fra gavun

Inspiracija

Konstruktor je zagnjurivši glavu usnim organom znalački dodirivao svaku točku (i zarez) na uzavrelom objektu i udisao inspiraciju dok je mašina pulsirala.
Pulsirala i zagrijavala drobeći vrijeme od zadovoljstva u prostoru balona od pjene dajući udovima na volju rastezati se i širiti čineći tako krugove u strasti.
Dodirujući i tražeći prstima nešto, nekoga, da bi uhvatili iskonsko zadovoljenje, nezadrživo su osvajali kozmos.

Svaka točkica na puti pretvorila se u ježinac i na svaki doticaj reagira poznatim domino sistemom. Molekuli jedan drugoga gurkaju i bude, obećavaju i rastu da bi mijenjajući boju i miris čitavu livadu ubrzo pretvorili u cvjetnu.
Vreli dah zapaljiv i eksplozivan odlazio je prema stropu upirući tijelo još više uz postelju a onda u vremenu između izdaha i udisaja oslobođeno tijelo lebdi. Pretvara se u perce u komadić paperja koje bezvremenski zna letjeti dok ga vjetar ne smjesti na neku granu. Jebivjetar.
Nema kraja, svemir je to! Neusporediv je. Nema nedozvoljenog i ma koliko da ste savjestan vozač tu ne vrijede pravila i znakovi. Tu je svaka krivina ljepota, svaki karambol ushit a svaka autocesta i staza vode ka istom. Vode ka užitku.
Kao kapetan što ima brod u svojim rukama čija ga vrijednost i odgovornost ne smiju sputavati već naprotiv, tu vrijednost treba oplemeniti.
Kraljicu mokrine i topline valja voditi i dovesti u luku sreće lagano da se ne optereti pogon kod pristajanja i da ne udari u gat. Neka je dolazak sretan i pamtljiv i onaj veliki grč koji se pleo u iščekivanju neka se otopi i nestane prosut po pučini.

Udaljio bi glavu da se i gladne oči nahrane ljepotom te sa dva prsta nježno sklonio dlaku s jezika. Otpadaju rice. Neki kažu da je to zbog pomanjkanja vitamina. Slažem se, tu je vječni nedostatak vitamina Ku.
Zatim je prstima jedne i druge ruke razmaknuo krila a potom opet zagnjurio glavu i palacao jezikom, kružio, uvlačio, usisavao i sladio se medom da bi neumorno opet i opet sve ponavljao.

Najednom stane podignuvši glavu u kojoj se rađala ideja.
Uzavrelo tijelo partnerice je čekalo, iz poluotvorenih usnica začuje se uzdah i pitanje tiho izrečeno. Treperavi glas i boja tona zvučali su kao molitva.
- Šta si stao…
Nakon kratke tišine, nakon neizvjesnosti koju je svaka strana drukčije doživjela, konstruktor je kliknuo.
- To je to!
- Naravno da je to dragi, nastavi pliz…
- To je avion.- čuo se još radosniji poklič i ustane se.
- Ah, hvala!
A konstruktor korakne do svog radnog stola, gologuz opkorači stolac te uze olovku i skicira avion. Budući Konkord.

Malo okolo



Ovo je posuđeno s neta da bi si predočili kako ptice vide tvrđavu sv. Nikole na ulazu u šibenski kanal!



Ulijeva povjerenje i izaziva strah a tako je i djelovala na neprijatelja jer se nije smjelo pucati topovima iz otvora na razini mora
da se ne raspadnu stropovi. Sagrađena je tijekom 16 stoljeća a projektirao ju je mletački vojni graditelj Michiele Sammichelle
što mu Kalmeta nikad nije oprostio!



A tunelaaaaa unutra...koliko bi tu bilo farbanja?



Ulaz sa bogatim portalom okrenut je prema kanalu i gradu. Kamenom vezeni ulaz više sliči dvorcu nego vojnom objektu.



Lanterna čuva ulaz sa strane Jadrije. Zamislite radno mjesto na ovoj lanterni gdje se do grada takorekuć moš popišat.



Nekad se tu nije smjelo ni pogledati jer je bila vojska. Tu su snimani djelovi filma "Kako je počeo rat na mom otoku". Sad je
omiljeno izletište i kupalište. Krasna vala!



Plovimo ka jugu...



duž Zablaća, Solarisa....



Brodarice, Krapnja i evo mosta.



Sve je u funkciji, sve radi a nije Radićev.



Nedirnute vale na potezu od mosta prema Jadrtovcu jer je obala "neurozna". Ima i jedan privatni otočić ali mu je obala dosta
muljevita.







Mene nije briga ali mogo bi mi je kupiti kad već imamo isto ime. Veli mi ćer.



Nastupaju mlade snage.



- Mi bi se još vozaliii.- Ae da vidimo jesmo li što zapamtili od ovoga danas? 'Ko je stanovao u tvrđavi? Ajmo 'ko će. Maja.
- U tvrđavi su bili patnici.



- A što je ovo?
- Škorpion!
- A ovo?
- Krpelj!



Dodatak, Jadrija samo za @samotvoja.

-----------------------------------------------------------------------------

PDV na kišu, ko je za?


Danas 23.07. mome prijatelju, bivšem legiću je roćkaš i rekoh idem uplatit loto valjda to sreća uzme u obzir. Uz loto mi valja naći ono malo ohoho ljepilo, znate ono što vata čim ga pogledate, da zaljepim okvir od oćala.
Eto radi toga odem do Dalmare-a kad ono kolone same kolone, kolonizacija auta. Na gornjem parkingu niti za role mjesta. Smjestim se na donjem.
Ali čim sam stao počelo je točiti, čovče kao da nikad padala nije. Nastali potočići. Auti sa smetenim vozačima ne znaju što bi.
Neki ostave auto i po najgorem pljusku koji sam ikad vidio krenu trčati prema zaklonu vukući djecu za ruku?
Majketiirudove a čega se boje sjedati u autu, kao da nisu čuli za „Faradejev kavez“?
Rekoh ja stat će, ovo je ljetnji lemboć, kad krenula tući krupa po autu. Udara li udara. Frida drhti od straha. Stavljam joj dlanove na uši i tako se malo smiri.
Dok dragi Bog prazni svoj mjehur (blogati koliki mu je) ja promatram i razmišljam. Mislim da je najveći problem politikanata kako narodu naplatiti ovu besplatnu vodu. Em što je mukti em niti pdv ne plaćaju. Računam da će se u skoro vrijeme donijeti neki zakon da to regulira.

Lijevalo je više od ure vremena iz smjera jugozapada i umori se pa stade. Stala je svaka pa je i ova te ja odoh uplatiti loto. Ljepilo nisam kupio, kolonizacija po dućanima. Brišem nazad.
A za izaći na magistralu valja imati vezu u ministarstvu prometa i veza. Em što su kolone em vozači ne znaju di će pa se vrte na cesti, sami čepovi.
Uh, dokopam se nakon po rezervoara goriva magistrale i pravac kuća. Svratim u „Građe“, i ako je to stovarište građevinskog materijala tu moš nać svega.
Na ulazu kod blagajne plastična baja na podu i toči voda iz plafona.
Ovo je jedinstvena reklama za građevinski materijal! Kupio sam ljepak i doma.
A doma ispod televizije voda? Ove sapunice bi definitivno trebalo zabraniti, sve je mokro od plača.
Kita suze, ovo je ušlo kroz prozor.
Sredio sam to, pogledao žalosne pomidore po tlu i pravac Rezalište da vidim što je s kaićem.

On samo što ne vrišti: „di si do sad“!
Ispajao sam vodu, olakšao mu život a onda zvijerim okolo kakvo je stanje. Ima četri pet kupača i to ne radi kupanja nego da pokažu junaštvo.
Evo ga stade uz mene jedan suzuki mađarskih pločica. Unutra ogromni mađar (mora bit iz Mola), mala ženica i dvoje dječice. Iskoprca se pretili iz autića s rukom na guzici i panično nešto govori.
- Meni kažeš, ja od mađarskog znam samo „eđeneš“.- Nabandim ja glavu i pogledam ga iskosa, da ne misli....
- Neka te tapunaje magarac koji i do sad znaš, mene si našo.
Vidi on da je krivi spoj pa reče na narodnom jeziku „trprbrlplop uh“ pokazujući rukom od guzice prema tlu.
- Aa sraćka ha, eto ti tamo dva zahoda, viš ona e.
A zahode, one plastične ne one zlatne bandićeve ili de lux kalmetine, prevrnuo vjetar i leže na bok. Gleda mađar u njih i naginje se očito razmišljajući kako to može raditi u bočnom položaju i vrti glavom.
- E moj mađar, viš nama nije bitan položaj da bi srali…
On se izmakne dva metra skide gaće, čučne i prolom ostatka mađarskih konzervi uz tonski efekt se sruči na tlo…sve to u jednom potezu.
Ma pasmater neš ti meni srat na zemlju i primaknem se stisnutog nosa, podignem nogu sa kineskom japankom i gurnem ga. Izvrne se masni na bok. Eto ti, sad imaš razloga za kupanje, ja častim.
Gospodine ministre, govno je od turizma i valja ga pripisat izvozu i ako je nama ostalo, neka se zna!

Srećko

I tako dragi moji ministrice i ministri mi smo toliko zašparali na tariguzu, vodi i daskama da nam sad svakome u vladi fali po jedna fosna u glavi pa se mirne duše zadužujemo za još samo 5,8 milijardi.
Ma to je za otplatu onog duga što ga je SDP napravio inače ove druge d(r)ugove što je uzeo HDZ smo otplatili…dobro ostalo je nešto malo neotplaćeno kod Sanadera a inače sve je točno ko švi...sanaderov sat. Dodala je ministrantica Dalić.
Vraga je ona Dalić prije bi reko da je Uzelić.
No bez obzira na sve ja sam odlučio izaći dotičnoj u susret i na uštrb svoju pomoći koliko je u mojoj moći a jest.
Naime ima više od dvije godine kako redovito dobivam poštom obavijesti da sam osvojio što na lutriji što na raznim izvlačenjima i uvlačenjima pusto bogastvo. I skupilo se toga čov'če toliko da niti jedna banka neće da ima posla s menom.
Skupilo se da mogu kupiti Keruma samo nisam lud dok ne napravi Isusa i zato sam odlučio povući pravi potez. Vako.
Kao što vidite ova imena dolje, e takvih ima mali milijun koji mi se javljaju sa dobitcima ma neću svih mećat ko će to čitati pa neka ovi budu kao ambasadori dobre love.
Dakle druže Mohaha tako ti Alaha budi ti glavni skretničar i sve pare koje idu na moju adresu proslijedi ministrantici Dalić i glavnoj Ja pa ja.
Ujedno te kao opunomoćeno lice molim da svoje troškove i svoju plaću za budući rad naplatiš od onih para što si meni namjenio, neka ti je halal.

