Tebe tražim...

četvrtak, 31.03.2005.

EMAUS

Ako te muče neizvjesnosti, nesigurnosti, trpiš, i sve ti se čini bezizlaznim, besmislenim, bespovratno izgubljenim. Ako se tako osjećaš, ako si pun razočaranja i gorčine, ako ne znaš što bi sa sobom, onda si poput prvih i tolikih drugih Isusovih učenika prije nego što su susreli Njega kao uskrsnuloga.

Ali, nakon tog susreta, oni su postali drugi ljudi, ljudi koji su iskusili Božju blizinu i snagu.

Želim takav susret i tebi. Neka ti se Gospodin daruje, otvori ti oči i učvrsti tvoje korake...

srijeda, 30.03.2005.

... I TEBI...

Uskrsli Isus dolazi i govori: »Mir vama!« Svakom onom koji povjeruje uskrsli Gospodin daje mir koji nadilazi svako srce. Dakle, mir je dar onom koji povjeruje da je Bog živ, da je Isus Tu među nama, i stavlja Boga na prvo mjesto u svom životu. Isus želi dati mir svakom čovjeku, jer došao je među nas da nas spasi, a ne pogubi. To je volja Očeva, a Isus je ispunja do kraja. Zbog te silne ljubavi Toma govori vidjevši Isusa živa: »Gospodin moj i Bog moj!«, a Isus odgovara i tebi i meni: »Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!«

utorak, 29.03.2005.

MIR VAMA...

Neka Tvoj mir siđe na nas.
Neka Tvoj mir ispuni naša srca.
Neka nas Tvoj mir učini nemirnima.
Neka nas Tvoj mir ispuni čežnjom.
Neka nas Tvoj mir odvaži za tminu.
Neka nas Tvoj mir obraduje životom.
Neka nas Tvoj mir pouči u vjernosti.
Neka nas Tvoj mir ispuni traganjem.
Neka Tvoj mir bude odgovor na moja pitanja.
Neka Tvoj mir bude s nama.

ponedjeljak, 28.03.2005.

USKRSNI PONEDJELJAK

Prvi je dan po Uskrsu. Dok smo jučer najveći kršćanski blagdan Uskrs proveli u zajedništvu s obitelji, danas nam je podijeliti ga sa širom zajednicom u kojoj živimo. U kršćanskoj radosti i zajedništvu promišljati ono za što, odnosno za koga smo se opredijelili. Danas treba nastaviti živjeti uskrsnu radost i obećanja u stvarnom, konkretnom životu. Životu u kojem nam nije lako, gdje nas svakodnevno na tisuće zamki vreba. Nesigurnost je jedna od tih točki i zamki.

Svijet u kojem živimo nije siguran. Strahovi nas okružuju sa svih strana. U tom i takvom svijetu kršćanstvo kao da više nije u modi. Postavljamo si stalno neke druge, važnije ciljeve života. Kao da ćemo za vijeke živjeti na ovoj zemlji, po kojoj zapravo i kao bogataši i kao siromasi hodamo koracima straha. Sve smo drugo već pronašli i spremamo se pronaći, ali kao da smo prečuli i zaboravili da Boga prvo moramo naći! Zašto Boga u svom životu moramo naći? Zato da bi taj naš život na zemlji imao smisao. Biti bez smisla u životu zapravo znači biti “mrtav” i hodati na nogama ovom zemljom.

Razmišljajmo danas o svome životu i upitajmo se što nas to ispunja i što nas to čini sretnima? Možda ćemo mnogo toga nabrojati, a možda i ne. No, iza svega nabrojenoga dolazi još jedno pitanje: “Da li nas zaista sve to čini sretnima i ispunjenima do kraja?” Ako se iskreno pred sobom stavimo u razmišljanje onda će odgovor sigurno biti: “Ne.” Što nedostaje? Netko tko svemu od najjednostavnijih stvari u životu, pa do najsloženijih znanstvenih procesa i otkrića daje smisao. To je Bog i život koji se živi s Kristovom Riječju.

Danas u vrevi i brzini života mnogi od nas se rijetko i sjete osim kakve molitvice, “na brzinu” promišljati, pa i činiti nešto dublje i više. Mnogi su se udaljili od Boga iz samo njima znanih razloga i sve je dobro dok u životu “ide kako-tako”. Današnje društvo i svijet su toliko potrebni Božje Riječi, blagoslova i molitve, a mi smo Božju Riječ gurnuli na policu ormara koju je zavila prašina. Danas na Uskrsni ponedjeljak Gospodin nas poziva da nastavimo s njime na putu života ili ako smo se udaljili od tog izvora ljubavi da mu se vratimo. U tom povratku budimo ponosni na to što pripadamo velikoj zajednici kršćanske braće i sestara, koja nas kao svjetlo svijeta poziva na međusobnu ljubav. Ta međusobna ljubav u Kristu može mijenjati svijet.

Uskrsli Krist nas danas poziva da iskušamo snagu njegove Riječi i da po njoj vidimo i ubiremo plodove na svom životnom putu. Zato umjesto par sati pred TV-om uzmimo Božju Riječ, pomolimo se i dopustimo da nam Duh Božji progovori po njoj i tako nam da putokaz i smisao na životnom putu na kojem jedino tako možemo imati nadu da problemi i poteškoće nisu nešto što će trajati zauvijek. Ustrajmo u tom traženju iz dana u dan. Tada ćemo osjetiti u našim životima da ima netko tko se za nas brine Očinskom ljubavlju i danas nas poziva da mu se s vjerom prepustimo u svim situacijama života. Ma kakve one bile i koliko teške, znajmo da ih je uskrsli Krist već riješio na najbolji način za nas.

Danas na ovaj prvi dan po uskrsnuću Gospodinovu budimo sigurni da nismo sami na putu života i da je Isus uskrsli s nama onako kako je obećao. Poziva nas da i mi budemo s njime na našim životnim putevima, radostima ali i tugama. Isus nam govori danas i uvijek: “Uzdaj se u mene neću te ostaviti ni pred jednom situacijom tvoga života.” Izmolimo danas od uskrsloga Gospodina vjeru u njegovu Radosnu vijest koju nam je donio, da ne ostanemo u kaljuži, bljedilu i nesigurnosti života i svijeta, jer on nas ljubi, Bog koji je sama ljubav. Upravo te riječi svetog Ivana: “Bog je ljubav” bijahu i geslo našeg dobrog kardinala Franje Kuharića. Te su riječi njega pratile na životnom putu i davale nadu, neka i nama budu svjetlo, nada i sigurnost iz koje svaki dan:

KLIKNOMO RADOSNO, JER JE VELIK MEĐU NAMA SVETAC IZRAELOV.

nedjelja, 27.03.2005.

SRETAN USKRS

"Ovo je dan što ga učini Gospodin: kličimo i radujmo se njemu!" (Ps 118, 24)

Dok smo se kroz šest tjedana pripremali duhom, tijelom i u materijalnim stvarima za ovaj današnji dan, možda smo malo razmišljali o njemu samome, a više nam je bilo bitno da simbolikom budemo blizu tome događaju. Možda jednostavno nismo stigli u duhu u promišljanju otići dalje od simbolike.

Isusovo uskrsnuće ujedno je i nada u uskrsnuće svih ljudi. Na današnji dan sjećamo se Isusova uskrsnuća i slavimo obećanje novoga života u vječnosti. Stoga različiti uskrsni običaji diljem Hrvatske i svijeta sadrže obrede prijelaza kojim se u Korizmeno vrijeme pripravljamo za napuštanje starog smrtnog čovjeka (poziv na obraćenje na početku, te različiti oblici “čišćenja” duha, tijela i stvari, prema kraju tog razdoblja) i uvodimo u novo stanje života s uskrslim Kristom u vječnosti.

Znamo često reći da je to jedan od najvećih naših blagdana, a zapravo je najveći blagdan. Isus je bio prvi koji je uskrsnuo, a s njime po krštenju, jer smo u njegovu smrt kršteni i mi imamo ne samo obećanje, već i sigurnost da ćemo uskrsnuti na život vječni.
Isusovim uskrsnućem sve je novo preobraženo i zato je Uskrs eksplozija radosti, svjetlosti, mira ljubavi i slobode. Uskrsnućem Isus nije nekamo otišao od nas, već je na jedan novi način produhovljen zauvijek došao k’nama. Također ni svijet od toga trenutka više nije isti. Stari svijet u kojem je vladao grijeh, patnja i smrt više ne postoji, jer stvoren je novi svijet u kojem je sve preobraženo i otkupljeno te ne može propasti. U svakom od nas Isusovim uskrsnućem uspostavljene su nove sile, a to je Bog sam. Isus nam šalje svoga Svetoga Duha koji nas mijenja da možemo biti mi kao i on, te da možemo činiti isti što i on u vjeri. Starozavjetni svijet je dignut na jednu novu razinu u kojem smo mi baštinici Isusa Krista. Najveća baština koju smo primili osim, vječnoga života po uskrsnuću je mogućnost opraštanja grijeha. Isus je to ostavio Crkvi i svećenicima, ali i mi sami jedni drugima možemo opraštati grijehe. Kako bi svijet danas samo izgledao drugačije kada bi se u sebi otvorili međusobno i bili zaista sposobni priznati i opraštati jedni drugima, umjesto da se bojimo jedni drugih. Kolike bi obitelji, brakovi, prijateljstva i ljudi bili sretniji na ovoj zemlji. U svijetu bi bilo manje zla i nepravdi kada bismo stvarno činili ono za što nas je Isus osposobio dajući svoj život na križu za nas.

Razmišljajmo danas na ovaj najveći sveti dan kršćanstva o tome tko je za nas Isus i što on nama znači u životu.
Je li Isus danas i TVOJ prijatelj? Prijatelj kojem vjeruješ ?

Danas na Uskrsno jutro prisustvujemo pobjedi života i početku Crkve i na tome treba ležati temelj naše vjere, ufanja i nade. To je stvarnost koju moramo ugraditi u svoja bića, koju moramo slaviti, jer s njome su pobijeđeni svi neprijatelji čovjeka. Čovjek i sve oko njega je u Božjoj ruci koja s Uskrsom ima posljednju riječ nad patnjom, zlom, bolestima, ovisnostima nad starim svijetom kojeg je zamijenio novi Uskrsni svijet.

Danas prihvatimo Isusa uskrslog za našeg prijatelja na putu života. Otvorimo mu svoje srce i tako doživimo Uskrs srca, a to znači živjeti u svjetlu Božjem, ne zadovoljiti se zemaljskim jelom i pilom, ne iscrpljivati se brigama za sutra. Kršćanska dušo, danas na Uskrsni dan budi čista, vjerna, pravedna, krotka i ponizna. Budi oduševljena za svaku kršćansku krepost i svoje misli i osjećaje upravi svome Ocu Nebeskom. Neka danas Isus uskrsne i u našim srcima kako bismo se sreli s njime. Možda će nam u tom susretu “gorjeti srce” kao i učenicima na putu u Emaus, prije no što Isusa uskrslog prepoznaše u lomljenju kruha. Neka nam uskrsni zvukovi zvona što su tri dana zamrla za vremena trodnevlja, koja nekako drugačije danas zvone svečani Aleluja - Slavite Gospodina donesu uskrsnu radost. Radost koja će nam uvijek davati nadu, jer s uskrslim Kristom i mi ljudi živimo vječno. S mislima i nadom u život vječni, radujmo se danas uskrslom Kristu i opredijelimo se za njegov put. Put kojim nas sigurno vodi k spasenju po svojoj Božjoj Riječi.


"Ustani, zasini, jer svjetlost tvoja dolazi, nad tobom blista slava Gospodnja. Gledat ćeš tad i sjati radošću igrat će srce i širiti se..." (Iz 60, 1.5)

subota, 26.03.2005.

VELIKA SUBOTA

Danas na Veliku subotu ti mirno počivaš u Josipovom grobu, tvoje otkupiteljsko djelo za čovječanstvo je dovršeno. Isto kako se Gospodin odmarao nakon velikih dana stvaranja svijeta, tako se i ti sada odmaraš nakon spasiteljskog djela. No, ni tu u svome miru “ne miruješ”, jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj. U grob si sa sobom ponio sve naše neprijatelje, sve grijehe i sve ono što razara na ovoj zemlji tvoje stvorenje čovjeka, prirodu i čitav svijet. Danas nad tvojim grobom stoji tvoja majka Marija i duboko u svom srcu promišlja. Ona je živjela s tobom, ali i bez tebe, dok si koračao ovom zemljom, ali sada je ostala bez tebe. Nije sama, ona je po Isusovim riječima upućenim ljubljenom učeniku Ivanu “Evo ti majke” (Iv 19, 25-27) postala i naša majka. Naš uzor, naša nada u boli i dostojanstvu. Primjer vjere u tebe.

S Marijom, danas i mi uđimo u mir i posjetimo tvoj grob. Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha. Za sva naša progonstva, besmisao života, patnje, ovisnosti, bolesti i žalosti.

Danas na Isusovom grobu priznajmo i predajmo mu sve svoje životne situacije, priznajmo mu svoje krivice i položimo ih u njegov grob. S nadom u otkupljenje za vječnost. Zastanimo danas i duboko razmišljajmo o svem djelu koje je za nas Isus učinio i recimo mu HVALA.

Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti. S tom nadom iščekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova.

petak, 25.03.2005.

VELIKI PETAK

Na Veliki petak sjećamo se Isusove smrti na križu. Danas je dan kada je za otkup svakog čovjeka svoj život Isus na križu predao. Na ovaj dan potpunog ljudskog pada i sramote u kojem je ova naša zemlja primila na sebe zločin ubojstva samoga Boga, prisjećamo se Isusova pribijanja, razapinjanja i smrti na križu. Danas nema svete mise na klasičan način, ali obredi Velikog petka su prebogati ganućem i ljepotom molitve za Crkvu i čitav svijet. Moleći, klanjajući se i ljubeći križ danas razmišljajmo o tome kako smo ubojstvom Sina Božjega ubili sami sebe, svoga stvoritelja i vladara neba i zemlje. Isus koji je uzeo naše grijehe, patnju i smrt i svojom nas smrću toliko uzljubio, darovao nam otkupiteljski vječni život. Bio je na današnji dan najjadniji, najosamljeniji i najžalosniji čovjek ljudske povijesti. Čovjek-Bog jedini bez ljage grijeha raspet i umro na križu. Današnji dan nam je pokazao koliki je mrak ljudskog stvorenja u njegovoj duši i kolika može biti opakost ljudskih djela. Nemilosrdnost i zloća koja je nevinoga pribila na križ sramote među razbojnicima. Danas nam se čini, da nas obavija tama ljudske slabosti, da padamo u ponor iz kojega kao da se više nikada nećemo vratiti. Ubivši Krista svi nam se ljudski drugi zločini, koliko god strašni bili čine “mali” naspram ove smrti čovjeka i Boga. U tom mraku Velikoga petka, moleći i klanjajući se njegovu svetu križu osjetimo silnu utjehu i neka se na nas i u naše duše izliju i urežu njegove riječi “Oče oprosti im jer ne znaju što čine.” (Lk 23,34).
Mi smo ga izrugivali, on nas je blagoslivljao;
Mi smo ga svukli, on je nama prao noge;
Mi smo ga razapeli, a on nam je opraštao;
Mi smo ga ubili, a on nas je otkupio.

