šibici dok ljudi poput Dobroslava Parage, koji je svoj život nesebično posvetio dobrobiti hrvatskom narodu, bivaju progonjeni zato što nisu pripadali komunističkoj nomenklaturi, i k tome još bili hrabri kritizirati jugoslavenski komunizam zvan „socijalističko samoupravljanje“. Za euroatlantske integracije je „hrvatska“ oportunistička, i jugoslavensko-balkanska elita žrtvovala suverenitet hrvatskog naroda koji ga je stekao i obranio svojim velikim dankom u krvi, silnim patnjama i mukama, a jedan od hrabrih vođa hrvaskog naroda je Dobroslav Paraga, ništa manji moralni autoritet od jednog Solženjicina, ako ne i veći!
Pravi vic predstavlja tvrdnja jedne savjetnice od predsjednika Mesića da se ovaj manipulator treba kandidirati za budućeg premijera Republike Hrvatske jer je navodno „moralni autoritet“ Hrvatske. Drek na šbici je Mesić, a ne moralni autoritet. Moralni autoriteti zovu se drukčije: pokojni Ivan Supek ili Ante Paradžik, ili Bruno Bušić, uz Dobroslava Paragu. Pa čak i jedan marksista kakav je bio pokojni filozof Milan Kangra je moralni autoritet u odnosu prema ovom vicmaheru koji predstavlja sramotu ove nacije. A da se radi o sramoti koja prati Hrvate svjedoči činjenica da su ga dva puta izabrali na predsjedničkim izborima. Istina, demokratska alternativa je u tom trenutku u Hrvatskoj već davno bila likvidirana i onemogućena nedemokratskim potezima i silovanjem pravne države, ali ipak! „Predsjednik Mesić drži mjesto najpozitivnijeg političara sa 23,9 posto predijeljenih“, kako piše Večernji list od 6. kolovoza 2008. godine, predstavljaljući anketu ili ispitivanje javnog mišljenja.
Jedini oporbeni list na hrvatskoj političkoj sceni, Hrvatsko pravo, obnovljeno od Dobroslava Parage prije ravno dvije godine, uzelo je za svoje geslo Solženjicinovu poruku: NE ŽIVITE S LAŽIMA! Ovih dana Hrvatsko pravo piše slijedeće:
„Ima puno istine u tezi da su Hrvati kao narod obdareni istodobno i najvećim blagoslovom i najvećim prokletstvom. Blagoslov bi se sastojao u prekrasnoj i bogatoj zemlji, moru i obali, kulturnom i duhovnom nasljeđu a prokletstvo u činjenici da Hrvati tim bogatstvom kao Božjim darom nikada nisu znali niti bili sposobni upravljati i gospodariti.
Jedan od snažnih razloga za to je činjenica da su vrijednosti kršćanske i uopće religiozne kulture prerijetko istinski zaživjele na ovom podneblju, jer ih je narod osim pučke religioznosti i rijetkih izuzetaka, u pravilu, na intelektualnom i političkom nivou izdavao, odricao ih se, sramio ili zanemarivao. Usprkos tom ogromnom jazu između običnog naroda i njegove uvjetno nazvane političke i državne elite kroz povijest, narodu kao da je zbog nekog prokletstva oduzeta pamet pa unatoč takvih vođa, on upravo takve u novije vrijeme izabire, jer što su gori i pokvareniji, to su narodu bolji i dobrodošli. Narod koji ne razlikuje i ne zna razlikovati dobro od zla, povijesno je proklet narod.
Zato se ponovno na početku ovog teksta nalazi snažna misao upravo preminulog ruskog mislioca i književnika Solženjicina, koju smo uzeli kao geslo pokretanja obnovljenog izdanja Hrvatskog prava on line u srpnju 2006. godine: „Ne živite s laži“ . U naše vrijeme pristati na životnu laž događa se u trenutku kada se sloboda razdvoji od istine, te postane sredstvo samouništenja u obliku golemog jaza između bogatih i siromašnih, stvaranja ekstrakapitala na temelju iskorištavanja tuđeg ropskog rada, podupiranja vladajućih elita koje su u službi protučovječnih, protuvjerskih i protunaraodnih interesa, nezasitnosti potrošačkog društva koje postaje samom sebi svrha pri tom uništavajući planet, itd.“
LAŽIRANI IZBORI – NE ŽIVITE S LAŽI!
