|
I možemo mi biti sve U ustima tih bezmudih jadnika Koji bi nam predbacivali Želju, strast i nešto treće Zvat će nas imenima Koje pristojni spominju samo u psovkama I to će im goditi Jer tako će se prati Pred svijetom, pred prijateljima, pred sobom prostotama Ali ne mogu oprati sebe jer znaju da su krivci A mi nismo svetice Samo ovaj puta Jer smo svetost ostavili tamo negdje kod oltara Požudno gledajući u njihove nabrekle prepone koje ostaju kao i svetost samo obećanje |