Tebe tražim...

utorak, 15.03.2005.

Kako se ispovijeda?

Možda se čudite ovom pitanju? I ja sam se začudio kada mi je jedna osoba postavila to pitanje ogorčena zbog postupka jednog svećenika. Bilo joj je neugodno jer se osjećala i gore nego da je na nekom sudu.

Obično kada neki ljudi dođu na ispovijed i zamole me da ih pitam, jednostavno ih i pitam, ali, to pitanje je, kako ste?. Jeste li ikada pitali svećenika kako je njemu kada ne može dati odrješenje od grijeha? Ili, kada sakrament pomirenja jest samo neko, kako se kaže u Međimurju, zbavljanje?!

Učio sam kao dijete da se za ispovijed treba pripremiti, a to govorim i onima koji se pripremaju primati sakramente. Nalazimo se u korizmi kada smo pozvani i sakramentom pomirenja pomiriti se i popraviti. Biti bolji! A događa li se to? Na žalost, mnogi se žele ispovijediti u ove dane ali samo reda radi. Ako se iskreno ispovijedamo onda se to treba i vidjeti na nama. Jasno je da ako imamo neki problem smijemo pitati svećenika za savjet, ali, duhovni razgovor nije sakrament pomirenja, a osobito ne onda kada mnogo ljudi čeka na ispovijed. Kako bi se trebao kao svećenik osjećati kada penitent, koji se godinama nije ispovijedao, jednostavno kaže da nema velikoga grijeha, ili se pak hvali kako je dobar i slično. Jasno da tada treba svećenik pitati o njegovoj pripravi za ispovijed, o dolaženju na svete mise nedjeljom, o molitvi i o toliko toga što današnji moderan čovjek niti ne misli da je grijeh. I zato se uvijek pomolim prije nego idem ispovijedati da mogu mirno saslušati i posavjetovati na ispovijedi. Da imam dobre živce. Jasno da i kada sam idem na ispovijed i te kako se za to pripremim. Znam da u mnogim župama ima i zajednička priprema kroz ispit savjesti, ali, najbolja je priprava stati pred samim sobom i priznati da sam grešan čovjek te da, svjestan vlastite grešnosti, otkrijem u čemu sam sve bio nedostojan zvati se vjernik, dijete Božje. Tada ću otići svećeniku i izreći svoje grijehe, a osobito one koji su teži.

Kada odlazim na ispovijed ja vjerujem. Vjerujem da je Bog Ljubav, te da sam svojim grijesima povrijedio tu ljubav. Zato se i kajem, zato i tražim pokoru i odrješenje od svojih grijeha, a kajanjem iskreno obećajem da ću biti bolji jer znam kako sam bio nesavršen, koliko puta sam propustio činiti dobro itd..

Sakramenat pomirenja jest susret sa Isusom Kristom, jest znak kojeg je Krist dao Crkvi da preko biskupa i svećenika bude vidljiv i djelotvoran. I baš zbog toga treba moliti i za nas svećenike da imamo mir, te da budemo svjesni da to činimo u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Zato se ovaj sakramenat ne smije privatizirati. A kako je prekrasno kada vjernik izađe iz ispovijedaonioce čist i bez grijeha, jasno, ako se valjano ispovijedio, jer je doživio milosnu ljubav i oproštenje, te smije nastaviti živjeti osnažen i ohrabren, jer i svećenikove riječi, Idi u miru!, jesu sigurnost da u život idem s Isusom Kristom.
A što mi je važnije od toga, i tko mi može dati bolje, ljepše i radosnije za moj život?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv