fra gavun

četvrtak, 27.02.2014.

Usisivač

Prije dvije godine ispratio je životnu družicu pa su mu samački dani bili dosadni i monotoni. Jednoga dana palo mu je na um kopati po starudijama i uspomenama a šufit je zlatni rudnik za takvu zabavu.
Bili smo dobri i naravno da sam mu obećao pomoći onako drugarski ali to kod njega nije prolazilo. Bojao se ikome ostati dužan i plaćao je odmah na licu mjesta.

Pomogao sam mu da se popne u carstvo starudija gdje je desno tik do vrata bio stolac te se parkirao na nj.
Upalio sam 'letriku' i otvorio prozor na lastavici da iznenadim pluća.
Odakle počet? Veli on: 'od početka'!
Krenuo sam s poslom i kako bih dohvatio koji predmet on bi svratio u sjećanje po priču.
Kao da je zajahao vremeplov za sve je imao komentar pa se prebiranje oteglo sve do ručka.
Kad bi mahnuo rukom to je bio znak da je predmet otpisan i može letjet kroz prozor.
Sentimentalnost je vrila toliko da bih se kod pojedinog predmeta premišljao da li da ga bacim ili odnesem doma i tako spasim uspomenu.

Došao je pod ruku neki prastari usisivač obavijen velom prašine pa nisam htio ni pitati da li da ga bacim. Taman sam zamahnuo a on je viknuo: 'NEE'!
Usporeno sam okrenuo glavu u njegovom pravcu začuđen takvom reakcijom i pitao:
- Ne?
- Ne! Njega ostavi, to mi je najdraži predmet u ovoj kući.
- Ali…
- Znam, znam star je, neupotrebljiv, bučan, ne dihta ali ipak njega nemoj bacit.
- Ali pored ovih danas…
- Znam! Susjed moj možeš mi biti sin po godinama pa me poslušaj, ajde sjedni, odmori malo i čuj staroga što ima za reć.
Naš brak, između mene i moje Kate pokoj joj duši, trajao je punih 59g. 59g zajedničkog življenja bez trzavica bez svađe, bez galame a sve to zahvaljujući njemu. Zahvaljujući tom starom srkalu.
Djeca odrastu i odu svojim putom, odaberu sebi probleme i žive svoj život a mi smo ostali u ovoj kući na milost i nemilost naših karaktera i valjalo je to preživjet.
- Ali on je neispravan!
- Ne, nije. On i sad radi kao prvog dana kad sam ga kupio. Eno ti šteker i uključi ga da se uvjeriš.

- Uf uf, šta je ovo majke ti Irudove, bučniji je od 'Konkorda' a njega su radi buke prekrižili i izbacili iz prometa.
- Eto, vidiš da je ispravan!
- Stvarno mi nije jasno…nije bilo svađe zahvaljujući njemu, kako?
- Gledaj susjed, to je vrlo jednostavno!
Kad god bi Ona naoštrila jezik ja bi se u samom začetku 'grmljavine' uhvatio tog starog srkala i čim bi ga uključio zavladao bi mir.
Jedino je on bio glasniji od nje. I zato kad me spakirate stavit ćete srkalo pored mene neka mi se nađe!
- 00:24 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.02.2014.