Isus Krist je svojom patnjom i smrću na križu svima našim križevima i patnjama života dao smisao. Nakon njih ne ostaje samo grijeh i smrt već slijedi Uskrsna pobjeda. Na današnji dan su izokrenute vrijednosti. Vrijednosti, kojima Bog nije na strani onih koji žive pod maskama života, u lažima... s ratovima i bučnim hvalospjevima o sebi i svojim djelima, oni danas postaju gubitnici. Križ koji je još uvijek sramota i ludost mnogima (pa ga se čak i srame imati u svome vidokrugu, ili su ga sveli samo na "ukrasni predmet"). Upravo taj križ je dokaz da Isusovu muku mogu shvatiti i razumjeti samo oni koji su u vlastitim srcima iskusili muku i bol. Kristov križ i muku štuju samo oni koji znaju što znači biti ponizan i grešan pred očima Božjim. I upravo taj križ kojem ćemo se danas klanjati i kojeg ćemo danas poljubiti je potvrda da se isplati svaka naša patnja i život za drugog čovjeka.

Od danas znamo da se može drugačije s žrtvom Kristova križa, ljubiti čitav svijet i svakog čovjeka. Kao što je povijest zastala i preokrenuta na dan rođenja u Betlehemskoj štalici, tako i danas je povijest stala na Kalvariji za čitavo čovječanstvo. Gospodin nas je svojom ljubavlju i žrtvom na križu otkupio i zbacio Sotonu s njegova prijestolja. Čovječanstvo je razdijeljeno na one protiv i na one za čovjeka.

Danas nađimo trenutak mira i tišine u svojim dušama i opredijelimo se - budimo na Isusovoj strani, da bismo iz smrti Velikoga petka uskrsnuli na vječni život.

četvrtak, 24.03.2005.

VELIKI ČETVRTAK

Danas na Veliki četvrtak, prvi dan svetog trodnevlja Kristovi vjernici i čitava Crkva sjeća se dana Isusove Večere Gospodnje i ustanovljenja Euharistije (od grč. eukharistia - priznanje zahvalnost u širem smislu “žrtva zahvalnica”). Na ovaj dan Isus je posljednji put proslavio s svojim učenicima blagdan Pashe i ustanovio svetu Euharistiju - misu. Najveći čin kršćanskog kulta i jedan od glavnih sakramenata, po kojoj se svi kršćani svijeta prepoznaju. Danas je Isus ostavio svijetu znakove svoje trajne prisutnosti u kruhu i vinu i tako predao čitavom čovječanstvu svoje Tijelo i Krv, kao polog i garanciju pobjede nad zlom, patnjom i smrću.

Na današnji dan Isus je izdan od Jude, uhićen i sutski ispitivan pred svećenstvom i rimskim namjesnikom Pilatom. S tim činom je čovjek, njegovo stvorenje, nepovratno pao u ponor mržnje prema Bogu.

U liturgiji danas prolazimo dvoranom posljednje večere koja se odvija u kući za vrijeme židovskog blagdana Pashe koju je Krist proslavio s dvanaestoricom apostola. Sva četvorica evanđelista nas izvješćuju o tome događaju u kojem su se zbila dva važna događaja:

Prvi: Krist je navijestio da će ga jedan od dvanaestorice njegovih učenika izdati i to onaj kako kaže (Mt 26,17-26) koji s Isusom zajedno umoči ruku u zdjelu ili pak kako bilježi (Iv 13,21-30), onaj kome će Krist dati umočeni zalogaj.

Drugi: Isus je danas prvi puta "pričestio" svoje učenike. Dok su blagovali Isus je uzeo kruh zahvalio, razlomio i davao učenicima govoreći: “Uzmite i jedite! Ovo je tijelo moje”. Zatim je uzeo čašu zahvalio i dao učenicima govoreći: “Pijete iz nje svi, jer ovo je moja krv, krv saveza koja se prolijeva za sve za oproštenje grijeha. Ovo činite meni na spomen. (v. Mt 26,26-30; Mk 14, 22-25; Lk 22,15-20).

Ovim Isusovim činom ustanovljen je novi vječni savez između Boga i ljudskog roda. Taj savez sklopljen je na brdu Kalvariji. Isus je ugovor toga saveza potpisao svojom krvlju. To je novi savez, po tome što je stari sklopljen preko Mojsija na brdu Sinaj te “zapečaćen” krvlju obrednih jaraca i junaca (v. Heb 9, 13-14).

Dok je Juda pošao izdati Sina Božjega, Isus je davao svoje posljednje upute Crkvi i čitavome svijetu. Iz tih uputa zrači duboka ljubav i briga za čovječanstvo bez pridržaja, jer znao je Isus kakav mu je put proći iz smrti u novi vječni život.

Sve što nam je Isus Krist donio sadržano je u tom novom savezu između Boga i čovjeka. Blago koje nam je Isus donio su njegova Riječ i on sam, sakramenti i snaga Duha Svetoga. Sve što Crkva ima kroz vjekove i sva njena snaga i milost nalazi se u ovom sakramentu Euharistije koji je Isus ustanovio pred svojim učenicima na Veliki četvrtak prije svoje pregorke muke. Sveta misa je najveća snaga i blagodat za svakog čovjeka u svakoj poteškoći. Misa i Crkva s njome je onaj događaj i mjesto gdje možemo najbolje upoznati onoga koji je umro za nas Isusa i Boga koji ga je darovao za žrtvu otkupljenja svih ljudi iz ljubavi. Praksa svetkovanja Euharistije potječe iz najranijih vremena kršćanstva do danas. Oblik sporednih dijelova se mijenjao kroz povijest, ali glavni dio pretvorbe (u teologiji se taj trenutak naziva transupstancijacija od novolat. promijena biti - teol. u misnoj žrtvi Božjom snagom ostvarena je pretvorba kruha i vina u tijelo i krv Isusa Krista), koji se sastoji od već spomenutih Kristovih riječi ustanovljenja uvijek je ostao isti.

Jesmo li mi svjesni značenja i moći Euharistije? Zato se danas posebno potrudimo dolaskom na svetu misu ući u mir i tišinu duše i srca, stati pred Gospodina, otvoriti mu srce i priznati grijehe. Ući u molitvu i čuti njegovu Božju Riječ. Moliti zajedničku vjerničku molitvu, Euharistijsku molitvu i molitvom “Oče naš” pripremimo se na blagovanje njegova svetog Tijela i Krvi kojom nas je otkupio i oslobodio te rodio na novi vječni život. Recimo mu za tu njegovu veliku žrtvu ljubavi Hvala. Neka nam od danas Isuse Euharistija bude najvažniji susret s tobom na koji ćemo radosno doći.

X. Isusa svlače

“Vojnici pak uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela...da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku” (Iv 19, 23-24).

Isus je donijevši svoj križ na Kalvariju konačno mogao zastati. Zastati da ljudska opakost i bezobzirnost obesčasti i ono najintimnije na ljudskom biću. Svukoše ga i izložiše njegovo sveto tijelo grešnom pogledu ljudskom. To je bila posljednja stepenica koju je morao proći do križa, ostavši gol, prezren i sam. Promatrao je u tom činu ljudski pad, zloću i sljepoću. Miran i riješen da ide do kraja u smrt iz ljubavi prema čovjeku. Čovjeku koji ga je sramotno svukao, da bi ga čovjek-Bog zaogrnuo plaštem nevinosti.

Suprotno ovome danas na sveti Veliki četvrtak Isus je učinio još jedno djelo ljubavi. Prije Večere Gospodnje Isus je skinuo plašt, opasao se ubrusom i svojim učenicima oprao noge i obrisao ih ubrusom (v. Iv 13,1-30). Ljudska ga je zloća svukla, a Isus nam svojim primjerom poniznosti daje zapovijed bratske ljubavi.

Gospodine blagoslovi nas s oltara sjećanja na Večeru Gospodnju i ustanovljenje Euharistije. Svojim nas Svetim Duhom povedi, daj snage i hrabrosti da činimo dobro jedni drugima slijedeći tvoj primjer ljubavi i poniznosti.

srijeda, 23.03.2005.

VELIKA SRIJEDA

Danas dan prije nego što će se zbiti veliki i sudbonosni događaji za čitavo čovječanstvo posvjestimo si činjenicu da živimo na zemlji koja nam je svima kao neka “orahova ljuska” zajednički dom. U tome domu nije uvijek lako živjeti. Zemlja nam daje, ali zemlja nam i uzima i u tom davanju i uzimanju mi smo razapeti stalno između dobra i zla. Željeli bismo činiti dobro, ali rana-e prvoga grijeha uvijek nekako nadjačaju ono dobro u nama i mi smo spremni pogaziti svoju savjest i zatvoriti se u svoju sebičnost. Tražeći za sebe, a zaboravljajući druge. Strahovi svijeta i naši osobni strahovi suprotstavljaju se Božjem povjerenju. Mentalitet ovoga svijeta postaje ono prema čemu se vladamo, kao da nikada s ove zemlje nećemo otići, kao da smo njeni vladari i apsolutni gospodari. S istim takvim stavovima, i ako su vidjeli Isusa i bili svjedoci svega dobra što je činio, ljudi onoga vremena nasrnuli su na njega, pokušali su ga uništiti. Mislili su da će to raspećem na križ zaista i učiniti, ali prevarili su se. Nebeski Otac je za svog Sina imao drugi, otkupiteljski plan. Danas nakon svih dramatičnih zbivanja, kada Isus živi među nama kao Uskrsli već više od 2000. godina, oni koji još nemogu shvatiti da ga nisu uništili pokušavaju nauditi njegovoj Crkvi. Slaba je, jer je sastavljena od grešnih ljudi. Crkva Kristova je stoga stalno na putu izgradnje boljeg i pravednijeg svijeta, između dobra i zla. Svijeta u kojem će svaki čovjek, zaista potpuno u iskrenosti i povjerenju, drugome čovjeku postati brat u Kristu Isusu. Koji je za nas dao svoj život na križu kao otkupiteljsku cijenu za sve nas.
Danas zato postanimo svjesni svih negativnosti svijeta, njegovih mijena i prolaznosti te se odlučimo živjeti za vječne vrijednosti. Slava svijeta brzo prolazi i zato je potrebno biti stalno u prepoznavanju “ovdje i sada”. Prepoznavanja i življenja "znakova vremena" s kojima ćemo padajući i posrćući, ali i dižući se ponovno živjeti za pomoć bližnjemu bratu i sestri. Osvijetliti svojom svjetiljkom put onima koji su u traženjima vjere i života na slavu Spasiteljeve muke, njegove žrtve i otkupljenja iz ljubavi za nas.

VII. Isus pada drugi put pod križem

“Krist je Božja sila i Božja mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi, i slabo Božje jače je od ljudi” (1 Kor 1,24-25).

Iznemogao Isus pada pod teretom svoga križa i drugi puta. Običan mali čovjek među svjetinom koja ga je izrugivala s tračkom sumnje sada se pita: Pa je li to zaista Bog? Kako može trpiti takvo poniženje? Kako vjerovati u takva svemoćna Boga koji posrće i pada? Da, pao je i drugi puta da nam pokaže kako nije lako biti u svijetu i da će padovi naših života biti nešto što će nas stalno pratiti, ali da to nije tragedija. Tragično je ne htjeti se dići iz toga pada i prihvatiti “lekciju” koju nam Bog tim padom daje.

Razmišljajmo danas o svojim padovima u grijeh, padovima na životnom putu. Kada padamo pod teretima života, osudama i pogrdama drugih zbog kojih nam je teško živjeti na ovoj zemlji. Imajmo snage prihvatiti svoje slabosti i poput Krista se hrabro uzdići iz njih priznajući da ovisimo o njegovoj snazi i ljubavi po kojoj nas uvijek pridiže i nosi na putu života.

VIII. Isus tješi jeruzalemske žene

“Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta napose žena, plakahu i naricahu za njim” (Lk 23,27)

U mnoštvu koje je okruživalo Isusa i išlo za njim bile su i žene. Neke su Isusa poznavale od prije, jer su mu nosile svoju djecu i bolesne da ih izliječi. Neke ga vide prvi puta iz bliza i čude se tolikoj mržnji prema čovjeku. One su prema njemu osjećale duboku ljudsku sućut i saučešće te ga oplakivaše. Isus sav izranjen i iznemogao ne ostaje ravnodušan na to saučešće. U svome bolu on im daje još jednu pouku: “Kćeri jeruzalemske ne plačite nadamnom, već plačite nad sobom i nad djecom vašom” (Lk 23, 27-28). Isus je naime svojim pogledom već obuhvatio sliku razaranja Jeruzalema, kada će većina ovih žena i koje sad plaču nad njim s svojom djecom poginuti. Nisu vjerovale u njega, već su samo imale ljudsku sućut za njega u svojoj patnji Isus je našao snage da ih tješi.

Izmučeni Isuse daj nam snage i srca da u svojoj patnji i boli noseći svoje križeve života nađemo, uvijek utjehu i za druge svoju braću u nevolji.

IX. Isus pada treći put pod križem

“Krstom mi se krstiti, i kakve li muke za me dok se to ne izvrši” (Lk 12,50)

Isus se sada već gotovo nalazio nadomak mjesta izvršenja kazne, gdje će ljudski bijes i zloća kulminirati njegovim razapinjanjem na križ. Sada sasvim iznemogao pada i treći puta pod križem koji je mukotrpno sam nosio. Čovjek-Bog posrće i pada po treći puta. Sada su svi mislili da je kraj, da se više neće moći pridići. Svjetina ga još više grdiše i izrugivaše, vojnici u svojoj sebičnosti jedva čekaše da završi taj zadatak njihove službe i iskaljivaše još nemilosrdnije svoj stav, prema prizoru. Nisu dozvolili Isusovoj majci Mariji da pridigne i privine k’sebi izmučenu i izranjenu Isusovu glavu. Pogledom pri padu Isus je vidio svoje posljednje mučilište i znao je da mora do njega stići. Ponovo je iznenadio prisutne. Ustao je i posljednjim snagama krenuo da završi svoj put do gubilišta.

Sjetimo se u našim životima Isusa kad nam se čini da smo već toliko puta i duboko pali da se više nećemo moći uspraviti. Tada nam je Isus najbliži, jer je u svom trećem padu i dodiru s zemljom, nama pokazao koliko se nisko može pasti i kako zlo može imati snagu nada nama, bez njegove pomoći. S Kristom u srcu moguće je i treći puta pasti i ustati. U sebi s njime pobijediti sile zla po njegovoj ljubavi. Ovaj pad je zapravo bio kao potpun poraz i kraj, ali i putokaz da se možemo u takvim situacijama “poput feniksa” izdići i poći dalje i kad se tome više nitko ne nada. Neka Isus bude i tvoj smisao na životnom putu.

utorak, 22.03.2005.

