Prije dvije tisuće godina jedan je čovijek kročio ulicama grada s teškim križem na ramenima, osuđen na smrt, osramoćen i premlaćen. Pa ipak je časno dovršio svoje poslanje, pokazao je ljudima za sva vremena vrijednost osmišljavanja, vrijednost razmišljanja o najdubljem smislu postojanja.
Biti svoj. Živjeti svoj život. Ne dopustiti da mi mišljenje određuju drugi: mediji, filmovi, senzacionalističke novine...
Razmišljati svojom vlastitom glavom, pokrenuti svoje vlastite moždane vijuge...
Pokušaj u ovo vrijeme korizme barem na časak svakog dana u tišini osmisliti svoj život...
Osjećat ćeš se dobro...
Post je objavljen 03.03.2005. u 07:47 sati.