Mohaha Daouda
Dr.Amadu Adamu
Ömer AKDA
Pamela Moore
Western Union
Mrs Janet Maxwell
Sankara Bouda
James Butcher
Langston, Doyle Re

Vama ispisanima i svima ostalima od srca fala s željom da tako i vama vaša djeca davala.
S poštovanjem fra gavun!

---------------------------------------------------------------------------------

Elektro šokovi 46%

Šest šaltera u elektri a rade samo dvije činovnice. Prije se tu i naplaćivalo ali nema više, samo obračun, mora i pošta zaraditi koju kunu.
Sparno, bespravno, besramno i besparno vrijeme, ljudi su neurozni i štufi jedino su sretni oni na Kvanju.
Naredalo nas se od koštele ispred zgrade a od mene do šaltera ima još četvero. Čekamo!
Sedamdesetogodišnjak fino skockan, pravi gospodin jedino što nikad nije mogao podnijeti umjetne zube, na redu je pred šalterom.
Znam ga. Zovemo ga dotur Mate još od vremena dok sam bio podstanar a on radio na željeznici kao pregledač kola. To je onaj uniformirani što nosi čekić dugačke drške i tuče po kotačima. Na osnovu zvuka koji proizvede procjenjuje da li je kotač puknut.
Kad je bio na pregledu između ostalog neurolog ga je udario s gumenim čekićem po koljenu onda je Mate rekao doktoru da su kolege jer rade isti posao, „Ti udaraš svoje pacijente a ja svoje, ti si doktor u svom poslu a ja u svom“ i tako Mate ostade dotur.
Mate je pružio papirić sa očitanim brojem mjerila i ženska mu obračunaje pa veli: „barba imate tisućušestotridesetidvi kune“.
Mate zinuo! Zubari najviše vole ovakva usta, nema troška za održavanje a ima ga na spisku.
- Šta je barba…oću li pisati uplatnicu?
- Puno je to ćerce moja, previše.
- E, a kako vam domaćica kuva?
- Dobro!
- Ne to nego na što kuva?
- Na špaker ćerce moja.
- Cc. Znate šta barba, recite vi ženi neka kuva na plin pa će biti manje struje.
- Nemam ja ženu.
- O Bože, oću li ja pisati uplatnicu ili ne.
- Ja ti stojim kod sina i neviste ćerce moja i rekli su mi da ne trebam njima ništa davati nega samo neka platim struju, vodu, telefon i smeće…kontaš, a piši mala što mogu.
Dok smo se zabavljali sa dijalogom između dotura i činovnice, čuje se od iza klapsko negodovanje: „diš diš, di ćeš, di ćeš ti… a što mi čekamo… brod za Zlarin možda“?
- Što mene briga što vi čekate ja sam invalid ja imam pravo ja ratovao ja stvarao državu ja….
Milina jedna, samo još da se nije i lancima vezao?
- Slušaj ti borac i ja imam karticu da sam invalid i ja sam stvarao državu pa čekam red, vrati se na kraj.- Oglasi se iz reda jedan muški.
- Šta mene briga što si ti ja znam što sam ja ja stvarao državu šest godina ratovao tuka četnike letao po čukama zdravlje gubio gladovao štaš ti meni…
- Jel' ti vidiš da o'de piše za teže invalide, jel' vidiš.- Primakne mu se muški.

Ts, poznanik Ante iz bodula sa kojim nikad nisam našao zajednički jezik. Tipa znam kao bahatog još iz vremena kad je oženio bodulicu i uselio se kod nje. Furao se na mišiće i nekakvu snagu, sad ima šesetipet i vozi veliku motorinu sa onim trakama i kožnim torbama na rebatine, glumi bajkera. U garaži đip u džepu ratna penzija a u kući turisti.

Veli ženska do mene: „neće se valjda potuć“. „Ma jok od velike grmljavine nema kiše“.
- A pogledaj kako se nakostrušio i viče, ja se grozim ovih tipova. Fuj kao da se meni čeka u redu ali moram.
- To su oni prekobrojni glumci što ih Jaca instalira, pravi invalid ima svoje dostojanstvo.
- Grozno, ovako galamiti, nećemo ga se riješiti danas.
- Oćemo oćemo, znate čega se najviše boje ovi sa „umjetnom dijagnozom“.
- Čega?
- Da im vozačku ne uzmu to bi bio dan D. Kad je za penziju onda je lud a kad je za vozački e onda je mudrac zato i zaziru od doktora kao od vraga.

- Jel vidiš, piše da teži invalidi imaju prednost a što tebi fali, štaka...
- Ne znaš ti s kim imaš posla. Meni je sin pravnik i predsjednik stranačke podružnice a mogu povući vezu kad god oću.
- Povuci povuci samo pazi da ti veza nije u Remetincu.

Ženska na šalteru čeka a muški što je u verbalnom klinču sa Antom zovne zaštitara i ovaj odmah dođe do Ante. Veli zaštitar Anti da ne može preko reda da mora čekati i dodirom ruke pokušava ga udaljiti.
Ali Ante srdit kao vrid, nervozno otrese ruku sa sebe i bleji li bleji no zaštitar ga mrko pogleda i Ante uzmakne ali i dalje stoji van reda uz viku i galamu kako je on stvarao državu, kako se njega maltretira, kako se on borio za ovo što danas imamo…

U toliko dotur Mate pokupi svoje papire i krene prema vratima. A ja da svi čuju sa naglaskom na dr.
- Dobar dan doture, kako je doture, šta velite na ovo a?
Nastade muk! Anti najednom kao da je nestalo struje. Neka se neobična tišina spustila. Okrene se na peti i zbriše vani. Ženska do mene se nasmijala a dotur Mate reče:
- E, vid' njega, šta mislim…a šta ću mislit samo se cijene dižu moj…
- Pere, Pere.
- Moj Pere ae sačekat ću te vani da me povezeš kad si već usput.