Početkom kolovoza imamo i 16. obljetnicu krivotvorenih predsjedničkih i parlamentarnih izbora u Republici Hrvatskoj. Izbore je lažirao režim tadašnjeg prvog predsjednika Republike Hrvatske i vladajuće Hrvatske demokratske zajednice, a New York Times je, kako prenosi Hrvatsko pravo, uoči hrvatskih izbora iz 1992. napisalo slijedeći osvrt:
„Hrvatski vođa se u defenzivi bori za ponovni izbor, jer su na suprotnom kraju spektra Dobroslav Paraga i Stranka prava, koji su privukli veliko mnoštvo ljudi na njihovim skupovima. Neki analitičari se čude ukoliko su ankete može biti podcijenile njihovu potporu među biračima, jer bi ih dovela u neugodnu situaciju, priznati, da oni podržavaju takvu stranku. Gospodin Paraga dokazuje da bi Hrvatska trebala izbaciti Ujedinjene Narode /UNPROFOR GO HOME/, pripojiti Bosnu i Hercegovinu, i svom snagom voditi rat protiv Srbije u izgradnji snažnije Hrvatske.“
Tim je komentarom ugledni američki dnevnik The New York Times uoči ljetnih predsjedničkih i parlamentarnih izbora 1992. godine nagovijestio mogući radikalan obrat na predstojećim izborima u korist hrvatskog naroda dolaskom na vlast Hrvatske stranke prava i njezinog predsjednika Dobroslava Parage. Hrvati su glasovali za Paragu, vlast je izbore krivotvorila i hrvati su brzo zaboravili nepravdu koju su mu Josip Manolić, Franjo Tuđman i Stjepan Mesić tada učinili. Iako je Paraga pozvao Hrvate na masovni prosvjed protiv krivotvorenja volje hrvatskog naroda (Paraga je naime, suprotno rezultatima koje je prezentiralo izborno povjerenstvo, u stvarnosti bio ušao u drugi izborni krug, a HSP je odnio relativnu pobjedu s 35 posto osvojenih glasova) Hrvati su konformistički prešli preko izborne prijevare, i poslije birali one koji su ih prevarili. Pametnome dosta!
Poečtkom kolovoza imamo još tri događaja. Početak Olympijade u Pekingu. Ponavlja se 1936. i Olympijada u Berlinu. Naravno da se prilikom otvaranja olympijskih igara prisjećam okupacije Tibeta i represije kineskog komunističkog režima nad miroljubivim i duhovno jakim tibetanskim narodom.
Ljudi se nekad pitaju zašto je bezbožni nacizam slomljen tako brzo dok bezbožni komunizam traje desetljećima. Moj odgovor na to je da ljudima treba vremena da shvate jer komunizam je još opasniji od nacizma, i to zato što imalo slatkorječiva obećanja i nastupa s velikim lažima. Ljudima treba vremena da shvate da je velika laž velika laž a ne istina. Zato je komunizam u Rusiji i trajao gotovo 90 godina, pa i to još nije dovoljno svim ljudima da shvate. Tako u Rusiji neokomunisti zahtijevaju od Ruske pravoslavne crkve da Staljina proglasi svecem, i to, dakle, onog istog zločinca koji je pobio na tisuće pravoslavnih popova i sa zemljom sravnio tisuće crkvenih objekata. U Hrvatskoj ista situacija, Josip Broz Tito je za odnarođene jugoslavenske neokomuniste u Hrvatskoj gotovo svetac iako je najveći zločinac u „regiji“ kojega nisu uspjeli nadmašiti ni Slobodan Milošević i Radovan Karadžić.