Vrijeme je za batinu

Lako je onima prosvjedovat, razbijat, palit i uništavat kad u mladosti nisu imali vjeronauk da osjete svećenikovu batinu.
Mi smo navikli, ki tovari, i ne mogu oni nas prcat koliko mi možemo uživat u tome.
Radi toga ne bojim se za prekaljenu generaciju ali me strah za ovu mladost koja stasa jer su i Crkva i svjetovni sudovi drakonski postrožili kazne.
Eto gledam i slušam kako su onoga svećenika Ivanova opatrnili kaznom da neće sebi doć dok je živ. Doduše nisu mu zabranili dirati dečke (moguće radi gravitacije) ali ne smije držati ispovijed i mora svaki mjesec davat u karitas 10 kn. Dobro je i prošao, mogli su mu još više zagorčat život pa mu zapovjedit da za kaznu izmoli 100 očenaša i zdravomarija.
Nema milosti kad si zgriješio ispaštaj, nego šta.
Irudami i civilni sudovi udrili su drakon, evo bidni Čobi je odgulio 2,5t kumpira i to domaćeg pretpostavljam. A šta je on mislio, proć lišo.
Eto je i Kolakušić izjednačio pretvorbu-privatizaciju gdje se drpala živa lova i ovo što je Linić otpisivao dugove. To što u slučaju 'Linić' nema žive love nego dugovi i dugovi za sudca je isto po onoj: 'ko ti je kriv, što nisi i ti našao nešto sa živom lovom'!
Ustvari tu je u pravu, ko bude prvi zgrabi novce a ostalima što ispadne. A vazda nešto ispadne pa dok su vukli novce ispalo je slovo 'n' i ostalo je to što je ostalo.
Gledajući situaciju bojim se da će Sanader najteže proć što se suđenja tiče i lako je moguće da ga za kaznu dopane tisuću puta napisat 'ja sam samo jednom ukrao i neću više tako mi Bog pomogao'!
Zato je Jopica na vrijeme operirao oko i sad dobro vidi u dalj pa preporučam i Zokiju neka ode operirat ali oba.
I tako je sveukupna situacija opravdano prepala stranačke vrhuške jer mladi jedan za drugim napuštaju zemlju pa se ugnijezdila bojazan da neće imati ko financirati stranke.
I ne samo to nego i doktori masovno odlaze vani a nedajbože (gluho bilo) da nam kojeg političara što strefi i da mora na operaciju.
Normalno, odleti Polac (pola čouk pola dulac) vani da mu to srede a kad tamo…naš doktor.
O nevolje.
- 14:15 - Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.02.2014.

Nema šuta bez kune

Bio sam u krugu bolnice kad mi je pristupila vitka crnokosa djevojka. Cijenim da je bila visoka bar 184 cm jer me gledala mrvu odozgo.
Unijela mi se u lice drsko i bezobrazno probijajući me pogledom pa veli može li me nešto moliti.
- Reci!
- Znate ja sam podstanar u Primoštenu imam i malo dijete koje me samo čeka u stanu a nemam 17kn za kartu do Primoštena pa vas molim, pomognite mi.
Tako uvježbano da je spremna u podne-ponoć identično ponoviti.
- Imaš sreće baš idem u tom pravcu pa ću te povesti.
- Ne ne hvala ja se vozim autobusom, nemojte zamjerit.
- A curo kako se zoveš?
- Ja sam Selma Hodžić. (neka mi oproste osobe s ovim imenom ali tako se predstavila)
- Lijepo ime a kako to da nisi podstanar u Šibeniku pa ne bi morala plaćati put?
- Nisam o tome razmišljala, ne znam…onda…date mi 17kn?
- Znam ja. Da stanuješ u Šibeniku morala bi prositi u Primoštenu a onda bi utržak bio puno manji jelda.
- Vi mislite da lažem?
- Ne mislim. Selma gledaj, evo ti 23kn jer da ti ne treba ne bi prosila no kako u današnje vrijeme nećeš naći puno budala koji će nasjesti kupi si od toga sendvič i razmisli.
- Zašto 23?
- Zato što karta toliko dođe!

- 00:34 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.02.2014.

Kako ko

Novinarka lokalne tv zaustavi tipa na ulici pa ga pita po čemu će pamtit ovogodišnje Valentinovo?
Veli tip:
- Vako! Ja taman da ću na njoj…'- a novinarka upada.
- Odma? A dica?
- U školi, i taman se popnem…
- A žena je sama doma?
- Ma da. I taman…
- A što da vas neko vidi?
- Ma da, pa to svi radimo e. I taman san se popeja…
- I to je vama normalno?
- Pa da, kako drukčije. I taman na njoj…
- Ne mislite li da bi to trebao on činit?
- Mislite? Ne zašto? I ko on?
Snimatelj više nije imao živaca i upada.
- Kolegice, molim vas ne prikidajte ga više jer će ispast da je na njoj bija deset puta zaredom!
- I…što je dalje bilo?
- Nisan tija, skala san se kad san vidija da je došo...
- Aha ipak ste pobigli.
- Sačekao san da ih ne prikidam a unda san se popeja i poriza odrinu. Ma da vidite kako se prvo njuše i ljube pari da su čeljad, ne moš virovat. Maca je naša iz doma a za mačora ne znan čiji je. Eto po tome ću pantit ovo Valentinovo!

- 14:01 - Komentari (12) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.02.2014.

Rod po suncu

Mladi Mario iz Fiumicina koncem osamdesetih bio je dvije sezone na ljetovanju kod rodjaka na Brodarici. U društvu svojih vršnjaka naučio je i pričat, doduše je prepoznatljivo ali sasvim dovoljno da se može sporazumit. Prvo je naučio sve beštime što je sasvim normalno a onda i da može poć u dućan. Mlad zgodan, pocrnio od sunca zapeo je za oko Magdaleni a ona iz srca Zagore došla kod udate sestre isto tako na ljetovanje.
Magdi vrtirepki nije išla škola ma se vidi da zna što oće i da joj se ne odlazi nazad kod roditelja i ovaca pa je mladoga Marija dobro 'šufigala'.
Onda se kao uzgred pofalila sestri a sestra kao sestra nazvala braću pa ispričala svoje viđenje i braća oma-nama popodne doigraju s merdžom kod rođene. Doduše auto jest star ali je mercedes.
Kao slučajno s pivušom među prstima i cigaretom u drugoj ruci šetajući plažom nabasaju na sestru i prijatelja joj pa sjednu ohladiti se i zapodjenu razgovor.
Razgovor s brda-dola ubrzo se kanalizirao tamo di Mario nije želio.
Onaj zanimljiviji dio razgovora uglavnom se vodio između starijeg 35-godišnjeg brata i 20-godišnjeg Marija.

- Prijatelju moj ne bi ti mi dali našu sestru ni u ludilu da ti nisi Rvat. Ma kakvi, nema šanse.
- Ma ja i ne trazio vasa sestra no.
- Ali pošto si Rvat a to znači i pravi čovik malo smo pustili pa se moremo dogovorit ljudi smo.
- Ma ke dogovorit?
- Jer daleko je to brate mili, daleko a velika skupoća a oće se za pir barenko 50 iljada naši orlića, puno, puno je to para jel ja dobro govorim?
- Ma vi nesto pricati sto ja ne razumjeti ostija.
- A štaš mora se, nemamo mi deset sestara, jel tako sestro? Mi te i ne pitamo; a jel bi ti pošla za ovog mlatimudana a? Pazi dobro promisli prija nega zineš.
- A moj brajo, šta ću kad moram. (a smije joj se i gornji i donji brk)
- Neka neka, kad je Rvat neće ti teško past.
- Ma kako ja biti Rvat a rozena u Italia i moj pape rozena u Italia i moja dida i didovi dida…
- Stan de malo jebaj ga, polako. Slušaj vamo, kad pričamo o tebi to ti vako iđe. Pape? Nije pape nega ćaća, ćaća ti se rodija u Fiumicino, jel tako, je, a mater ti…okle ono reče da ti je mater bogarati?
- Craiova no, to biti Rumunja.
- Craiova…nu i un je daleko potega nedljemi, puno daleko. Da mi vidimo kako to izgleda, viš s obzirom da ti je mater otamo najbolje je imati kartu i redalicu…
- Ma ke redaljku…za moji mama…
- Nu njega? Redalicu, lenjir, ravnalo kako oš.
- Aha si.
- E unda, vamo gledaj, povučemo crtu Fiumicino-Craiova, jel u redu.
- Si, i?
- I di ti je polovica ae di je, pogledaj. Negdi oko Ljubuškog jel vidiš? Tu bi negdi bija Ljubuški, evo tu.
- Si ma to biti Bosnia ne Rvacka.
- Ae kvragu kakva Bosnia te spopala. Ercegovina rodjače Ercegovina je to.
- Kapito i sto to znaciti?
- E to ti je to. Mater ti je Rumunjka što znači da ti je maternji jezik rumunjski ali ti si Rvat razumiš.
- Ma kako ja biti Rvat? Kako, to ja pitati?
- Šta kako. Pa jesam li ti sad sve nacrta kako iđe. Ćaća ti je od tute, mater od tute a sredina je okolo Ljubuškog, ljuta Ercegovina rodjače moj i još ljući Rvati. Eto tako si ti Rvat a i mi smo Rvati i unda nema zaprike rodjače moj pa se moš ženit.
- Pfu meni ne biti to jasan.
- Ne biti jasno. Unda vako, lipo kad vinčaš ovu našu sestru, a jope ti ponavljam, ne bi ti je dali da nisi Rvat ne bi nedljemi, unda ćeš bit sto posto naš čovik.
- Ma ne, ja to nikako ne kuzi, ne.
- Nema to, ne i ja ne kuzi. Vako ti je to. Okle si? Otamo okle ti je žena! Jel sad jasno.
- Ma…ko kaze da ja ozeniti vasi sestra, ko?
- Rodjače, gledaj vamo! Tvoja mater je iz tu, ćaća iz tu a ti si sredina, razumiš li to.
- Si, pfu.
- Ajmo sad dalje. Gledaj mi smo tu a ti si iz Italia i di je sredina?
- Sredina, pa u more no.
- E unda ćeš ti biti tu ako ne bude kako mi kažemo. Jel sad jasno?
- Si!
- 18:17 - Komentari (15) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.02.2014.

Nisu samo za grebanje

Kaže doktorica: 'evo naručila sam vas za pregled kod specijaliste 27.04.'14, to je najbliži slobodni termin koji postoji'!
- Aa?

I tako ja 'zadovoljan' napustim ordinaciju, uostalom šta je čekat tri mjeseca i par dana za pregled u odnosu na one koji uopće ne dočekaju.
I dok grabim nogostupom trgne me mobač. Pogledam a ono 'Mala', da hitno dođem jer je riknuo mali protočni na bazenu za kosu.
- Dobro sam hvala na pitanju!
- A šta ti je nisan te to pitala, jesi dobro?
- Rekoh ti.
- Ma daj, ali je što!
- Naručen sam za pregled 27.04. ove godine.
- Aaa, a kod koga ideš?
- Gastro.
- Gastro, gastro, gastro…
- E na int…
- Čekaj ne prikidaj me, gastro… nije…
- Ma je kak…
- Ne prikidaj me čekaj malo, gastro…

Ovo 'ne prikidaj me' podsjetilo me kad sam tek kupio plac i započeo radove pa je trebalo svako malo nešto pismeno moliti, ili za vodu ili za struju ili građevinsku, uostalom kao i svi drugi.
A 30m dijagonalno bila je kamena kuća penzioniranog komandira milicije.
Ovo područje bilo je pod vinogradima pa je Milan B. kupio staru kamenu kućicu i bio prvi stanovnik 'vilajeta' a kako se razmnožavao tako se i kuća širila.
On je morao sve znat i njemu se moralo obraćat za bilo što.
Kad je trebalo napisat molbu došo bi kod njega doma, odma bi ubacio papir u mašinu i počeo: 'ja dolje potpisani molim vas…'
pa onda pita.
- Ime i prezime?
Ja zaustim a on:
- Ćut!
- Ulica i broj?
Opet ja zinem a on:
- Ćut!- i nastavi štemati,
- Ulica i broj: - kod Milana B.

- Alo šta se ne javljaš, štae. Evo ovako, sutra u 9 javi se Katici na šalteru jes čuja, ona će sve sredit. Ae dođi mi ovo pogledat ae bok.

U 9 na šalteru, dobro jutro-dobro jutro.
- Vi ste taj, dajte papire…aha, dobro…čekajte ispred petice i prozvat će vas.
- Sad?
- E što se čudite.
- Ovaj…ništa ništa, fala vam.

- Ma kako si uspjela sredit da me odma uzme baš bi volio znat.
- Nokti e. Si joj vidija nokte, to je moje djelo.