Ženska na šalteru gleda moje račune. Vruće joj je pa se požali.
- Vidite vi u kakvim mi uvjetima radimo, isključili su nam klimu, kao moramo štedjeti a disat se ne može.
- Kako to? Dok su Mravci i komarci nosali crne torbe u „centralu“ klime su vam radile, nama su računi bili manji a sad se torbe više kao ne nose a podigli ste nam cijenu struje i vi štedite na klimi? A di su pare? Oćete reć da je Murta isti kao Kurta.
- Neću ja ništa reć nego vi dođite sutra ranije pa ćemo vam ovo obračunati jer je kolega što očitaje brojila na terenu. Ako ste preplatili vratit ćemo vam novac ili će ići u sljedeći račun.
- Šta rekoste.
- Rekoh ako ste preplatili da ćemo vam vratiti novac…
- A oćete li mi vratiti i PDV?
- Koji PDV?
- Gledajte, primjera radi preplatio sam 2000,00kn i na taj iznos sam platio PDV, sad će te iste te novce prebaciti za plaćanje novih računa?
- Tako je.
- I jel' tada plaćam PDV?
- Normalno!

-------------------------------------------------------------------------------

Jutarnja banjada

Ima li što ljepše nego doći moru dok još drijema, dok se budi. Onako sneno i umireno da zagrli tijelo svojom mekoćom uvlačeći se u svaku poru! Jedne grleći prijateljski, druge ljubavnički, ili zaštitnički, majčinski.
Toćnuti se prije nego njegov prijatelj a i oponent, njegov drugi kraj ljepote što sjedinjeni nude raj ne krene u osvajanje neba žestok i opasan ali umilan i drag. Krene u nezadrživo dizanje.
Dok lebdim u plavoj mokrini i lagano mrdam krakovima tek toliko da se održim kao sipa sa zakržljalim „perajama“, promatram dno išarano tragovima civilizacije.
Gambar mi je poljubio cjevanicu a na dnu u travici tek probuđena periska zijeva. Pametna orada u žurbi nije se udostojila pogledati me.
Da je bar u saboru ovako bistro!
Vrtim se i promatram. Eno ima još rijetkih koji cijene more dok je sneno. Gospođa koja stoji na kamenjaru isteže se i znatiželjno gleda pučinu kao Dalmoši kad istežu vratove gledajući imali koje direktorsko mjesto u Zagrebu.
Možda mene nije ni uočila jer sam samo mala točkica u moru kubika a možda i je tko zna a onda je lagano skinula krpice, pardon krpetine i pokazala ogromne dude koje su sezale do okolotrbušnog „šlaufa“. Šlauf se spustio prilično nisko te je prekrio šumicu i da nisam bio svjedokom ne bih se usudio proturječiti da je naga jer one male kupaće krpice lako bi se izgubile u pretilosti pa dođe na isto.
I nehotice pogledam prema dolje, prema svojem šlaufu a kako u moru gledan odozgo činim se kraći nego jesam pa nezadovoljan podignem pogled prema pučini pomislivši, „sve je to od zuba“.
Više od pola sata toćam se i zeru plivam a zvizdan se diže. Po položaju računam da je sedam sati i tek pristižu još uvijek rijetki kupači tražeći pogledom slobodni komad teritorija. Probudi se taj osvajački duh u čovjeku i pomisli gledajući oko sebe, „sad je ovo moje, samo moje“.
Makar na pet minuta, deset, pola sata ali ima svoj dio obale, svoj djelić na zemaljskoj kugli, želi biti suvereni gazda.
Lijep je to osjećaj koji obično ne traje dugo, čim dođe sljedeći kupač suverenitet s plivačima pada u more.
Kako li pogrešne zaključke donosimo a tako je jednostavno…mi smo zemljini, mi smo njezini paraziti koji odlaze, mi nestajemo a Ona ostaje. No to je odviše duboko za ovu plićinu svakodnevice.

Želim što duže ostati u moru sve dok indikator ne pokaže da je vrijeme za vani. Naime na palcu lijeve noge podmotaje mi se nokat a vjerujem da neki znaju kako to boli a kad more nagrize onda se bolovi pojačaju pa je to znak za izlazak.

Gospođa s bujnim oblinama za svoj parking odabrala je mali mul za koji je privezan čamac.
Legla je na leđa raširivši se kao budući Marjanov Kip a kako je vangabaritnih dimenzija s rasutim teretom zauzela je prostor do kraja mulića.
Pokrila je glavu do nosa s klobukom i pari mi se da je zadrijemala.
Ne prođe dugo i evo ga Nikša s autom i parkira se ispred nje. Mul je „njegov“ i gleda lijevo-desno pa spazi i mene i javimo se uobičajenim pozdravom „E“.
- Ideš na more?- pitam.
- A idem pogledat vrše! – Pokazuje rukom na ležeću damu i vrtnjom šake lijevo-desno pita me „koja je ovo“?
- A ne znam, zamoli je valjda će te pustiti da utovariš motor i arganju.
- Gospođo, gospođo…gospođo živa bila pusti me da prođem pa se onda opet raširi.
Ja doplutam do mula i iz te perspektive gledam kanjon i u dnu kanjona pećinu s blagom koja je opušteno zijevnula kao i snena periska.
Izlazim pored mulića, kupaće se prilijepile od mokrine a ono potrebe se skupilo ka „pet dinara sira“. Kuglageri se naježurili kao da stoje u škartocu od laštika pa sam se sjetio pok. Ante kad bi s neizbježnom cigaretom u ustima svome prijatelju velikom pobožnjaku odrecitirao svoje stihove. „Kad učine Ilinske vrućine bit će muda duža od kurčine“! Onda bi pok. Niko uvatio pljucat i vikat „sotono, đavle…oprosti mi Bože smantao me“ i prekriži se a Ante bi samo učinio „hehe“ i produžio.