Početkom kolovoza imamo, na današni dan, obljetnicu genocida u Japanu kada je američki predsjednik Truman zapovijedio bacanje prve atomske bombe, ali ne na agresora nego na japanske civile. Nečasnije još nijedna vlada na svijetu nije okončala neki rat kao što je to američka vlada učinila, u ime liberalnog Zapada. Sjećamo se s pijetetom stotine tisuća ubijenih u Hirošimi i Nagasakiju. Ozbiljni analitičari procjenjuju da je atomski napad na Hirošimu i Nagasaki proveden iz arsenala termonuklearnih bojevih glava koje je proizveo Hitlerov 3. Reich ali koji Hitlerov režim više nije imao vrijeme upotrijebiti na zapadnoj bojišnici.
Početkom kolovoza je i obljetnica Oluje – hrvatska vojno-redarstvena oslobodilačka operacija odstranjivanja velikosrpskg zloćudnog tumora s hrvatskog tkiva. Na proslavi obljetnice državni vrh nije pozvao niti jednog jedinog zapovjednika iz Oluje. Nazočan je bio samo brigadir u mirovini, g. Kotromanović, ali u funkciji izaslanika Socijaldemokratske partije na čelu sa Zoranom Milanovićem koji nije osjećao sram doći u Knin nakon što je bio na proslavi obljetnice četničkog ustanka u Srbu od 27. srpnja 2008. koji je tamo slavljen kao „antifašistički partizanski ustanak“.
Na kraju riječ, dvije o blogeru Nemanja. To je bloger koji živi s lažima! Napisao je post o rođendanu kvazi povjesničara Slavka Goldsteina, i uzdizao ga u nebesa, nazivajući ga živućom moralnom vertikalom i živućom legendom. To je naravno velika laž. Komentirao sam taj post na blogu koji nosi srpsko ime Nemanja, i autor bloga me pokušao isprovocirat, ne mogavši opovrgnuti moju kritiku na račun laudacije u čast Goldsteinu, pa mi je pod nos stavio „700 tisuća“ žrtava u „Jasenovcu“. Ne znam je li je taj drski i umišljeni tip mislio da ću ja opravdavat zločine? Ja sam mu samo odgovorio da je to što on navodi „700 tisuća“ jasenovačkih navodnih žrtava ista propaganda kao što smo se naslušali od propagande Slobodana Miloševića – „vožda“. Pored toga sam mu citirao službenu brojku jasenovačkih žrtava od „62 tisuće“, od toga „38 tisuća“ srpskih žrtava koje je javnosti predstavila javno-pravna institucija Republike Hrvatske – Spomen-područje Jasenovac – memorijalni centar, i to u svojoj knjizi koja je objavljena 2006. godine. Na to je bloger Nemanja nekolegijalno obrisao oba moja komentara – zato što je moralna kukavica i luzer kojemu zločinac Tito više znači nego blaženik Alojzije Stepinac. Nemanja – ne živi s lažima!
CBK, početkom kolovoza 2008.
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga Black Blog of the Communism
Prosvjećivanje o totalitarnom komunizmu / titoizmu, posljedicama marksističke (titoističke) ideologije danas, o žrtvama komunizma/socijalizma, kao i komentiranje političkih zbivanja u našem društvu i svijetu oko nas.
Zanima me prošlost onakva kakva je zaista bila kako bih imao miran i siguran život u sadašnjosti i budućnosti, jer:
Samo nas istina može spasiti!
Zanimaju me svi hrvatski i svjetski politički, ekonomski, kulturni i socijalni događaji, ali onako kako su se zaista dogodili.
Mišljenja sam da nam se servira potpuno kriva slika svijeta i povijesti. Korumpirani političari, pokvareni tajkuni, ratni profiteri, stvaraju nam iluziju koju održavaju mas-mediji, ujedno skrivajući istinu.
Mas-mediji ne služe narodu i ne služe kao pas-čuvar i korektiv vlade i vlasti nego predstavljaju instrument propagande za širenje velikih laži i pokoravanje čovjeka, naroda i većine društva volji materijalno bogate, utjecajne, pohlepne, bešćutne, parazitske manjine.
