|
Dakle naravno, ima se priča za javnost, koju se može mirne duše priznati i mami…. da bio je jedan, prva prava ljubav, ali bili smo jako mladi i blesavi, da, bio je drugi, koji je bio ljubav nad ljubavima, ali sile zla (i/ili njegova mama) su se urotile pa niste završili pred oltarom i …sadašnji.. da, mucice moja, ti si taj… a ima onih koji se ne računaju, ili ih se zaboravi jer nisu zadovoljili, ( khm da… razlog je upravo to što ste pomislili) a ima onih kojih se sjetite samo uz Sinatrinu pjesmu „ strangers in the night.“…ali se nikako ne možete sjetiti imena….( kak ono? nešto sa…)… ali da bi se uistinu dobro osjećali u tako nekom samo vama znanom podvlačenju računa potrebno je u škrinjici sjećanja imati: jednog koji vas je toliko obožavao, a vi ste mu iščupali i izgazili srce, da je zauvijek osuđen na patnju i tihi jecaj iz grudiju za vama savršenom, nedostižnom…pa se nikada nije oženio.. jednog koji vas je toliko volio, ali vas je život razdvojio, da je prvorođenu kćer nazvao vašim imenom… jednog koji je u vrlo zrelim godinama upoznao vas, pa želeći upiti vašu mladost, radost, polet i duh vječnosti, umalo što nije (ili je) doživio srčani udar..i sa svakim udahom i srhom čežnje na usnama izgovara….gdje si bila prije X godina… |