Gospođa se ne miče. Nikša me gleda, jutro odmiče a on ne može isploviti radi dame koja mu stoji na putu za put na more.
Nije bilo druge pa sam se opet bućnuo i odvezao mu kaić te ga dovukao do plićaka da utovari arganj i tako isplovi.

Zarzao je motor. Pogled bacim na mladi par očito stranci koji su tek pristigli vidno umorni i ne čekajući ni trena skinu se u kupaće krpice i bućnu se. Potrajalo je dobrih petnaestak minuta dok su sprali umor i osvježili se a onda se počeli njušiti.
Tako spojeni lagano su se približavali plićaku i tu se kao dva mlada ciplića zaigrali ne vodeći računa da li ih netko gleda.
Znate li kako se ciplići sakriju? Stave glavu pod kamen ili u procjep i misle „ko se nije skrio magarac bio“!
Sad i da oću ne mogu vani da im ne kvarim ugodu pa sam ostao toćati svoje atribute.
Mladi ciplići su prešli na konkretan posal pa je muški dao injekciju svojoj ljubljenoj koju je ona sa zadovoljstvom primila i to injektiranje potraja dobrih petnaestak minuta uz živopisno i strastveno izvijanje a onda su samo klonuli i ostali u tom položaju. Možda ih i san uhvati.

Sunce je slijedilo svoj put i upozoravalo me da je vrijeme za hlad. Lagano sam doplivao u plićak i izlazeći pored klonulih tijela prozborio: „ Evala mladosti“!

'Ko more platiti ove Božje darove što nam ih je poklonio? 'Ko može zamisliti da će sutra neki Hans doći kao gospodar i reći: „ To moj koncesija, plati“!
Neka im sva mora i oceani, sve jahte mega i svi luksuzi samo neka ovaj kamenjar i naša plava mokrina ostane uvijek „divlja“ i egzotična!

-------------------------------------------------------------------------------------------

Kad žega smanta

Kako se primiče urapodne ja kao zombi gamižem prema kužini, prema kućnoj radionici za bokune ili prije radi onog toća od pomidora što je već Marči s tangama od špageta tako slatko opisala u svojim sočnim pričama.
Kako ne obožajem meso (čuj ovo) odlučim se za zelje sa mladim tuštom i mladom koprivom (hehe sve mlado).
I onda sortiram u jednu posudu peteljke, kumpir, koprivu i tušt a u drugu lišće od zelja-blitve, ono se kasnije stavi kuhati.
Otvorim frižider jer trebam mrkvu a boca od kole (maska) sa vatrenom vodom udara pravo u oko. (trebalo bi nacrtati vatrogasca na njoj) Lozova brlja sa dodatkom luštrika je kraljevska kapljica i naravno idem probati kakav okus pruža nakon par dana što se luštrik toćao.
Hm, ne mo'š od prve ocijeniti. Pokušaj drugi. Čini mi se jakoooo, uf!
Pokušaj treći. Nije loše!
E, onda ti ja stavim u teću maslinovo ulje pa okrenem na ulju mladog poriluka a onda vodu i one peteljke sa koprivom, kumpirom i tuštom.
Opet probam onu brlju da vidim jeli se što popravila...je.
Ajmo dalje. Dok se to kuha pristavim onu rebrastu tavu neka se ugrije da ispečem fetu tune. Dok jedno krčka malo odoh brčkat po blogoatmosferi, gledam što ima novoga...onda se čuje vonj.
Trkom prema teći. Usput zakačim tipkovnicu i ona tresne na pod. Aa zato je meni tipkovnica uvijek čista, često je istresem. Dolijem vode u teći i pogledam onu bocu...boljeg je okusa.
Ajmo sad opet na komp, tastatura je čista, dobro, ugasim ga.
Upalim telku. Taman nešto Esma govori, veli ovako:
„Životinje su po svemu ispred nas, ljudi... Ne trebaju ni ličnu kartu ni pasoš...ne trebaju vladu...(za ovo zadnje te ljubim u vremešni razdjeljak).
Što nam to sve treba, goli dolazimo na ovaj svet, goli odlazimo! Dva metra svakom dosta.
Ako imaš DVA podeli s neko.“

Tako zbori Esma Redžepova, svaka čast, nije uzalud već nekoliko puta nominirana za Nobelovu nagradu!
Zbog toga i imamo ponešto uduplo da se može pokloniti. Noge recimo...
Opet nešto vonja...sve je pod kontrolom. Ona se boca smješi...
Što sad...ovo se kuha a ja gladan. Ajmo mrvu pancete... mmm dobro je ali traži cug…ae.
Pogladim se po trbuhu i počnem fićukat i sve više se držim za sudoper. Jbg, kotrljaju se grašci znoja pa smetaju oćale a i dvije ure popodne su, već je i vrijeme za ubit oko...što oko...obadva. Viš ti kako ova žega djeluje na čov'ka.
Zatvorim ti ja plin taman na vrijeme jer je prodimilo i odgegam se do postelje.
Uvučem trbuh, hlače spadnu na pod (to se postiže vježbanjem) i ja se prospem po postelji.