VELIKI UTORAK

Danas na Veliki utorak nastojimo si posvijestiti značenje Isusove osude, za naše živote i uđimo u tišinu naše duše promišljajući njegov daljnji hod kao osuđenika na Kalvariji, u kojem noseći svoj križ;

IV. Isus susreće svoju majku Mariju

“Ovaj je, evo, postavljen za znak osporavan. A tebi će i samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 34-35).

Susreli su se majka i sin. Nijedan susret između majke i sina na zemlji ne da se usporediti s ovim susretom. Isus osuđen i izrugan znao je da je njegova majka jedino na njegovoj strani, da ga ona razumije i poznaje. Da nazire smisao njegove patnje koja je do kraja u Isusovoj poslušnositi i volji Očevoj. Isus je ostao potpuno sam, na njegovoj strani i uz njega jedino je bila njegova majka Marija. No, u svome velikodušnom daru žrtve iz ljubavi prema čovjeku i nju će nam svima dati za majku. Već nam je rekao i pokazao da nismo sami u svojim patnjama, mukama i križevima života, jer njegova Oca možemo zvati “Ocem”, njegovu majku Mariju “majkom”.

Hvala Ti Isuse za dar iz toga duboko proživljenoga susreta tebe i tvoje majke.

V. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

“Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom” (Lk 23,26).

Ubrzo su Isusovi mučitelji shvatili da Isus neće moći više nositi svoj križ sav iznemogao. Stoga su se vojnici propitivali među svjetinom tko bi mu mogao ponijeti sramotni teret. Svi su se izmicali, jer se nitko nije želio poniziti. U tom trenutku neki je stranac imenom Šimun iz Cirene odlazeći s polja sreo tužnu i razbješnjelu povorku. Čuo je Šimun pogrdne i ružne riječi gomile i s čuđenjem promatrao žalosni prizor. Šimun je slušao o Isusu i prisjećao se svega što je činio. Duboko u sebi on je znao, da osuđena, izruguju nevina čovjeka. Kad su Isusovi mučitelji primijetili saučešće na njegovu licu, natjeraše Šimuna da ponese Isusov križ. Shvatio je Šimun koji je blagoslov dobio prihvativši Isusov teret na sebe i bijaše vječno zahvalan Bogu za tu predanost.

Isuse daj nam križ koji je nužan za naše obraćenje i čišćenje i s njime slomi naše otpore na tom putu. Nauči nas kako da ga zaista prigrlimo bez pogovora. Daj nam da shvatimo da je po tvojoj ljubavi taj križ samo za naše dobro. Kao što je dobri Šimun bio nagrađen za vjeru svojih sinova i svoju osobnu i mi ćemo biti nagrađeni jednom s tobom u vječnositi.


VI. Veronika pruža Isusu rubac

“Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se unj zagledali, prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama” (Iz 53,2-3).

Isusu je bilo sve oduzeto, ostao je potpuno sam, a svjetina je sve više iskazivala svoju mržnju i bijes. Među tom svjetinom najviše je imala hrabrosti jedna žena imenom Veronika. Ona nije vjerovala osudi i onome što je narod uzvikivao. Željela je istinu koju je nosila u svom srcu nekako pokazati, ali kako? Bilo je opasno približiti se Isusu, jer je taj čin mogao i nju samu odvesti u smrt. Nije mogla spasiti nevina čovjeka, ali je mogla barem malo umanjiti njegovu patnju pružajući mu rubac da obriše svoje znojno i krvavo lice. Lice, što ga izudaraše i ispljuvaše nemilosrdni ljudi i trnova kruna što mu je mučitelji staviše na glavu. Isusa se posebno dojmio taj susret, primio je dar a nije imao čime uzvratiti. Bijaše to još jedan križ kojega je morao prihvatiti. Nije imao što dati, a prepoznao sućut i ljubav hrabre Veronike kojoj ostavlja sliku svoga lica utisnutu u rubac. Veronika je dobila dar kojem se nije ni nadala.

Isus nas ovim činom poziva na Veronikinu hrabrost, solidarnost i sućut za čitav svijet.

ponedjeljak, 21.03.2005.

VELIKI PONEDJELJAK

U Velikom tjednu hodajući dan po dan trebali bismo proći jedan intenzivniji hod križnoga puta, sjedinjujući se s križnim putem i mukom Isusa Krista. Samo naizgled ovo je tjedan tuge i žalosti. Potpunog poraza. Kada taj tjedan promatramo iznutra mi zapravo koračamo prema pobjedi.

Ljubav raspeta na križu nikada se više neće moći ugasiti. Ona nam se daje i svijetli zauvijek za nas.

nedjelja, 20.03.2005.

CVJETNICA

Danas Isus svečano ulazi u Jeruzalem, grad simbol židovstva i njegovo središte. Isus tako ulazi u samo srce Židovskog naroda i Židovske religije.

Narod ga razdragano i radosno dočekuje poklicima "Hosana!"; mašući mu maslinovim grančicama. Gledajući taj prizor, odmah bi pomislili o velikoj privrženosti naroda svom vjerskom vođi. No ta je privrženost kratko trajala, tek nekoliko dana. Poslje toga taj isti narod vikat će "Raspni ga, raspni!" Zašto i kako je to moguće? Narod je naime očekivao da će se Isus okruniti za židovskog kralja obećanog od Boga, te ih osloboditi od osvajača Rimljana. Kad se to nije dogodilo, razočarani Izraelci odbacili su svog netom prihvaćenog vjerskog vođu koji je još samo prije koji dan tako slavno uzašao u Jeruzalem. Možda ćemo se olako zgroziti nad tim postupkom Židova i ne misleći da pritom često upadamo u slične životne zamke.
Zar i mi ne očekujemo od Boga da ispunjava naše želje? Upise u ovu ili onu školu, fakultet, da nam nađe posao, da dođemo do stana ili kuće, da dobijemo zdravlje, da dijete bude dobar đak i mnoge, mnoge slične želje. Zašto ne? Da, sve je to u redu, ali ako se zadržimo samo na tim molitvama zar nismo poput Židova koji su također s pravom od Boga očekivali slobodu svoje domovine i naroda? No, poput njih, i mi se često zadržimo samo na tim željama za koje i molimo očekujući ispunjenje i pomoć Božju. No, i Židovi i mi imamo savez s Bogom, a savez obavezuje obje strane.
Stoga nas Isus ući: "Molite, odnosno čeznite svim srcem svojim najprije za Kraljevstvom nebeskim, a ostalo će vam se nadodati." Mi naprotiv, čeznemo najprije za radostima ovoga života, za njih molimo, a Boga i nebesko zaboravljamo prvo u srcu, a potom i u životu. I Židovi su s pravom očekivali pomoć od Boga saveznika za slobodu domovine, no od prevelike revnosti za zemaljsku domovinu odbacili su nebesku. Tražeći prvo sreću u ovome životu i mi često zaboravljamo i odbacujemo nebesku sreću.

subota, 19.03.2005.

SVETI JOSIP

U Protokolu Hrvatskog sabora za 9. i 10. VI. 1687. nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: "Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran."

Gledajući izvana, čini nam se da je Josip sasvim običan čovjek bez velikih svetačkih dimenzija. No, gledajući iznutra, on pred našim očima izrasta kao jedan od najvećih pravednika Staroga zavjeta. On je očito imao duboki, raznovrstan, bogat i osebujan nutarnji život. Takve pravednike, muževe i starce nalazimo među radnicima, tesarima, ribarima, seljacima i intelektualcima. Ima ljudi koji su izvana čestiti, pravedni i radini, a iznutra su tako uronjeni u Boga i duhovnu stvarnost da nas njihove riječi pogađaju kao proročki govori. Sveti Josip je stoga bliz takvima i oni ga razumiju. Nikakvo čudo da su i naši preci u Jrlrvatskom saboru svojevremeno Josipa izabrali za zaštitnika Hrvatske. Pokraj sve jednostavnosti na izvanjskom planu i genijalnosti na duhovnom planu Josip je bliz našem čovjeku, on jednako nadahnjuje intelektualca, političara, seljaka, radnika, bogatog i siromašnog, neukog i učenog.