Stoga izvještavam o onome što se zaista dogodilo, i slobodan sam komentirati, a vi ste slobodni izreći svoje mišljenje, i ako se s vašim mišljenjem neću složiti, žrtvovat ću svoj život da možete izreći vlastito mišljenje. Mislite samostalno, razmišljajte autonomno i budite solidarni s dobronamjernim ljudima poput vas. Gori od onih koji čine zlo su samo oni koji o zlu šute!
Vaš CBK:-)
Erich Fromm
“Zar nije želja za preoblikovanjem svijeta po nekoj idealnoj slici važan dio čovjekovog bića? Osim toga komunističko društvo potkrada pojedinoj osobi njenu odgovornost: uvijek su “oni” ti koji odlučuju, a ne “on ili ona”. Privlačnost totalitarnog sistema, kojeg su nesvjesno iskusili mnogi ljudi, povezana je izvjesnim strahom od slobode i odgovornosti. To pojašnjava popularnost mnogih autoritarnih sistema.”
Link
CroSirmium
Korak od sna
Tragična misao
ZoomPolitikONjavascript:%20void(0);
Žubor vode
Borgman
ludlud
45 lines
Tinolovka
Krmeljava
Vjetar Tuge
Nova politika
Tisak i portali vijesti:
HRVATSKO PRAVO ONLINE
Tinolovka-News
Hrvatski online dnevnik SLOBODA
DRAGOVOLJAC
Dnevno.hr
Javno novinarstvo
Večernji list u Zagrebu
Zdravstveni (pre)odgoj
Anti-globalistički portal vijesti i komentara ASR
Geo-politički Europsko-Azijski Magazin
Skrivena am. povijest 20. st.
Svjetski antiglobalistički pokret ATTAC
Web-arhiva
Advance - Dnevne vijesti iz svijeta
Analiza i kritika politike Zapada
IX BOJNA HOS
www.crniblogkomunizma.blog.hr
e-Mail Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma:
hrcentar.izk@gmail.com
Memorijal žrtvama komunizma u Pragu, dok u Zagrebu imamo Trg maršala Tita i četvrt milijuna maršalovih žrtava ali ne i Trg žrtava komunizma
"POWER TO THE PEOPLE!"
(John Lennon)
John Lennon je rekao:
"Naše društvo vode luđaci, u svrhu ostvarenja luđačkih ciljeva.
Vjerujem da nama upravljaju luđaci, i da nas vode do ludoga kraja, i
vjerujem da će me luđaci zatvoriti, zato što to tvrdim."
PS: ubio ga je luđak.
“Za mene se bogatstvo jedne zemlje i snaga jednog naroda mjeri kvantitetom i kvalitetom intelektualnog potencijala. Revolucija ima samo onda smisla ako podupire rast i razvoj tog potencijala: znanstvenicima se treba ukazati respekt a dok spašavamo vlastitu kožu obezglavljujemo naš narod, mozak našeg naroda.” (Književnik i zagovornik Oktobarske revolucije Maksim Gorki u prosvjednom pismu boljševičkom vođi Vladimiru Iljiču Uljanovu Lenjinu.)
Kao što je Gorkijevo pismo bilo vidovito, tako je Lenjinov odgovor bio brutalan i primitivan:
“Nije pravilno bacati intelektualne snage naroda u isti koš s građanskim intelektualcima. Intelektualne snage radnika i seljaka rastu i učvršćuju se u borbi za pad buržoazije i njene pomagače – intelektualce, lakaje (sluge) kapitala koji su si umislili da su mozak naroda. U stvarnosti to nije mozak, to je drek.”