Joooo ljepoteee i odma' kreće neki magličasti film. Evo je do mene, napredna i nazadna a pupasta i mazna sa smiješkom koji govori sve jezike svijeta (ne misli na torticu, ne m...)
Ona što voli topli dah u onoj jamici gdje se spajaju vrat i rame...koja voli šaputanje...koja voli, koja voli...
- Mačoo ja sam Jagodaa.- komad mazno uvija kao da je ona…kako se ono…Nives Toplomjer?
Da je...hehe, 'vako bi ja njojzi.
- Vaša bujnosti, ne što si Jagoda ma te ne bi po ovoj žegi taka ni da si Jamaha, ae laku noć!

Upad.


Tušt.

-------------------------------------------------------------------------------------

In memoriam

U 80-oj godini sklopio je umorne oči "dotur" Jure, junak iz jedne moje priče koju njemu
u spomen ponavljam. Počivao u miru!

DOTURE POMAGAJ

Neka imena su izmišljena no većina likova imaju svoja krštena a jedan od tih je i „dotur“!
A ovaj događaj ostao je u tako živoj uspomeni među akterima da se priča i nakon tridesetipet godina, a bogami će se još dugo prepričavati.
Ovako Vam je to bilo.
Zakonita od susjeda Lale niz jednu malu nizbrdicu na prečici od tvornice prema kući, posklizla se i desna noga joj se podmotala u koljenu. Ostala je na mjestu i tu smo je našli jer svi iz R. Donjih koji smo radili u tvornici koristili smo taj puteljak.
Plakala je jadnica i trpila bolove a njeno uplakano lice grčeći se to je i pokazivalo.
Nas nekolicina donijeli smo je do kuće i smjestili je na kauču u „dnevnom“.
'Ko će ti priskočiti u nevolji ako ne susjed.
Lala, njen zakoniti bio je kući i vidjevši o čemu se radi ozbiljno se zabrinuo i odmah drmnuo dvije duple loze za početak.
To nije dobro i bojao se da će morati sam sebi točiti piće, sam nešto spremiti za pojesti i zamisli, nju dvoriti a najgore od svega sramotiti se sa pranjem suđa. „Ta mani.“

Svi iz susjedstva okupili smo se da pokažemo dobru volju za pomoć, no naravno, i pored situacije koja je recimo ozbiljna, padale su dosjetke, nama je to bila predstava i izvor zabave mada nije bila prilika za to.
Ipak nam je bilo manje od trideset, mladost ludost. Kako bih volio da sam i sada lud.
Na prijedlog da pozovemo hitnu Lala je vrtio glavom, ne bi on jer će joj stavit gips pa će morati na bolovanje i neće moći raditi. Ajde kom briga za firmu, to može i čekati ali kući…kući se valja žena pokazati.
Onda ja predložim da pozovemo mještanina koji je znao „namjestit“ ruku, nogu, i tako to. Zvali smo ga dotur Jure.
Bogu fala još je živ ali se više ne bavi tim poslom ( bogufala i za to) radi starosti.
Prijedlog je prihvaćen jednoglasno a bilo nas je šestoro u prostoriji i ja pođem po dotura Juru.

Stižemo dotur i ja. On mali koščati čovjek, božemiprosti sličio mi je na pivca i stalno se falio svojim uspjesima u liječenju što domaćih što, zamislite, čak strankinja.
Čeljade iz drugog sela je stranac, dašta je. Jedno mu se svakako mora priznati, imao je veliku snagu u prstima!

Ulazi u „dnevni“, pozdravi i odma' se obrati bolesnici.
- Baga ti, štos'se pripala, sa' će to dotur srediti…. Stane, (susjeda) donesi jaje i pripremi bjelanjak i zavoj,… Lala daj rakiju a vi ostali da se niste čuli.
Lala mu je dodao kupicu rakije ono da nazdrave a kad mu je Jure reko da će masirati s rakijom onda je Lala morao ispiti i njegovu kupicu, štaš kad je već sipao.
Postavio se Jure kao pravi autoritet i bezpogovorno se morala izvršiti njegova zapovijed.
I dok se on pripremao na zahvat, jer valja dobro istegnuti i namjestit bolesno koljeno,
ja ga pitam kako je naučio tu vještinu.
Usputno nam ispriča kako je to naučio na ovcama, što je nama bila još jedna dobra baza za smijeh, a on se okrenuo prema bolesnici, pogleda je pa reče.
- A baga ti moraš skinut gaće a kako ću radit.
Mi kao po zapovijedi svi okrenemo glavu u drugu stranu, i Lala je okrenuo glavu.
Malo sačeka koliko smatra da je dovoljno da se skine a onda dotur pita.
- Jes' gotova.
- Ček samo malo.
(Ovdje se i za hlače reče gaće a on je rek'o da skine gaće.)
- 'Esili više.
- Evo jesam.
Mi se svi okrenemo gledat, obukla je kućnu haljinu, onda je dotur naredio Lali.