Vama koji slavite ... SRETAN IMENDAN !!!

petak, 18.03.2005.

PRIJEDLOG...

S malo dobre volje možeš svaki dan,
svaki sat
činiti svijet boljim i ljepšim.
Započni odmah!

četvrtak, 17.03.2005.

SPOZNAJA...

Kad čovjek upozna sebe,
svoje mane i pogreške,
kad shvati koliko je malen,
bit će mnogo blaži prema drugima
i sam će postati sasvim drugi čovjek.

srijeda, 16.03.2005.

OBRAĆENJE...

»Ovo govori Gospodin Bog: 'Ako se bezbožnik odvrati od svojih grijeha što ih počini i bude čuvao moje naredbe i vršio pravo i pravicu, živjet će i neće umrijeti. Sva njegova nedjela što ih počini bit će zaboravljena; zbog pravednosti što je čini, živjet će. Jer, zar je meni do toga da umre bezbožnik - riječ je Gospodina Boga - a ne da se odvrati od svojih zlih putova i da živi?'« (Iz 18,21-23)
Iz tih riječi Svetoga pisma jasno je što znači obratiti se! To znači temeljitu promjenu grešnog mišljenja, grešnih stavova i stanja; to znači svjesno i voljno odricanje od vlastitih grijeha, odbacivanje svojih grešnih stavova i želja da se živi u skladu s Božjom voljom. Kad grešnik postane svjestan svojih grijeha i odriče ih se, on je time raspoložen za pomirenje s Bogom, da dobije oproštenje svih svojih grijeha, da zaživi novim životom u svjetlu Božje milosti.
Do takvog preokreta raspoloženja, do takve promjene volje -da se iziđe iz ovisnosti o grešnosti, da se ude u novi život - ne dolazi čovjek vlastitom snagom. To je Božji zahvat u čovjekovoj duši. Savjest se probudi samo ako je Duh Sveti probudi. Kad čovjeka, kako kažemo, zapeče savjest, tu je već na djelu Duh Sveti koji uvodi u istinu i privlači na pomirenje. Zato Crkva u svojim molitvama, u euharistijskim slavljima, u raznim pobožnostima često upućuje molitve Ocu po Isusu Kristu u Duhu Svetom za obraćenje grešnika.
Svako iskreno obraćenje grešnika je čudo Božjeg milosrđa. Čudom Božje milosti obratio se Savao iz Tarza pred vratima Damaska i postao apostol Pavao. Čudom Božjim obratila se grešnica iz Magdale i postala pokornicom. Darom Božje milosti zavapio je desni razbojnik na križu: »Isuse, sjeti me se, kada dođeš u kraljevstvo svoje!« Isus mu reče: »Zaista, tebi kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!« (Lk 23, 42-43) Jednako je blizu bio i lijevi razbojnik, ali nije prihvatio milost.

utorak, 15.03.2005.

Kako se ispovijeda?

Možda se čudite ovom pitanju? I ja sam se začudio kada mi je jedna osoba postavila to pitanje ogorčena zbog postupka jednog svećenika. Bilo joj je neugodno jer se osjećala i gore nego da je na nekom sudu.

Obično kada neki ljudi dođu na ispovijed i zamole me da ih pitam, jednostavno ih i pitam, ali, to pitanje je, kako ste?. Jeste li ikada pitali svećenika kako je njemu kada ne može dati odrješenje od grijeha? Ili, kada sakrament pomirenja jest samo neko, kako se kaže u Međimurju, zbavljanje?!

Učio sam kao dijete da se za ispovijed treba pripremiti, a to govorim i onima koji se pripremaju primati sakramente. Nalazimo se u korizmi kada smo pozvani i sakramentom pomirenja pomiriti se i popraviti. Biti bolji! A događa li se to? Na žalost, mnogi se žele ispovijediti u ove dane ali samo reda radi. Ako se iskreno ispovijedamo onda se to treba i vidjeti na nama. Jasno je da ako imamo neki problem smijemo pitati svećenika za savjet, ali, duhovni razgovor nije sakrament pomirenja, a osobito ne onda kada mnogo ljudi čeka na ispovijed. Kako bi se trebao kao svećenik osjećati kada penitent, koji se godinama nije ispovijedao, jednostavno kaže da nema velikoga grijeha, ili se pak hvali kako je dobar i slično. Jasno da tada treba svećenik pitati o njegovoj pripravi za ispovijed, o dolaženju na svete mise nedjeljom, o molitvi i o toliko toga što današnji moderan čovjek niti ne misli da je grijeh. I zato se uvijek pomolim prije nego idem ispovijedati da mogu mirno saslušati i posavjetovati na ispovijedi. Da imam dobre živce. Jasno da i kada sam idem na ispovijed i te kako se za to pripremim. Znam da u mnogim župama ima i zajednička priprema kroz ispit savjesti, ali, najbolja je priprava stati pred samim sobom i priznati da sam grešan čovjek te da, svjestan vlastite grešnosti, otkrijem u čemu sam sve bio nedostojan zvati se vjernik, dijete Božje. Tada ću otići svećeniku i izreći svoje grijehe, a osobito one koji su teži.

Kada odlazim na ispovijed ja vjerujem. Vjerujem da je Bog Ljubav, te da sam svojim grijesima povrijedio tu ljubav. Zato se i kajem, zato i tražim pokoru i odrješenje od svojih grijeha, a kajanjem iskreno obećajem da ću biti bolji jer znam kako sam bio nesavršen, koliko puta sam propustio činiti dobro itd..

Sakramenat pomirenja jest susret sa Isusom Kristom, jest znak kojeg je Krist dao Crkvi da preko biskupa i svećenika bude vidljiv i djelotvoran. I baš zbog toga treba moliti i za nas svećenike da imamo mir, te da budemo svjesni da to činimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zato se ovaj sakramenat ne smije privatizirati. A kako je prekrasno kada vjernik izađe iz ispovijedaonioce čist i bez grijeha, jasno, ako se valjano ispovijedio, jer je doživio milosnu ljubav i oproštenje, te smije nastaviti živjeti osnažen i ohrabren, jer i svećenikove riječi, Idi u miru!, jesu sigurnost da u život idem s Isusom Kristom.
A što mi je važnije od toga, i tko mi može dati bolje, ljepše i radosnije za moj život?

ponedjeljak, 14.03.2005.

OTKRIJ LJUBAV

Uzmi osmjeh
i
daruj ga onome tko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca
i
učini da odleti onamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor
i
okupaj onoga tko živi u blatu.
Uzmi suzu
i
položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost
i
stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.
Otkrij život
i
pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu
i
živi u njezinu svjetlu.
Uzmi dobrotu
i
daruj je onome tko ne zna darivati.
Otkrij ljubav
i
pokaži je čitavom svijetu.

Mahatma Gandi

nedjelja, 13.03.2005.

Bijaše neki bolesnik, Lazar iz Betanije... (Usp. Iv. 11,1-45).