(Izvor: „Crna knjiga komunizma“, München – Zürich, 1998., izvorni naslov: „Le livre noir du communisme“, Pariz, 1997. Pozitivna kritika o Crnoj knjigi komunizma u svjetski poznatom i renomiranom „The New York Times – International“, od 21. studenog 1997. u članku Alana Ridinga pod naslovom: „Komunizam i zločni – Francuska četka za „best-sellere“)
Vrijeme preziranja uskoro je zamijenilo vrijeme hladnokrvnog ubijanja nevinih ljudi. Lenjin je uspostavio komunističku diktaturu jednog politički crvenog, ultralijevog, ekstremnog režima koji se odmah pokazao kao krvavi, teroristički režim. Brzo revolucionarna vlast više nije stupala reaktivno, kao obrambeni refleks protiv nasilnih carskih postrojbi već je nastupala aktivno. O karakteru Lenjinovih boljševika svjedočio je u kolovozu 1918. vođa menjševika Jurij Martov:
“U prvim danima njihovog dolaska na vlast, iako su ukinuli smrtnu kaznu, boljševici su počeli ubijati. Ubijali su zarobljenike iz građanskog rata, kao što rade još samo divljaci. Ubijali su svoje neprijatelje koji su se nakon bitke njima predali s lažnim obećanjem boljševika da će ih amnestirati. Nakon što su likvidirali desetke tisuće ljudi bez sudske presude, boljševici su krenuli u sveopće likvidacije ljudi. Osnovali su revolucionarni tribunal za suđenje neprijateljima sovjetske vlasti. Beštija je uhvatila miris tople ljudske krvi. Stroj za ubijanje ljudi u punom je pogonu. Gospoda Medvedev, Bruno, Peterson i Karelin, suci Tribunala, zasukali su rukave postajući krvnici. Politički teror kojega su boljševici uveli u listopadu proširio je svoje papke po cijeloj Rusiji.”
(Izvor: 'Crna knjiga komunizma'. Titova tzv. Socijalistička revolucija, raspaljena 22. lipnja 1941. kroz partizansku ustaničku pušku, kopirala je Oktobarsku revoluciju Lenjinovih boljševika, i po istom obrascu se od 1941. do 1945. obračunavala sa zarobljenim neprijateljima, kao u Rusiji 1918. – 1920. godine.)
„Ask not what your country can do for you
ask what you can do for your country“
(Predsjednik John F. Kennedy, anti-fašist, demokrat i
anti-komunist)
„Ich bin ein Berliner“
(JFK, u Berlinu, 1963. u znak prosvjeda protiv početka gradnje komunističkog Berlinskog zida.)
CROATIAN CENTER OF SURVEY THE CRIMINAL COMMUNISM - VOICE OF THE VICTIMS
e-Mail: hrcentar.izk@gmail.com
HRVATI, PROBUDITE SE!
Dobroslav Paraga
"Ne, nećemo biti zadovoljni dok pravo ne teče kao voda a pravda kao ogromna bujica!"
(Borac za ljudska prava Martin Luther King Jr.)
„Tko je radeći za neprijatelja vršio agitaciju i propagandu rječju, djelom i pismom, naročito književnošću i umjetnošću, kažnjava se smrću, a samo u slučajevima vrijednim naročitog obzira prinudnim radom i gubitkom građanskih prava, proglašenjem za neprijatelja naroda te konfiskacijom imovine.“
(Predsjednik boljševičkog, protunarodnog tzv. 'Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske', Vladimir Nazor, u Topuskom, 18. svibnja 1944. godine.)
„Goli otok“ – jugoslavenski „Dachau“, logor koji vlasti RH uporno odbijaju proglasiti edukacijsko-memorijalnim centrom po uzoru na jasenovački logor.
Povijesni dokumenti o cinkeru
Josipu Brozu "Valteru Titu"
„Ubrzo nakon okupacije svakog grada i sela, partizani su uveli strašnu diktaturu komunističke Partije. Počeli su s „likvidacijom” svih „sumnjivih” elemenata ili onih koji su im se činili dovoljno sumnjivima. Ali, kakvo je to „čišćenje” bilo!!“
(Iz dopisa britanskog veleposlanika u Vatikanu britanskom ministru vanjskih poslova, Anthonyu Edenu, 11. svibnja 1945. o događajima u Titovoj Jugoslaviji i obračunu jugokomunista s hrvatskim stanovništvom pod lažnim izgovorom klasne borbe s „ostacima fašizma“)
Centar medijske cenzure u Hrvatskoj
Prisavska kratkovidnica
Bez obzira kako se neka TV u Hrvatskoj zvala, TV laže!
