|
Đurđa... Prekrasna, prekrasna, kao porculanska figurica, dama... nesretna, željna pažnje bilo kakve, lijepe riječi, sitnice... kad ga je odlučila ostaviti prije 22 godine, prebio ju je.. tako da je bila u gipsu... zatim je odustala.. davao joj je novaca taman koliko je po njegovom trebalo.. okrenula se jedinom djetetu i živjela dalje, smjerno.... sva sreća da joj nije ubio i duh, vedar, znatiželjan.. ima svoje društvo, prijatelje koji je vole, cijene, paze i vesele... Nada se da će još koji mjesec, godinu, živjeti dulje od njega, da napokon ima malo svog mira, da osjeti da je slobodna, bez kontrole, bez svakodnevnih prigovora, da ga posveti sebi, svom životu, svojim interesima... Poslala je molbu za smještaj u dom umirovljenika, ima 68 godina..nada se da će tada u domu, upoznati nekog dragog, pažljivog, simpatičnog gospodina koji bi joj možda dao i neki poklon, cvijet, poklonio ples, jer voli plesati... a nema s kim... i dok priča tu svoju želju.., oči joj tako lijepo zaiskre u nadi.... |