|
Kaže on da nemre sad poslije posla, proći čitav grad i pokupiti malu iz vrtića… i neće to moći ni u ponedjeljak, ni u utorak, ni u srijedu, ni u četvrtak… -Napokon on se odselio, ne osjeća se ovdje više dobro,a malu nek pokupi baka… jer on ne može..nikako…i kaj..on se trudi… jer je svaki vikend.. dakle, od subote popodne do nedjelje na večer, mala kod njega… I iako je ovo izvanredna situacija…kako ja ne razumijem da… on to ne može… I da svako moje daljnje insistiranje… -da bi on to napokon ipak trebao moći, jer je roditelj i ko njega sad pita kak se on osjeća… i koga opće briga za njegove osjećaje i to nije sad tema…on i njegovi osjećaji… i sve to… -On naravno osjeća kao atak na sebe i tema za koju zna kamo vodi..i on sad ide..jer mu je ovakav razgovore skroz neprihvatljiv… |