TV ne predstavlja istinu. TV je zabavni park. Nikada od nas na televiziji nećete čuti istinu! Pričat ćemo i pokazati vam svako sranje koje poželite čuti i vidjeti. Lažemo kao na tekućoj traci, i notorni smo lažljivci. Trgujemo iluzijama, i ništa od toga nije istina. Stvarno mislite da je TV ujedno i realnost? To je ludost. Pogledajte se! Radite sve što i TV, govorite kao što govori TV, oblačite se kao što se TV oblači, jedete kao što TV jede, odgajate vašu djecu kao što to čini TV, i mislite isto kao i TV. Stoga, isključite taj TV, zdravlja i pameti radi!!!
Die Intelligenz einer Leserschaft erkennt man an ihren Fragen!
Inteligenciju čitateljstva prepoznaje se po njegovim pitanjima!
Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ)
Ne živite s lažima!
HRVATSKO PRAVO ONLINE
www.hrvatsko-pravo.hr
(Citat žrtve komunizma Aleksandra Solženjicina)
"Kad smo u ranu zoru napustili Užice, poput lopova, nitko nas nije ispratio, čak ni oni koji su nas voljeli." (Titov suborac, crnogorski boljševik, i disident, Milovan Đilas, o odlasku Josip Broza Tita i njegovih partizana iz srbijanskog grada Užice, koncem 1941. godine.)
Novinarka Hrvatskog Radio Vukovara, Alenka Mirković, kolegica Siniše Glavaševića, zapisala je ove retke u svojim uspomenama na bitku za Vukovar:
"Napokon sam uspjela upoznati i famozne hosovce. Stigli su još krajem rujna (1991. u Vukovar), no, odmah su otišli na položaje na Sajmištu gdje je bilo tako žestoko da se nismo usuđivali ići tamo, niti su oni imali vremena dolaziti k nama u štab. Prije nego su i došli u grad, izazvali su pravu buru. O njima su se pričale bajke: da su prošli specijalnu obuku, da su savršeno opremljeni i naoružani, da slušaju samo Paragu, da će, kad obrane Vukovar, krenuti do Zemuna, da su strojevi za ubijanje, gotovo šehidi (Božji ratnici)… Dugo nismo bili svjesni onoga što se s Hrvatskim obrambenim snagama i Paragom događalo u Zagrebu. Kada smo u (hrvatskim) vijestima čuli da ih nazivaju paravojnim formacijama bili smo ogorčeni. Naši su hosovci držali najteže položaje u gradu, ginuli danomice, a civili koji su se povlačili u sigurnije dijelove grada pričali su sa divljenjem i zahvalnošću kako je jedan od njihovih zapovjednika svojim ljudima rekao da će osobno ustrijeliti svakoga tko se sa položaja (prema neprijatelju) povuče a ne evakuira i posljednjeg civila… Vrijeđali su naše dečke koji su, vojni ili paravojni, u Vukovar došli. Od onih «regularnih» nije bilo ni traga…" (Izvor: knjiga Alenke Mirković pod naslovom "Glasom protiv topova")
<strong>"Ne bojte se Hrvata. To su plašljive životinje, strvinari. Ja sam se sa njima obračunavao u prošlom ratu /WWII/... Zapamtite, sa Hrvatima ne sme biti nikakvih razgovora - sa njima možemo razgovarati samo kroz puščane cevi. Oni su crna vojska Vatikana, a i sami ne znaju ko su. Granice srpskih zemalja dopiru doklen su naši hramovi, naši domovi, naši grobovi. Bog je s nama, jer ne otimamo ništa tuđe, nego tražimo svoje. Nek se Hrvati ispreče ispred nas, pa da vidimo kom obojci, kom opanci!"
Izjava srpskog šovinista i četničkog "vojvode", zapovjednika zloglasne tzv. "Dinarske četničke divizije" iz Knina u Drugom svjetskom ratu, "popa" Momčila Đujića, na beogradskom "nezavisnom" Radiju B-92 poslije pokolja nad 12 hrvatskih redarstvenika u Borovu Selu na Dunavu kod Vukovara, svibnja 1991.
