-------------------------------------------------------------------------------------
In memoriam
U 80-oj godini sklopio je umorne oči "dotur" Jure, junak iz jedne moje priče koju njemu
u spomen ponavljam. Počivao u miru!
DOTURE POMAGAJ
Neka imena su izmišljena no većina likova imaju svoja krštena a jedan od tih je i „dotur“!
A ovaj događaj ostao je u tako živoj uspomeni među akterima da se priča i nakon tridesetipet godina, a bogami će se još dugo prepričavati.
Ovako Vam je to bilo.
Zakonita od susjeda Lale niz jednu malu nizbrdicu na prečici od tvornice prema kući, posklizla se i desna noga joj se podmotala u koljenu. Ostala je na mjestu i tu smo je našli jer svi iz R. Donjih koji smo radili u tvornici koristili smo taj puteljak.
Plakala je jadnica i trpila bolove a njeno uplakano lice grčeći se to je i pokazivalo.
Nas nekolicina donijeli smo je do kuće i smjestili je na kauču u „dnevnom“.
'Ko će ti priskočiti u nevolji ako ne susjed.
Lala, njen zakoniti bio je kući i vidjevši o čemu se radi ozbiljno se zabrinuo i odmah drmnuo dvije duple loze za početak.
To nije dobro i bojao se da će morati sam sebi točiti piće, sam nešto spremiti za pojesti i zamisli, nju dvoriti a najgore od svega sramotiti se sa pranjem suđa. „Ta mani.“
Svi iz susjedstva okupili smo se da pokažemo dobru volju za pomoć, no naravno, i pored situacije koja je recimo ozbiljna, padale su dosjetke, nama je to bila predstava i izvor zabave mada nije bila prilika za to.
Ipak nam je bilo manje od trideset, mladost ludost. Kako bih volio da sam i sada lud.
Na prijedlog da pozovemo hitnu Lala je vrtio glavom, ne bi on jer će joj stavit gips pa će morati na bolovanje i neće moći raditi. Ajde kom briga za firmu, to može i čekati ali kući…kući se valja žena pokazati.
Onda ja predložim da pozovemo mještanina koji je znao „namjestit“ ruku, nogu, i tako to. Zvali smo ga dotur Jure.
Bogu fala još je živ ali se više ne bavi tim poslom ( bogufala i za to) radi starosti.
Prijedlog je prihvaćen jednoglasno a bilo nas je šestoro u prostoriji i ja pođem po dotura Juru.
Stižemo dotur i ja. On mali koščati čovjek, božemiprosti sličio mi je na pivca i stalno se falio svojim uspjesima u liječenju što domaćih što, zamislite, čak strankinja.
Čeljade iz drugog sela je stranac, dašta je. Jedno mu se svakako mora priznati, imao je veliku snagu u prstima!
Ulazi u „dnevni“, pozdravi i odma' se obrati bolesnici.
- Baga ti, štos'se pripala, sa' će to dotur srediti…. Stane, (susjeda) donesi jaje i pripremi bjelanjak i zavoj,… Lala daj rakiju a vi ostali da se niste čuli.
Lala mu je dodao kupicu rakije ono da nazdrave a kad mu je Jure reko da će masirati s rakijom onda je Lala morao ispiti i njegovu kupicu, štaš kad je već sipao.
Postavio se Jure kao pravi autoritet i bezpogovorno se morala izvršiti njegova zapovijed.
I dok se on pripremao na zahvat, jer valja dobro istegnuti i namjestit bolesno koljeno,
ja ga pitam kako je naučio tu vještinu.
Usputno nam ispriča kako je to naučio na ovcama, što je nama bila još jedna dobra baza za smijeh, a on se okrenuo prema bolesnici, pogleda je pa reče.
- A baga ti moraš skinut gaće a kako ću radit.
Mi kao po zapovijedi svi okrenemo glavu u drugu stranu, i Lala je okrenuo glavu.
Malo sačeka koliko smatra da je dovoljno da se skine a onda dotur pita.
- Jes' gotova.
- Ček samo malo.
(Ovdje se i za hlače reče gaće a on je rek'o da skine gaće.)
- 'Esili više.
- Evo jesam.
Mi se svi okrenemo gledat, obukla je kućnu haljinu, onda je dotur naredio Lali.
- Neka sidi na kauču a nogu joj podigni na katrigu… polako, polako, to je boli… e tako.
Kako je on podizao nogu na katrigu haljina je spuznula preko noge i rastvorila se.
I onda, mi kao mi jel'…prolomio se smijeh….
Ukazao se lijepi crni busen, jer je ona bidna skinula i gaćice.
Lala je izbečio oči i gledao nas, nije se odma snaš'o a onda nas je uvatio izguravat vani iz kuće kao uvrijeđen što smo uspjeli vidjeti njegovu tajnu igračku.
Dotur je bio skroz ozbiljan i smireno joj rek'o.
- Nevisto bagati, pokrij tu beštiju!
Post je objavljen 09.07.2011. u 12:18 sati.