- Neka sidi na kauču a nogu joj podigni na katrigu… polako, polako, to je boli… e tako.
Kako je on podizao nogu na katrigu haljina je spuznula preko noge i rastvorila se.
I onda, mi kao mi jel'…prolomio se smijeh….
Ukazao se lijepi crni busen, jer je ona bidna skinula i gaćice.
Lala je izbečio oči i gledao nas, nije se odma snaš'o a onda nas je uvatio izguravat vani iz kuće kao uvrijeđen što smo uspjeli vidjeti njegovu tajnu igračku.
Dotur je bio skroz ozbiljan i smireno joj rek'o.
- Nevisto bagati, pokrij tu beštiju!

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Dotur Luiđi bi dijagnosticirao: „INBECILJE“

Zašto ne spomenik?
Iz puno razloga a da je spomenuti makar dva i previše je. Razlozi koji štrče do nebesa daleko iznad spomenika Isusu na Marjanu.
Spomenik Tuđmanu na Rivi bio bi kao iritantna zbilja našega jada u državici koju su popljačkali njegovi sljedbenici.
Ti ljudi čiji moral zjapi kao penzionerski kontenjer vječito udarajući u kraj crvenog indikatora, vode državu da bi je doveli do stanja prosjačenja i lizanja guzice europskim moćnicima ne bi li pokrili svoje tragove.
Taj spomenik koji će se podići „ocu moderne Hrvatske“ smijat će se u facu svim škveranima, radnicima željezare, radnicama i radnicima svih onih firmi koji su pošli šoto za račun nekog tajkuna.
Taj spomenik smijat će se građanima Splita podsjećajući ih na period kad su imali kakvu-takvu ali svoju državu koja će za dvije godine predstavljati malu oazu za igru europske klike među tamo nekim urođenicima na Balkanu koji su sami sebe popljačkali pa što bi nas oni štedjeli.
Europljani su puno naučili od Balkanaca promatrajući ovaj kavez desetljećima i skužili kako se domoći raja bez da se uznoje jaja.
Ti gospodari života koji su vječito kroz povijest imali svoje kolonije i podanike naučili su da se ne treba voditi ratove i gubiti ljudske živote kad se može sa šaku papira isto tako doći do željenog cilja i zagospodariti.
Taj spomenik će podsjećati Europu na čovjeka koji bi da je živ sada bio u Haagu pa će shodno tome biti još žešći u svojim šporkim zamislima koje već sprovode u djelo.
Taj spomenik jedino služi Kerumu kao ogledalo ne bi li ga iskoristio kao odskočnu dasku za ulazak u sabor kako bi dobili još jednog intelektualca koji voli svoju državu kao i svi oni koji drže ruku na srce dok svira Himna a koji jedan po jedan odlaze na Remetinačko sijelo.
Taj spomenik se planira napraviti novcima iz proračuna grada. Dakle od novaca poreznih obveznika, od ljudi koji jedva krpaju kraj s krajem pa bi bilo pošteno i ljudski te iste ljude pitati da li su za to?
Da li su za to da se s njihovim novcima podigne spomenik. Dakle referendum koji bi se realizirao hodajući od kuće do kuće, od stana do stana i neka se svi ljudi izjasne i svojim potpisom to ovjere.

Spomenik na Marjanu.
Oprostite ali ja ću se ovome samo nasmijati mada znam da će crkva stati iza toga svim svojim polugama moći. Nije čudno ako pročitate ovaj članak onda će vam biti puno jasnije.

Jedini pravi potez koji bi Kerum mogao učiniti je taj da napravi spomenike ali od svojih novaca s tim da plati sve pristojbe od komunalnih doprinosa do građevne i lokacijske dozvole i to pismeno pokloni gradu Splitu. Toliko pak može napraviti za grad koji ga je uzdigao na pijadestal moći.
Spomenici koji za njega imaju puno veću sinboliku od Tuđmana i Isusa, jer budimo realni ni jednog ni drugog nije poštivao već ih koristi za osobni probitak, su drugačije naravi.
Isus nije lik ili figura koji predstavlja bogaćenje i ratno profiterstvo već je to lik koji vjernicima predstavlja oličenje dobrote i poštenja, zbog toga neka podigne spomenike...
Neka podigne spomenik Smojinom Strikanu na Marjanu a Matanu pred hotel u njima je toliko puno simbolike!

--------------------------------------------------------------------------------------------------

Što iz doma nosimo?

Ponekad mi dođe, onako iskreno, žao što nisam bio bandit, lopov, razbojnik, probisvijet, lažov, mafijozo…Što je moja sestra jednom rekla: „zašto nas od malena nisu učili da budemo lopovi“? Kako je samo u pravu…al' šta vrijedi, kasno je.

Nedjeljom popodne kad padne sunce imam uzancu napraviti malo veći krug sa Fridom, bar 12 km i to ne šetnjom nego ubrzanim hodom, znate ono kao kad vas goni na zahod a ne smijete trčati da ne ispadne nego žurite stisnute guze.
Tako hodajući dobro se upotim pa nosim sobom one papirnate ubruse oni dobro spugaju znoj.