Doduše nisam joj zagledao nokte ali sad na bilo koji šalter da dođem nakon 'dobro jutro' ili 'dobar dan' odma nastavim: 'imate lijepe nokte'!
Ako prihvati kompliment i prozbori koju riječ znači ulovila se a dalje zna se. A ako me sasiječe pogledom ili 'pošalje psihijatru' znači da nije njezina mušterija i zovem džokera.
Čudo je ova medicina!
- 00:50 - Komentari (17) - Isprintaj - #

subota, 08.02.2014.

Imamo mi hrvatski lonac

Zajednica, bila to bračna, državna ili ma koja drugo skoro je nemoguće da se raspadne djelovanjem vanjskih sila.
Naprotiv, takvi ataci ujedine srca i pobjeda je neupitna.
Do raspada dovode isključivo sile iznutra po sistemu 'kad ćeš ti tako - ja ću ovako' i onda to traje i traje.
Kad nastupi taj scenarij gubi se osjećaj za sve lijepo; za ljubav, za narod, za imovinu, za budućnost.
Kako li je za nevolju malo potrebno a za mir vjekovi nisu dovoljni.

Mi imamo veliki problem razlučivanja vrijednosti pa ih poistovjećujemo i uspoređujemo iako je to pogrešno.
Mada smo u EU pustimo 'Hansa', uokvirimo se, pružimo se koliko je dug naš pokrivač.
Iste vrijednosti u određenom trenutku nisu uvijek iste.
Primjerice staračka ura vremena puno je dragocjenija od ure jednog desetogodišnjaka.

Kad istovremeno niknu dvije kuće, jednu podiže siromah a drugu bogatun, neupućeni promatrač rekao bi da je to isto na što upućuje i rad i utrošeni materijal.
No ipak nije tako, razlika je golema jer siromah gradi dom dok bogatun gradi samo kuću.
Mi tek gradimo dom!
Dok smo u banani ne možemo se njome sladiti jer će nas štititi samo kora a kora je smeće!
- 00:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.02.2014.

Svađa

To mi je pred nosom ali neću puno o tome jer nisam pravnik samo mi je došlo kao šlagvort za ostvrt na među-susjedsku ljubav.
Rekla bi moja susjeda: 'kupili su terena koliko od pizde do guzice a oće rudinu imat za kolo igrat'! Naglasak joj je na zadnjem otvorniku ili vokalu.
Kuća je već kod gradnje nagazila put pa da sam na mjestu ovih preko predložio bih vlasniku neka nad putom napravi tinel a na putu stavi znak za tunel. Mislim, ako čoeku treba što ne, možemo mi i šišmiš-expresom dolazit do svojih kuća.

Inače svađa među susjedima jedna je od boljih 'radio emisija' u ovom dijelu kaljuže pa je valja poslušat. Kažem radio emisija jer se sad nema puno toga za gledat. A prije…

Mate je pokojni, lako mu duši, a bio je prava ljudina po stasu i naravi! Bio je kruh koji se jede! Sedamdesetih godina prošlog stoljeća svi su držali perad i prasad u dvorištu pa tako i Matina obitelj. U njihovoj konobi vazda je bilo pršuta i pancete, bilo je za prijatelja i namjernika a njihova djeca kad dođe vrijeme od marende umjesto matere pitali bi ćaću što će jest. Onda bi On.
- A ned'lje ti ima pr'šta.
Ali ne, oni bi salame pa bi im, doduše ronzajući, dao para da kupe na što bi im se mater ljutila ali takav je bio, rekoh kruh od čovjeka.
Njegov rodjak Stipe (kuća je dvojni objekat) bio je sušta suprotnost, prgav, živčan i imao je mali jezik. (mislim da veliki jezik ne može onako brzo laprdat)
- Ae đavlu kokoše i gazda kad ih 'vako pazi, iš iš đavlu tamo. Mateee što ne čuvaš ove svoje beštije ned'ljeti nega ih gonaš u moj vrt jebenvamgospu ćać'nu i mat'rinu pokvarenu.

