Mladi Mario iz Fiumicina koncem osamdesetih bio je dvije sezone na ljetovanju kod rodjaka na Brodarici. U društvu svojih vršnjaka naučio je i pričat, doduše je prepoznatljivo ali sasvim dovoljno da se može sporazumit. Prvo je naučio sve beštime što je sasvim normalno a onda i da može poć u dućan. Mlad zgodan, pocrnio od sunca zapeo je za oko Magdaleni a ona iz srca Zagore došla kod udate sestre isto tako na ljetovanje.
Magdi vrtirepki nije išla škola ma se vidi da zna što oće i da joj se ne odlazi nazad kod roditelja i ovaca pa je mladoga Marija dobro 'šufigala'.
Onda se kao uzgred pofalila sestri a sestra kao sestra nazvala braću pa ispričala svoje viđenje i braća oma-nama popodne doigraju s merdžom kod rođene. Doduše auto jest star ali je mercedes.
Kao slučajno s pivušom među prstima i cigaretom u drugoj ruci šetajući plažom nabasaju na sestru i prijatelja joj pa sjednu ohladiti se i zapodjenu razgovor.
Razgovor s brda-dola ubrzo se kanalizirao tamo di Mario nije želio.
Onaj zanimljiviji dio razgovora uglavnom se vodio između starijeg 35-godišnjeg brata i 20-godišnjeg Marija.
- Prijatelju moj ne bi ti mi dali našu sestru ni u ludilu da ti nisi Rvat. Ma kakvi, nema šanse.
- Ma ja i ne trazio vasa sestra no.
- Ali pošto si Rvat a to znači i pravi čovik malo smo pustili pa se moremo dogovorit ljudi smo.
- Ma ke dogovorit?
- Jer daleko je to brate mili, daleko a velika skupoća a oće se za pir barenko 50 iljada naši orlića, puno, puno je to para jel ja dobro govorim?
- Ma vi nesto pricati sto ja ne razumjeti ostija.
- A štaš mora se, nemamo mi deset sestara, jel tako sestro? Mi te i ne pitamo; a jel bi ti pošla za ovog mlatimudana a? Pazi dobro promisli prija nega zineš.
- A moj brajo, šta ću kad moram. (a smije joj se i gornji i donji brk)
- Neka neka, kad je Rvat neće ti teško past.
- Ma kako ja biti Rvat a rozena u Italia i moj pape rozena u Italia i moja dida i didovi dida…
- Stan de malo jebaj ga, polako. Slušaj vamo, kad pričamo o tebi to ti vako iđe. Pape? Nije pape nega ćaća, ćaća ti se rodija u Fiumicino, jel tako, je, a mater ti…okle ono reče da ti je mater bogarati?
- Craiova no, to biti Rumunja.
- Craiova…nu i un je daleko potega nedljemi, puno daleko. Da mi vidimo kako to izgleda, viš s obzirom da ti je mater otamo najbolje je imati kartu i redalicu…
- Ma ke redaljku…za moji mama…
- Nu njega? Redalicu, lenjir, ravnalo kako oš.
- Aha si.
- E unda, vamo gledaj, povučemo crtu Fiumicino-Craiova, jel u redu.
- Si, i?
- I di ti je polovica ae di je, pogledaj. Negdi oko Ljubuškog jel vidiš? Tu bi negdi bija Ljubuški, evo tu.
- Si ma to biti Bosnia ne Rvacka.
- Ae kvragu kakva Bosnia te spopala. Ercegovina rodjače Ercegovina je to.
- Kapito i sto to znaciti?
- E to ti je to. Mater ti je Rumunjka što znači da ti je maternji jezik rumunjski ali ti si Rvat razumiš.
- Ma kako ja biti Rvat? Kako, to ja pitati?
- Šta kako. Pa jesam li ti sad sve nacrta kako iđe. Ćaća ti je od tute, mater od tute a sredina je okolo Ljubuškog, ljuta Ercegovina rodjače moj i još ljući Rvati. Eto tako si ti Rvat a i mi smo Rvati i unda nema zaprike rodjače moj pa se moš ženit.
- Pfu meni ne biti to jasan.
- Ne biti jasno. Unda vako, lipo kad vinčaš ovu našu sestru, a jope ti ponavljam, ne bi ti je dali da nisi Rvat ne bi nedljemi, unda ćeš bit sto posto naš čovik.
- Ma ne, ja to nikako ne kuzi, ne.
- Nema to, ne i ja ne kuzi. Vako ti je to. Okle si? Otamo okle ti je žena! Jel sad jasno.
- Ma…ko kaze da ja ozeniti vasi sestra, ko?
- Rodjače, gledaj vamo! Tvoja mater je iz tu, ćaća iz tu a ti si sredina, razumiš li to.
- Si, pfu.
- Ajmo sad dalje. Gledaj mi smo tu a ti si iz Italia i di je sredina?
- Sredina, pa u more no.
- E unda ćeš ti biti tu ako ne bude kako mi kažemo. Jel sad jasno?
- Si!
Post je objavljen 13.02.2014. u 18:17 sati.