Došo sam u svoju ulicu i dva broja ispred zastanem kod Tome, nastubim se na stup od kapije i taman smo prozborili nekoliko slova prostoproširene rečenice kad sam se trznuo neugodno iznenađen ledenim tušom.
Čitava leđa mokra! Okrenuo sam se i ljutito viknuo: „ko je ovo napravio, šta je ovo“!
Preko puta Tomine kuće u susjeda mu bješe neko sijelo jer kad sam se okrenuo vidio sam u „vrtnom boravku“ par njih sa boljim polovicama. Uglavnom ljudi tridesetih godina novokomponirani tajkuni po sistemu "moj tata to ne kupuje, on to ćopi" koji od literature čitaju jedino stanje na računu a od muzike slušaju „domoljubne“ uz taktove kalašnjikova i mača.
Kad sam podviknuo „ko je ovo napravio, šta je ovo“, djeca su odmah svako za sebe cijuknuli „nisam ja“. No kako su svi vidjeli što se događa meni iza leđa ustao je sa stolca moj susjed, ćaća od male, i smijući se dolazi prema meni.
- Šta je smiješno M? Ovo je žalosno ovo nije smiješno, pogledaj.
- Ma dijete je što ima veze.
Za to vrijeme petogodišnja M. trči mami u naručje a ova je miluje i smiruje kao da sam ja njoj nanio zlo.
- Ali M. ti si joj roditelj i gledao si što radi, uznojen sam kako vidiš i sam i može me puntat, zar čovjek niti putom ne može s mirom proć, zaboga kako se možeš smijati na ovako nešto?
- A šta bi ti da je tučem možda? Šta ima veze dijete je to.

Dobar dan barba! Dobar dan dondo! Dobar dan striček!
Došle mi slike iz mladosti, iz vremena kad se dobijalo batine ako se bilo tko požalio roditeljima da se javio nisam, učtivo i radosno, ponizno i srdačno. A sad, sad sam sretan ako prođem ulicom da mi ne doleti kakav NLO.

Okrenem se jer me već počela vatati ledenica i odem doma pod tuš. No ipak mi je temperatura skočila pa sam danas morao u doktora po antibiotike.

Naravno ovo nije jedini incident, jer od kad su „kupili“ kuću od Lale prije dvanaestak godina
odmah su počeli problemi pa i onakve naravi da se djecu podgovara na nepodopštine jer jasno je da niko dijete neće napasti. Dolazila je i policija tijekom vremena i prvo i jedino kad organi dođu njegova odbrana je „on laže i on mi je prijetio“?

Ako netko od Vas ima neko slično iskustvo volio bih ga čuti jer doista ne znam što učiniti a problem raste iz dana u dan što od njegovog mlađeg sina što od spomenute male.
Njegova žena mi je jednom ispred svoga muža ovako rekla uhvativši se šakom za međunožje.
- Pun mi je kurac vas i vaše kuće!
Po ovome ispada da ima muža pedera što meni ništa ne znači već samo tražim da me ostave na miru!

-----------------------------------------------------------------------------------------------
Nezdrave vijesti demokracije

Prošli su sv. Petar i Pavao a da ih mnogi nisu primijetili. Nebi ni ja, bili su tihi i samozatajni no sreća da oni iz centralnog komiteta biskupske koferencije vode računa.
Ne samo da vode računa o svecima nega i o svim katolicima koji su ugroženi i ne smiju se izjasniti kao katolici, a kad bi to smjeli bilo bi nas ravno 110% i isto toliko nevjernika.
Kako nevjernika? Pa logično je jer ako nešto želiš istaknuti moraš imati oponenta, ako želiš pokazati ljubav prema nečemu ili nekome moraš imati neprijatelja.
Ako imaš ljubavnicu automacki si rezervni milokliz njezinog muža, tako je to u životu.
Doduše o njima računa vode i naši ministri a napose lancima okovana prva glava zdravstva, to vam je onaj što parla engleski skoro kao Jaca. 'Ste vid'li, nema majci odma je onaj iz svjecke banke pognuo glavušu, o srama.
Dašta nije lako stojati ispred znalca i meštra o pizde jer taj sve što dotakne pretvara u pizdariju.
Zato oni nas i oće među europcke narode ne bi li i njima prionilo štogoda naše kreativnosti.

Taman prođe jedan dan toliko da čov'k može provariti događaje kad eto ti opet Lepi Zoka nažuljao Jacinu taštinu a još se oporavila nije od šoka što rezultate popisa pučanstva nisu prvo dali vladi da ih ohladi a ona platila provedbu istih.
I ta njihova nesmotrenost, ta nepromišljenost sad je pokazala da u državi imamo više glasača nega pučkinja i pučana. Kako to pitate se vi? Tako, jer da su rezultate prvo dali Jaci Ona bi znala što narodu valja kazati i svi bi bili kutenti.
Ta hrvacka pojava s glasačima još traje i pitanje je kako će se to opiturat da Europa ne prigovori a već su se digli na zadnje noge hadezejci na čelu sa Ja-pa-ja, opet im je upao piljak u postolu.
Istraživanja okolo ono malo eura, desetak milijuna mislim, što je Drivo navodno dobio od MOLA da im pomola upravljačka prava u INI moraju biti ograničena jer se ne smije dogoditi da krenu dalje od Sanadera.
To je pitanje od nacionalnog interesa viče uskvasali Šeks a pobočnik mu je ovaj puta prva frula Dubrovnika. Oni su tako uvjerljivo nastupili i obrazložili stvar da ćeš oš neš, od muke ili cereka, morat upišat gaće.
I tako INA nije bilo pitanje od nacionalnog interesa kad su je prodavali a svi su bili prisutni i dobili poputinu a sad najedanput jest.

Recite pravo jeli neko od vas pročitao ovaj članak iz naslova?
Očito je nezdrav jer se na naslovnici zadržao desetak minuta a u sjeni svih događaja ministrica o para opet ide prositi pa me zanima oće li dug biti raspoređen i na one birače koji su prekobrojni?

Bare