Tebe tražim...

utorak, 22.03.2005.

VELIKI UTORAK

Danas na Veliki utorak nastojimo si posvijestiti značenje Isusove osude, za naše živote i uđimo u tišinu naše duše promišljajući njegov daljnji hod kao osuđenika na Kalvariji, u kojem noseći svoj križ;

IV. Isus susreće svoju majku Mariju

“Ovaj je, evo, postavljen za znak osporavan. A tebi će i samoj mač probosti dušu” (Lk 2, 34-35).

Susreli su se majka i sin. Nijedan susret između majke i sina na zemlji ne da se usporediti s ovim susretom. Isus osuđen i izrugan znao je da je njegova majka jedino na njegovoj strani, da ga ona razumije i poznaje. Da nazire smisao njegove patnje koja je do kraja u Isusovoj poslušnositi i volji Očevoj. Isus je ostao potpuno sam, na njegovoj strani i uz njega jedino je bila njegova majka Marija. No, u svome velikodušnom daru žrtve iz ljubavi prema čovjeku i nju će nam svima dati za majku. Već nam je rekao i pokazao da nismo sami u svojim patnjama, mukama i križevima života, jer njegova Oca možemo zvati “Ocem”, njegovu majku Mariju “majkom”.

Hvala Ti Isuse za dar iz toga duboko proživljenoga susreta tebe i tvoje majke.

V. Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

“Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom” (Lk 23,26).

Ubrzo su Isusovi mučitelji shvatili da Isus neće moći više nositi svoj križ sav iznemogao. Stoga su se vojnici propitivali među svjetinom tko bi mu mogao ponijeti sramotni teret. Svi su se izmicali, jer se nitko nije želio poniziti. U tom trenutku neki je stranac imenom Šimun iz Cirene odlazeći s polja sreo tužnu i razbješnjelu povorku. Čuo je Šimun pogrdne i ružne riječi gomile i s čuđenjem promatrao žalosni prizor. Šimun je slušao o Isusu i prisjećao se svega što je činio. Duboko u sebi on je znao, da osuđena, izruguju nevina čovjeka. Kad su Isusovi mučitelji primijetili saučešće na njegovu licu, natjeraše Šimuna da ponese Isusov križ. Shvatio je Šimun koji je blagoslov dobio prihvativši Isusov teret na sebe i bijaše vječno zahvalan Bogu za tu predanost.

Isuse daj nam križ koji je nužan za naše obraćenje i čišćenje i s njime slomi naše otpore na tom putu. Nauči nas kako da ga zaista prigrlimo bez pogovora. Daj nam da shvatimo da je po tvojoj ljubavi taj križ samo za naše dobro. Kao što je dobri Šimun bio nagrađen za vjeru svojih sinova i svoju osobnu i mi ćemo biti nagrađeni jednom s tobom u vječnositi.


VI. Veronika pruža Isusu rubac

“Ne bijaše na njemu ljepote ni sjaja da bismo se unj zagledali, prezren bijaše, odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama” (Iz 53,2-3).

Isusu je bilo sve oduzeto, ostao je potpuno sam, a svjetina je sve više iskazivala svoju mržnju i bijes. Među tom svjetinom najviše je imala hrabrosti jedna žena imenom Veronika. Ona nije vjerovala osudi i onome što je narod uzvikivao. Željela je istinu koju je nosila u svom srcu nekako pokazati, ali kako? Bilo je opasno približiti se Isusu, jer je taj čin mogao i nju samu odvesti u smrt. Nije mogla spasiti nevina čovjeka, ali je mogla barem malo umanjiti njegovu patnju pružajući mu rubac da obriše svoje znojno i krvavo lice. Lice, što ga izudaraše i ispljuvaše nemilosrdni ljudi i trnova kruna što mu je mučitelji staviše na glavu. Isusa se posebno dojmio taj susret, primio je dar a nije imao čime uzvratiti. Bijaše to još jedan križ kojega je morao prihvatiti. Nije imao što dati, a prepoznao sućut i ljubav hrabre Veronike kojoj ostavlja sliku svoga lica utisnutu u rubac. Veronika je dobila dar kojem se nije ni nadala.

Isus nas ovim činom poziva na Veronikinu hrabrost, solidarnost i sućut za čitav svijet.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv