Danas na Veliku subotu ti mirno počivaš u Josipovom grobu, tvoje otkupiteljsko djelo za čovječanstvo je dovršeno. Isto kako se Gospodin odmarao nakon velikih dana stvaranja svijeta, tako se i ti sada odmaraš nakon spasiteljskog djela. No, ni tu u svome miru “ne miruješ”, jer svojim grobom od naših počivališta na grobljima, po svem svijetu načinio si prebivališta mira i sigurne nade da grobni humak nije kraj. U grob si sa sobom ponio sve naše neprijatelje, sve grijehe i sve ono što razara na ovoj zemlji tvoje stvorenje čovjeka, prirodu i čitav svijet. Danas nad tvojim grobom stoji tvoja majka Marija i duboko u svom srcu promišlja. Ona je živjela s tobom, ali i bez tebe, dok si koračao ovom zemljom, ali sada je ostala bez tebe. Nije sama, ona je po Isusovim riječima upućenim ljubljenom učeniku Ivanu “Evo ti majke” (Iv 19, 25-27) postala i naša majka. Naš uzor, naša nada u boli i dostojanstvu. Primjer vjere u tebe.
S Marijom, danas i mi uđimo u mir i posjetimo tvoj grob. Neka nam taj Isusov grob danas bude snaga i utjeha. Za sva naša progonstva, besmisao života, patnje, ovisnosti, bolesti i žalosti.
Danas na Isusovom grobu priznajmo i predajmo mu sve svoje životne situacije, priznajmo mu svoje krivice i položimo ih u njegov grob. S nadom u otkupljenje za vječnost. Zastanimo danas i duboko razmišljajmo o svem djelu koje je za nas Isus učinio i recimo mu HVALA.
Hvala ti Isuse za most koji se upravo danas gradi između Boga i nas, tebe i nas. Između zemaljskog života i života u vječnosti. S tom nadom iščekujmo sutrašnji, ali i konačni dan slave uskrsnuća Gospodinova.
Post je objavljen 26.03.2005. u 08:47 sati.