Pita on mene…da li je bolje meni- sa njim.. a to je pitao i žmirio, ipak nespreman na odgovor A kad sam rekla da je- bolje..naravno, da mi je bolje… mogao se čuti onaj zvuk kojim zrak kroz nosnice dugo ulazi u pluća, i osjetiti da je napetost tišine tog kratkog trenutka njegovog iščekivanja jednostavno nestala… I to sad nema veze, što on zdvaja koliko je to „bolje“?..“bolje od boljeg“?…“bolje u tri p.m. bolje“?… i kolika je količina tog „boljeg“ meni, zadovoljavajuća… ali pustit ću ga… nek se zabavlja sa mjerenjem tog mojeg „boljeg“… |