Ratni zločinac Momčilo Đujić se s Hrvatima obračunavao na način da je njegova četnička jedinica izvršila etničko čišćenje hrvatskih civila u Dalmatinskoj zagori i kninskoj krajini. Ministarstvo pravosuđa SAD odbilo je zahtjev Ministarstva pravosuđa RH za izručenjem "popa" Đujića hrvatskom pravosuđu zbog optužbe za ratne zločine, jer Momčilo Đujić i njegova četnička jedinica imaju antifašistički status.
Dopisnik britanskog The Guardian iz bivše Jugoslavije, g. Ian Traynor, svjedočio je o odgovornosti britanske vlade premijera John Majora za ratnu agresiju Jugoslavije i Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu:
„Britanci su pomagali Miloševića najprije u Hrvatskoj, a onda na još teži način u Bosni. Britanski lordovi, nasljeđujući jedan drugoga kao međunarodni posrednici /lord Carrington, lord Owen/, i visoki vojni časnici na zapovjednim položajima u operacijama Ujedinjenih naroda (UNO), čuvali su Miloševića od intervencije Natopakta. Britanska vlada stavila se na stranu Rusa protiv Amerikanaca, otklanjajući pritisak od /srbijanskog i jugoslavenskog predsjednika/ Miloševića, a tog ratnog zločinca tretirala je kao ključ rješenja, dok je on bio najveći problem.“
Mi Hrvati imamo dvie narodne mane, iz kojih izvire sva naša nesreća: mi svakomu vjerujemo bez da promišljamo, i lahko zaboravljamo krivice koje nam drugi učine.
Ali, mi bar za čas, u sadanjosti, ne primamo pljuske za poljubce, krivicu za pravo, tlačenje za ljubav; mi ćemo današnje zlo i krivicu današnju do sutra zaboraviti, pa ako nam tko liepu rieč kaže, ponašati ćemo se kao da nismo bili prevareni, kao da krivica ni zala nikada nije bilo i kao da ih već nikada ne može biti; nu danas, dok ne zaboravimo zlo i dok nove prazne rieči ne čujemo, mi se držimo kako valja.
Pametan čovjek, Dr. Ante Starčević, slijedite njegove ideale!
"Tko može pogledati u povijest Jugoslavije sa svim tim prevarama, ubijanjima, zavišću, osvetom, bijedom, ponižavanjima i drugim simptomima mentalnih bolesti, i zaključiti da je to bila normalna zemlja? Nije bila! Normalne osobe su bile pregažene tom abnormalnom poviješću, ali narcisi su cvali, uključujući i mojega djeda jer su se osjećali kao kod kuće u tako nestabilnom okruženju. Njihova bolest je funkcionalna u zatrovanom društvu, a disfunkcionalna u mirnom i stabilnom okruženju. Pa karijera mojega djeda je krenula nizbrdo čim se preselio u stabilnu, demokratsku Ameriku. Jedva da je znao što će sa sobom kad ga više nitko nije kanio ubiti!.”
Sociolog Stjepan Meštrović (profesor na sveučilištu u Texasu/USA), unuk kipara Ivana Meštrovića
George Orwell:
U ovo vrijeme univerzalnoga /globalnog/ varanja, revolucionarni akt predstavlja izreći istinu.
Sloboda je slobodno reći da je 2+2=4
Predsjednik Ab Lincoln:
Sila novca izrabljuje narod u mirnodopsko vrijeme, i kuje zavjeru u vrijeme rata. Sila novca je više despotskija od monarhije, bezobraznija od autokracije i više sebična nego birokracija.
Mathias Richling:
Moral je uvijek dolazio s ljevice, onoliko dugo dok nije došla na vlast. Otkad je ljevica na vlasti, moral više ne postoji!
Slobodan čovjek kaže:
Smisao totalnoga nadziranja građana nije u tome da se uhvati teroriste nego smisao nadziranja leži u identificiranju i eliminaciji svjedoka koji skidaju krinku sa zločina vlasti i njihovih doušnika i ljudi u sjeni.