Čovjek unutar svoje egzistencije poznaje najbolniji i najteži poraz - smrt. Ona je najveći gubitak jer uzima sve i svakomu to učini ne praveći razlike, zbog čega je, kažu, jedina pravda. Iskustvo nas je naučilo da sva živa bića nužno umiru. Onda je u tu tamu doprlo svjetlo s neba i ljudi su naslutili da postoji život koji nije smrtan. Objavljeno im je da je to Božji, vječni život te da ga Bog želi podijeliti s ljudima. Najveći objavitelj te tajne Isus Krist donio je novost da se ljudima, Božjim prijateljima, život mijenja, a ne oduzima. Kao da je htio reći: "Ne budite zabrinuti što umirete, kao što niste zabrinuti za svoj voćnjak što čami u golim i beživotnim granama, sred zime, znate naime da će se opet zazelenjeti, rascvjetati se i donositi plodove. Bog tako gleda na vaše smrti i poručuje: važno je ne biti iskorijenjen iz života."

Što znači: "ne biti iskorijenjen"?

To znači živjeti kvalitetno, ne brojati godine, nego živjeti intenzivno život i davati najbolji dio sebe s ljubavlju. Tako se ukorjenjujete u život, takvim životom moguće je mirno čekati novi početak. Shvatit ćete da nije važno koliko dugo živite, nego koliko vremena ste odvojili za druge, koliko ste voljeli, koliko ste živjeli za pravdu i istinu... Samo toliko ste zapravo živjeli. Smrt će vam tada biti teška rana, ali Bog ima lijek pomoću kojega ona može zarasti. Bog vas upozorava da nije tragično umrijeti, nego umrijeti, a da se nije istinski živjelo. Ne znam kako dug život, ako nije osmišljen, odlazi u nepovrat, iskorjenjuje se - to je smrt. Kvalitetan život, život po ljubavi, ne ostaje u smrti, nego kroz nju suvereno prolazi jer ljubav je jača od smrti.
Zašto nas je tako teško u to uvjeriti?
Iskrivili ste puno toga u životu i u smrti. Smrt vam je sve strašnija, umirete daleko od ljubavi, ostavljeni, osamljeni, otuđeni, zaboravljeni, deprimirani, iznenadno, nasilno, čak bezbožno. Mora da je strašno i beznadno tako umirati. Takve smrti ljudi prekrivaju skupim vijencima, svečanim sprovodima i mnoštvom novinskih obavijesti s licemjernim frazama: "Blago preminuo u Gospodinu".

Čovječe pazi
da ne ideš malen
ispod zvijezda!
Pusti
da cijelog tebe prođe
blaga svjetlost zvijezda!
Da ni za čim ne žališ
kad se budeš zadnjim pogledima
rastajo od zvijezda!
Na svom koncu
mjesto u prah
prijeđi sav u zvijezde!
A. B. Šimić: Opomena
Mislim da je smrt prirodni zakon; sve što živi nakon nekog vremena nestaje, a tako je i s čovjekom. Imamo li ikakav razuman razlog da vjerujemo u život poslije smrti?
Imamo. Čovjek nije samo biološki organizam. On je, za razliku od ostalih životnih oblika na Zemlji, i duhovno biće. Iz te duhovne, neraspadljive stvarnosti može se nadati životu nakon biološke smrti.
Ipak, smrt je granica iznad koje čovjek ne može dalje, a o tom dalje nema nikakvih iskustvenih saznanja. Kakvog smisla onda ima o tome uopće razmišljati?
Istina, smrt jest čovjeku nepremostiva granica, ali je jednako tako istina da je upravo čovjeku svojstveno da nadilazi granice. On neprestano razmišlja kako nadići i granicu smrti i od toga ne odustaje; kao da mu je to uređeno, kao da sluti da ta neumoljiva smrt ipak ne bi trebala imati zadnju riječ. Tu slutnju je u ljudima snažno budio Isus.
"Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro..."
"Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?"...
"Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!"
Vjera u život nakon smrti može biti nerazumna sve dok čovjek ne stane pred Isusa. Pred Isusom nije nerazumno vjerovati jer je On, kao što je i Marta ispovjedila "Sin Božji", On zapovijeda smrti. Ovo je nova istina i Isus omogućuje njezino prihvaćanje čudom u Betaniji. Rekao je: "Ja sam uskrsnuće i život" i oživio Lazara. Rekao je: "Ja sam svjetlost svijeta" i slijepcu otvorio oči. S Isusom je ljudima moguće nadvladati dva svoja najveća neprijatelja: tamu i smrt. Jer tama i smrt su jedine stvarnosti u kojima se čovjek gubi. Ako je u Kristu i s Kristom, neće se izgubiti jer će ući u svjetlost vječnu i u vječni život kao što je i On ušao nakon svoje smrti po uskrsnuću.
Ni život ni smrt ne pripada meni
ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog što mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoči se u stub
Sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunčana počivališta
Pruža! Ruke.
Mak Dizdar

subota, 12.03.2005.

Župna crkva Blažene Djevice Marije Kraljice Svete Krunice u Remetincu kod Novog Marofa bila je polazna točka, odakle je jučer krenuo Peti križni put mladih Varaždinske biskupije.Već od ranih jutarnjih sati mladi iz svih dijelova biskupije stizali su u Remetinec. U župnoj crkvi prije križnog puta održana je molitva uz pjesmu mladih, a također su se molile i molitve prve postaje križnog puta. Moderator i voditelj križnog puta Robert Ščuka iz župe Ferdinandovec istaknuo je da se na križnom putu mladi trebaju zbližiti u molitvi i pjesmi, bez obzira iz koje župe ili mjesta dolaze. Najavio je i svadbu dvoje sudionika petog križnog puta.
To su Marijana Novak, kojoj je to šesti križni put, i Marinko Novotny, kojem je to osmi križni put. Oboje su iz Kneginca Gornjeg gdje će se drugog travnja i vjenčati. Na petom križnom putu okupilo se petstotinjak mladih iz gotovo svih župa Varaždinske biskupije. Bilo je tu najmlađih, od 16, ali i starijih, od pedesetak godina. Velečasni Antun Posavec, podrijetlom iz Remetinca, mladima je predao goruću svijeću koju će nositi na križnom putu i nakon dolaska u Varaždin predati je monsinjoru Marku Culeju. Velečasni Josip Pavlek, upravitelj župe Remetinec, mladima je predao zahvalni brzojav kojeg će takođaer večeras uručiti biskupu Culeju.

Mladi su jučer propješačili kroz Remetinec, Strmec, Podevčevo, Završje, Belu i Margečan do Radovana gdje su u osnovnoj školi prespavali. Danas su iz toga mjesta krenuli prema Varaždinu kroz Tužno, Cerje, Jurketinec, Domitrovec, Vidovec i druga naselja koje se protežu na toj relaciji. Tijekom križnog puta mladi su propješačili oko 45 kilometara u dva dana, od čega na pješačenje otpada nešto više od deset sati. Nakon dolaska mladih u Varaždin u katedrali će od 18 sati večeras biskup Culej predvoditi misno slavlje.

Peti Križni put mladih Varaždinske biskupije

Spretnošću možemo
i iz kamenja koje nam je
netko stavio na put
izgraditi stepenice.
************************

Peti Križni put mladih Varaždinske biskupije u organizaciji biskupijskog Povjerenstva za pastoral mladih održat će se u dane vikenda 12. i 13. ožujka. Tijekom dva dana proći će se put od 40-tak kilometara od Remetinca u Varaždinsko-topličkom dekanatu do Radovana, gdje će se prenoćiti, pa sve do Varaždina, gdje se križni put zaključuje u katedrali Uznesenja Marijina u nedjelju navečer misnim slavljem u 18 sati koje će predvoditi varaždinski biskup mons. Marko Culej. Organizatori na čelu s biskupijskim povjerenikom za pastoral mladih vlč. Damjanom Korenom očekuju da će se na pobožnost križnog puta na otvorenom, pod geslom "Hode i ne more se" (Iz 40,31), odazvati blizu tisuću mladih iz svih krajeva biskupije koji će ovaj put proći križni put crkvama i kapelama Hrvatskog zagorja.