Dođe Mate do zidića, neugodno mu do zla boga i obeća da će kokama zakovrnut vratom i baciti ih pod peku da ih zajedno pojedu samo neka se ne svađaju.
Ma kakvi. Što je Mate mekši Stipe se više pjeni i primiče zidiću uz vrijeđanje i beštime. Beštima što mu na mali mozak padne.
Oće Mate da plati štetu. Ovaj ni da čuje. Pućkajući cigaretu (nikad nije potegnuo u se) jebe mater njemu i njegovim kokošama pa kad se primaknuo na pljucomet podigne šaku, poskoči i Mati opali šamar.
Mati neugodno kao da se našo na roditeljskom sastanku ali i dalje stoji ko platana i ne zna šta će. Djeca i žene s obije strane kibiciraju i grakću a onda Stipe osokoljen rodjakovim nesnalaženjem opali mu šamar i s druge bande. E jebiga!
Stisnuo Mate šake u pest, bome stoji svaka kao omanji pršut a onda zamane desnom ali odozgo i pogodi Stipu u tjeme kao da brukvu zabija. 'Brukva' se teke nabila u zemlju a onda iskrivila.
Mate priskoči pa ga podigne i odnese na klupu, samo što ne plače, 'jesam ti reko da ćemo ih ispeć i pojest jebemu nećugospu i kokošama. Rodjače probudi se…probudi se'.
Donijele žene mokre šugamane, vode i cukra i bogami u neko doba Stipe dođe sebi. Da mu je bilo brojat došlo bi do pedeset, bi irudami.
Uglavnom tu večer platile su kokoše a brate i krive su što jest jest! Dok je vonjalo ispod peke mezio se pršut i cicalo vino a pjesma je došla sama od sebe.

A sad?
Sad ne moš poznat je li se svađaju ili prijateljski razgovaraju. Što manja jaja prepirka je duža i glasnija i nema majci odma se šiša po politici, prvom i drugom svjetskom ratu a oni malo educiraniji znaju i za balkanske ratove pa čak i križarske. Križarski su još uvijek živa priča kako je neki Mijo na groblju Ivu opalio drvenim križem da se jadnik strovalio u jamu ali je iskočio prije nego je pod dotaknuo.

Kad sam već spomenuo jaja; kažu kako su jako „zdrava za mozak. Ako ih jedete za doručak, organizam počinje da proizvodi dopamin, norepinefrin i epinefrin, koji utiču na povećanu budnost i pažnju, energiju i raspoloženje.
Takođe, jaja su bogata vitaminom B koji je neophodan za pravilno funkcioniranje ćelije“.

Iruda ti, sad je meni jasno okle ona psovka 'jebem te u glavu'. Eto zapravo to nije bila psovka nego želja za dobro zdravlje.

Ajmo dalje. Onda počnu optužbe po stranačkoj osnovi kao ono da je glasačka pizda koja samo diže ruku kad mu se reče i tome slično.
A onda se ovaj brani da je u njihovoj stranci čista demokracija i da svoju desnicu digne samo kad smatra da je neko pitanje na mjestu a ako se slučajno nešto protivi njegovom uvjerenju onda nema te sile koja će ga natjerat da digne desnu ruku, ma jok.
Tada digne lijevu pa neka se oni misle zašto.

I tako moš čitav dan slušat ali nećeš dokučiti je li se svađaju ili prijateljski razgovaraju dok razgovor ne privedu kraju.

Ako jedan od njih prstom učini minus preko grla zna se što drugoga čeka a to na naplatu dolazi kasnije, zaplotnjački bez 'reflektora' i 'kamera'.
Ako se žene zavade i jedna drugoj reče: 'dabogda ti se sve u kući ukiselilo osim kupusa i mlika', onda je to bila svađa.
A ako priča svrši riječima: 'ae k vragu manit ili manita', berlav ili berlava onda je to bio prijateljski razgovor.

Zato ja smatram da narodu ipak treba dozvolit držat kokoše!
- 00:07 - Komentari (28) - Isprintaj - #