Sloboda mišljenja u liberalnoj demokraciji vrijedi samo onoliko dugo koliko govoriš ono što vladi odgovara.
Predsjednik Thomas Jefferson:
Tko si dozvoli jednom lagati, lakše će lagati drugi ili treći puta, sve dok čovjek koji laže s vremenom postane notorni lažljivac.
Filozof Voltair:
Službena povijest je laž o kojoj su se neki dogovorili da tako bude iako se tako nije dogodilo kako se tvrdi.
Jean de la Bruyere:
Sušta suprotnost od onoga što se općenito vjeruje je istina.
George Bernard Shaw:
Sve velike istine počinju kao blasfemija.
Mark Twain:
Dok istina oblači cipelu, laž je već tri puta obišla globus.
H.G. Wells:
Povijest čovječanstva sve više postaje utrka između prosvjećivanja i katastrofe.
Njemački novinar Peter Scholl-Latour:
Sloboda zapadnoga tiska, koja je veća nego u ostalim dijelovima svijeta, u konačnici je sloboda 200 bogatih ljudi da objave svoje mišljenje.
Burkhard Hirsch:
Država u kojoj su svi sumnjivi, sama je sumnjiva.
Halo robovi:
U starom Rimu je jedan senator predložio da se sve robove označi bijelom trakom, kako bi ih se bolje uočilo. "Nikako", reče jedan mudri senator, "Kad vide koliko ih ima, pobunit će se protiv nas!"
Evolucija svjesnog čovjeka:
Htio sam mlijeko, dobio sam svoju bočicu. Htio sam roditelje, dobio sam igračke. Htio sam učiti, dobio sam svjedodžbe. Htio sam posao, i dobio sam posao. Htio sam živjeti smisleno, dobio sam karijeru. Htio sam sreću, dobio sam novac. Htio sam istinu, dobio sam laž. Htio sam nadu, a živio sam u strahu. Htio sam živjeti... no životarim, ali, hvala Bogu, probudio sam se!
Oni kažu - terorizam mora biti iskorijenjen - a sami ga proizvode!
Oni kažu da se mora izvršiti atomsko razoružavanje, a sami posjeduju atomsko oružje!
Oni kažu da se treba boriti protiv diktature, a sami su diktatori!
Oni kažu da se demokracija mora širiti, a ukidaju je kod sebe!
Oni kažu da žele mir, a raspaljuju ratove!
Oni kažu da se bore za ljudska prava, a krše ljudska prava bez kajanja!
Po njihovim će te ih plodovima prepoznati!!!
Ono što oni drugi žele od tebe jeste: živi u strahu, bulji u TV, konzumiraj, budi poslušan, drži svoju gubicu zatvorenu i nastavi sanjati.
Stoga, budi hrabar, isključi TV, odjebi konzum, uspravi se, reci nešto, i probudi se!!!
Vladajući političari u Hrvatskoj nisu tu da nešto promijene na bolje; oni postoje jer je njihova zadaća u ime vlasti održavati status quo.
Oni koji iz ljubavi prema miru vlastito oružje pretvaraju u plug, obično poslije oru za račun tuđinca i porobljivača!
Kaže bankar medijskom tajkunu: ti ih učini bedastima, ja ću ih učinit siromašnima.
Najveća zavjere od strane vlasti je kad vlasti tvrde kako ne postoji zavjera vlasti protiv naroda.
Liberalna demokracija je kao teatar - smijemo gledati, pljeskati i diviti se onima na vlasti.
Oni ljudi koji se ne zanimaju za istinu, bivaju kažnjeni tako da nad njima vladaju korumpirani zločinci; tako su npr. kažnjeni Hrvati!
CO2 ima udjel u atmosferi od samo 0.03% (po Wikipediji), a čovjek doprinosi tome samo 5% (po izvješću OUN), znači, samo 0,015%. I sada takav mali udio šteti atmosferi i vodi do promjene klime? Gluposti!!!! Promjene klime nastaju uslijed ciklusa Sunca.
Globalna elita ne producira vrijednosti nego manipulira i profitira od vrijednosti koje mi svi zajedno proizvedemo.