|
Jutro u Osijeku mene ne bude ptice mane ne budi svježina jutra budi me tutnjava iz daljine smrtonosna grmljavina zvuk razbijenog stakla pad odlomljenog zida budi me strah..... jutro, hladno, maglovito.. ponovno počinje pucnjava, tutnjava, a evo vrijeme im je -10 je sati, sad će i VBR, jutros nešto kasne?! Bože kakav dan, kakav san..sve je sivo, zbilja sivo, kao što i čitav grad izgleda sivo, trebat će još mnogo Drave proteći, da ispere taj sivi grad, zajedno sa kišama koje tek trebaju pasti, umjesto svih onih mrtvih ptica koje su padale sa neba... jučer je bilo strašno, ponovno smo spavali u kupatilu... cijelu noć mi je upaljen radio,da čujem uzbunu, ako su granate i VBR, dobro, ako su avioni onda selidba u kupatilo... noćašnje sirene i tutnjava i onda ono najstrašnije.-avioni, ... pogodili su susjednu zgradu 8. kat je još gorio.. sve se zatreslo, moja zgrada... bože, kako je puklo da sam mislila da su nas pogodili... i krš ..i lom... i pucanje zidova i vrata i staklo... ne idem u sklonište, tamo su svi histerični i samo pričaju o ružnim stvarima i onda plaču... ne idem u sklonište, deprimiraju me, nerviraju me... zašto plaču...zašto histeriziraju... i mene je strah...pa ipak ne plačem... o kojoj sigurnosti ja pričam? sigurnosti jedne gusnate kade u kupaonici koja je najbliže liftu, dakle sredini zgrade.... tek sutradan vidim da su onaj stan i još dva kata potpuno porušeni.. iluzija da će biti bolje topi se u sadašnjosti. želim da vjerujem, ali ubijajuće činjenice koje padaju sa neba, govore drugačije. Dobitnik na lutriji izvlači se svake sekunde.. vrijeme danas: 3 mrtva, 19 ranjenih. 520 njih,ovdje, do sada.. (dio mog dnevnika iz ratnih godina.....) i zato molim zapalite svijeće, ako ne duž Vukovarske, onda barem u prozore danas 18.11. kad je pao grad heroj..za sve te poginule i nije više važno tko i što je započeo, što i tko je htjeo... zapalite svijeću za poginule, nestale, drage moje i vaše prijatelje... koji su poginuli tamo... . ..hvalisanje porijeklom sjaj vlasti i sva ljepota, sve što bogatstvo daje, jednako čekaju na čas kad će pasti jer staze slave ne vode od groblja dalje... gray"elegija na seoskom groblju" |