Zajednica, bila to bračna, državna ili ma koja drugo skoro je nemoguće da se raspadne djelovanjem vanjskih sila.
Naprotiv, takvi ataci ujedine srca i pobjeda je neupitna.
Do raspada dovode isključivo sile iznutra po sistemu 'kad ćeš ti tako - ja ću ovako' i onda to traje i traje.
Kad nastupi taj scenarij gubi se osjećaj za sve lijepo; za ljubav, za narod, za imovinu, za budućnost.
Kako li je za nevolju malo potrebno a za mir vjekovi nisu dovoljni.
Mi imamo veliki problem razlučivanja vrijednosti pa ih poistovjećujemo i uspoređujemo iako je to pogrešno.
Mada smo u EU pustimo 'Hansa', uokvirimo se, pružimo se koliko je dug naš pokrivač.
Iste vrijednosti u određenom trenutku nisu uvijek iste.
Primjerice staračka ura vremena puno je dragocjenija od ure jednog desetogodišnjaka.
Kad istovremeno niknu dvije kuće, jednu podiže siromah a drugu bogatun, neupućeni promatrač rekao bi da je to isto na što upućuje i rad i utrošeni materijal.
No ipak nije tako, razlika je golema jer siromah gradi dom dok bogatun gradi samo kuću.
Mi tek gradimo dom!
Dok smo u banani ne možemo se njome sladiti jer će nas štititi samo kora a kora je smeće!
Post je objavljen 08.02.2014. u 00:08 sati.