Mladi vjernici, obvezno stariji od 16 godina, koji žele sudjelovati u križnom putu, trebaju se prijaviti župnim animatorima mladih, odnosno svojim župnicima, a oni će ih uputiti na animatore, koji su prošli odgovarajuću seminarsku edukaciju. Ovogodišnji korizmeni križni put, kao duhovna priprava za svetkovinu Uskrsa, obuhvaća trasu Remetinec - Radovan - Varaždin (katedrala). Prvi dan križnog puta proći će trasom Remetinec - Strmec - Podevčevo - Bela - Margečan - Radovan, a nakon noćenja nastavit će se trasom Tužno - Jurketinec - Vidovec - Nedeljanec - Gojanec - Varaždin. Organizator podsjeća mlade kako će dva dana proći u molitvi, pjesmi i promišljanju o Riječi Božjoj, kao i razgovoru, međusobnom upoznavanju i druženju, te upoznavanju s crkvama i kapelama Hrvatskog zagorja. Svaki sudionik obvezan je ponijeti vreću za spavanje i podmetač, jer se spavanje priređuje na podu u školi i sportskoj dvorani. Za prtljagu se svakako preporučuje ruksak, u kojem treba naći mjesta i za suhu hranu, kišnu kabanicu, papuče i rezervnu odjeću. Organizator također poziva mlade da na put ponesu i osobnu strpljivost, poniznost, toleranciju, ljubav, prijateljstvo i naravno kondiciju, te ističe kako Križni put nije neka vrsta zabave ili "tuluma", nego duhovna priprema mladog čovjeka za najveći kršćanski blagdan Uskrs.

četvrtak, 10.03.2005.

BOŽE MOJ ŠTO JE JUTRO

Bože moj, što je jutro
Bože moj, što su kapi
Što su zvijezde koje gledam
Što mi pruža novi dan.



Znam da moram prijeći rijeku
Što me nosi, što me valja
Znam da moram da se borim
I da nađem pravi put.

Stog te molim, daj mi ruku
Stog te molim, daj mi snage
Budi tu dok je teško
Budi tu dok sunce sja.

srijeda, 09.03.2005.

ŽIVOT

Supruga govori svom suprugu, promatrajući njegovu sliku u novinama: « Jesi li ikada razmišljao o tome da je život ipak mnogo više od svega što se svakodnevno zbiva na ovome svijetu ?»

utorak, 08.03.2005.

MALI KORACI LJUBAVI

... smješak, stisak ruke, ohrabrujuća riječ, telefonski poziv, SMS, e-mail, razglednica sa srdačnim pozdravom, znak podrške, posebna pažnja, neočekivano pružena pomoć, mali dar, posjet...i mnogi drugi koraci ljubavi.

Svaki korak sličan je upaljenoj svijeći u noći. Njezino svjetlo ne odstranjuje tamu, ali nas ipak vodi kroz tminu. Osvrnemo li se kasnije na te male korake ljubavi, vidjet ćemo da je iza nas duga i lijepa dionica puta...

ponedjeljak, 07.03.2005.

VRIJEME ZA MOLITVU

Jutros sam se probudio rano
i uletio ravno u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da molitvu propustio sam.

Odasvud me okružiše teškoće,
i teža bijaše svaka nova stvar
“Zašto mi Bog ne pomaže?” pitah se..
Odgovorio mi je: “Da si me zamolio bar.”

Htjedoh vidjeti svu radost i ljepotu,
ali dan je izgubio čar,
Upitah se zašto mi ih Bog ne pokaže,
On reče “Ali da si zatražio bar.”

Pokušah doći u Božju blizinu;
Svaki sam ključ iskušao.
A Bog me blago i s ljubavlju ukorio,
“Ali, prijatelju moj, nisi pokucao”.

Jutros sam se probudio rano
i zastao prije ulaska u novi dan;
Toliko me posla čekalo
da VREMENA ZA MOLITVU NAĆI … morao sam.

Nepoznati autor

nedjelja, 06.03.2005.

SLIJEPAC OD ROĐENJA....

... DANAŠNJE EVANĐELJE...

Ljudi koji iz nade žive, dalje vide.
Ljudi koji iz ljubavi žive, dublje vide.
Ljudi koji iz vjere žive, vide sve u drugačijem svjetlu.

Lothar Zenetti

Čuo si evanđeosko čitanje...
Gospodin je u prolazu vidio slijepca od rođenja.
Ako ga Gospodin nije mimoišao, smijemo li mi ... ?

subota, 05.03.2005.

ZADATAK...

Uvijek postoji
djelić svijeta
koji možemo popraviti
- same sebe.

Gabriel Marcel

petak, 04.03.2005.

ČUDAN LJUDSKI ŽIVOT

Ljudski je život tako čudan i neshvatljiv.
Ima dana suncem obasjanih. Zadovoljan si, vidiš samo lijepe strane života, raduješ se, zahvalan si, tvoj posao dobro napreduje, svi se prijateljski odnose prema tebi...
Ali odjednom sve se stubokom mijenja. Čini se kao da je prevelika količina sunca privukla oblake. Obuzme te neka neobjašnjiva tuga. Sve ti odjednom teško pada, sve u tvojim očima postaje crno. Primjećuješ kako drugima nisi više drag. Žališ se na sitnice, prigovaraš svemu i svačemu...

Čemu sve to ?

Čovjek je dio prirode: ide ruku pod ruku s proljećem i kasnom jeseni, s toplinom ljeta i hladnoćom zime, s osekom i plimom kao stalnim ritmom mora. U našem životu neprestano se izmjenjuju život i smrt.
Imaš li to na umu, moći ćeš odvažno i s pouzdanjem kročiti dalje, jer si svjestan da poslije svake noći dolazi novo jutro. Redovito umiranje je potrebno da bi se moglo živjeti iznova, dublje i s većom radošću...

četvrtak, 03.03.2005.

VRIJEME OSMIŠLJAVANJA

Prije dvije tisuće godina jedan je čovijek kročio ulicama grada s teškim križem na ramenima, osuđen na smrt, osramoćen i premlaćen. Pa ipak je časno dovršio svoje poslanje, pokazao je ljudima za sva vremena vrijednost osmišljavanja, vrijednost razmišljanja o najdubljem smislu postojanja.
Biti svoj. Živjeti svoj život. Ne dopustiti da mi mišljenje određuju drugi: mediji, filmovi, senzacionalističke novine...
Razmišljati svojom vlastitom glavom, pokrenuti svoje vlastite moždane vijuge...
Pokušaj u ovo vrijeme korizme barem na časak svakog dana u tišini osmisliti svoj život...
Osjećat ćeš se dobro...

srijeda, 02.03.2005.

KAKO POSTITI U KORIZMI... (6)

SRCEM


"Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem, a bližnjega kao samoga sebe." (Mt 22,37)



POKAŽI

Ljubav prema bližnjemu, započinjući od tvoje obitelji... Najprije voli i pokazuj ljubav osobi koja je pokraj Tebe...

utorak, 01.03.2005.

KAKO POSTITI U KORIZMI... (5)

RUKAMA



"Ne ljubimo riječju i jezikom , nego djelom i iskreno." (1Iv 3,1)




POMOZI

Onome tko te traži neku uslugu... Ozbiljno vrši svoje dužnosti... Prema svojim mogućnostima pomozi siromašnima, bolesnima, osamljenima...


ODBACI

Ljenčarenje, gubljenje vremena na beskorisna brbljanja...

<	ožujak, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?