Prvi je dan po Uskrsu. Dok smo jučer najveći kršćanski blagdan Uskrs proveli u zajedništvu s obitelji, danas nam je podijeliti ga sa širom zajednicom u kojoj živimo. U kršćanskoj radosti i zajedništvu promišljati ono za što, odnosno za koga smo se opredijelili. Danas treba nastaviti živjeti uskrsnu radost i obećanja u stvarnom, konkretnom životu. Životu u kojem nam nije lako, gdje nas svakodnevno na tisuće zamki vreba. Nesigurnost je jedna od tih točki i zamki.
Svijet u kojem živimo nije siguran. Strahovi nas okružuju sa svih strana. U tom i takvom svijetu kršćanstvo kao da više nije u modi. Postavljamo si stalno neke druge, važnije ciljeve života. Kao da ćemo za vijeke živjeti na ovoj zemlji, po kojoj zapravo i kao bogataši i kao siromasi hodamo koracima straha. Sve smo drugo već pronašli i spremamo se pronaći, ali kao da smo prečuli i zaboravili da Boga prvo moramo naći! Zašto Boga u svom životu moramo naći? Zato da bi taj naš život na zemlji imao smisao. Biti bez smisla u životu zapravo znači biti “mrtav” i hodati na nogama ovom zemljom.
Razmišljajmo danas o svome životu i upitajmo se što nas to ispunja i što nas to čini sretnima? Možda ćemo mnogo toga nabrojati, a možda i ne. No, iza svega nabrojenoga dolazi još jedno pitanje: “Da li nas zaista sve to čini sretnima i ispunjenima do kraja?” Ako se iskreno pred sobom stavimo u razmišljanje onda će odgovor sigurno biti: “Ne.” Što nedostaje? Netko tko svemu od najjednostavnijih stvari u životu, pa do najsloženijih znanstvenih procesa i otkrića daje smisao. To je Bog i život koji se živi s Kristovom Riječju.
Danas u vrevi i brzini života mnogi od nas se rijetko i sjete osim kakve molitvice, “na brzinu” promišljati, pa i činiti nešto dublje i više. Mnogi su se udaljili od Boga iz samo njima znanih razloga i sve je dobro dok u životu “ide kako-tako”. Današnje društvo i svijet su toliko potrebni Božje Riječi, blagoslova i molitve, a mi smo Božju Riječ gurnuli na policu ormara koju je zavila prašina. Danas na Uskrsni ponedjeljak Gospodin nas poziva da nastavimo s njime na putu života ili ako smo se udaljili od tog izvora ljubavi da mu se vratimo. U tom povratku budimo ponosni na to što pripadamo velikoj zajednici kršćanske braće i sestara, koja nas kao svjetlo svijeta poziva na međusobnu ljubav. Ta međusobna ljubav u Kristu može mijenjati svijet.
Uskrsli Krist nas danas poziva da iskušamo snagu njegove Riječi i da po njoj vidimo i ubiremo plodove na svom životnom putu. Zato umjesto par sati pred TV-om uzmimo Božju Riječ, pomolimo se i dopustimo da nam Duh Božji progovori po njoj i tako nam da putokaz i smisao na životnom putu na kojem jedino tako možemo imati nadu da problemi i poteškoće nisu nešto što će trajati zauvijek. Ustrajmo u tom traženju iz dana u dan. Tada ćemo osjetiti u našim životima da ima netko tko se za nas brine Očinskom ljubavlju i danas nas poziva da mu se s vjerom prepustimo u svim situacijama života. Ma kakve one bile i koliko teške, znajmo da ih je uskrsli Krist već riješio na najbolji način za nas.
Danas na ovaj prvi dan po uskrsnuću Gospodinovu budimo sigurni da nismo sami na putu života i da je Isus uskrsli s nama onako kako je obećao. Poziva nas da i mi budemo s njime na našim životnim putevima, radostima ali i tugama. Isus nam govori danas i uvijek: “Uzdaj se u mene neću te ostaviti ni pred jednom situacijom tvoga života.” Izmolimo danas od uskrsloga Gospodina vjeru u njegovu Radosnu vijest koju nam je donio, da ne ostanemo u kaljuži, bljedilu i nesigurnosti života i svijeta, jer on nas ljubi, Bog koji je sama ljubav. Upravo te riječi svetog Ivana: “Bog je ljubav” bijahu i geslo našeg dobrog kardinala Franje Kuharića. Te su riječi njega pratile na životnom putu i davale nadu, neka i nama budu svjetlo, nada i sigurnost iz koje svaki dan:
KLIKNOMO RADOSNO, JER JE VELIK MEĐU NAMA SVETAC IZRAELOV.
Post je objavljen 28.03.2005. u 07:27 sati.